Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ferry, Bryan
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 2010
Ocjena: 4.5/5
Legendarni pjevač Bryan Ferry, neispravljivi šarmer i u šezdeset petoj, vratio se s trinaestim studijskim albumom “Olympia”. Nakon dužeg vremena, preciznije od albuma “Frantic” (2002), na svoj je najnoviji studijski uradak ovaj put uvrstio pretežno originalne skladbe, ako izuzmemo obradu klasika grupe Traffic “No Face, No Name, No Number” i “Song to Siren”. Potonju je izvorno skovao Tim Buckley.
“Oylmpia” je u svakom pogledu izuzetno ambiciozan uradak koji će već nakon prvog slušanja u jednakoj mjeri oduševiti ljubitelje Ferryjeve solo karijere i pristaše njegova sastava Roxy Music. Po strukturi većine skladbi pak, na veselje onih rijetkih ljubitelja progresivnog rocka koji još uvijek prate njegovu samostalnu karijeru, gotovo je bliže art rocku nego pop rocku.
Naslov albuma jednako se odnosi na Manetovo remek-djelo iz 1863. i Ferryjev atelijer/glazbeni studio u zapadnom Londonu, dakle mjesto gdje je snimljen. Majstor inovativnih zvučnih smjernica i neukrotivi kicoš, koji je posljednjih godina aktivno zakoračio već u “treću pubertet”, okupio je oko sebe zavidnu ekipu suradnika, sastavljenu od brojnih slavnih imena i dugogodišnjih prijatelja, među kojima posebno ističu Roxy Music drugari, klavijaturist Brian Eno, gitarist Phil Manzanera i saksofonist/oboist Andy Mackay te legendarni gitarist i pjevač Pink Floyda David Gilmour, s kojim je već surađivao na Ferryjevu solo albumu “Boys and Girls” (1985).
Posebno spominjanje zaslužuje i kultni jazz fusion basist Marcus Miller, čiji je ritmički doprinos na albumu doista zlata vrijedan. Pri pisanju većine skladbi Ferryju je pomogao David A. Stewart (Eurythmics), dok mu je u produkciji uporište bio legendarni producent Rhett Davies (u svojoj bogatoj karijeri, među ostalim, producirao je takve rockerske velikane kao što su King Crimson, Genesis, Camel, Roxy Music i Dire Straits).
Činjenica da je pojedine skladbe snimila gotovo cijela klasična postava Roxy Music (nedostaju samo bubnjar Paul Thompson i basist John Gustafson) na albumu se jako osjeti, jer sadrži snažnu art rockerku komponentu. Većina skladbi izvorno je zamišljena za nesuđeni novi album Roxy Music, no Ferry je kasnije promijenio mišljenje nakon što je zaključio da je priča o legendarnoj grupi u studijskom smislu zauvijek završena. Enove sintisajzerske teksture daju većini skladbi onu eteričnu dubinu koja podsjeća na rane dane Roxy Music, dok je Gilmourov gitarski romanticizam naprosto rođen za druženje s Ferryjevim lirskim izričajem.
Perfekcionist Ferryjeva kova nije stao samo na glazbenoj dovršenosti, nego je za naslovnu djevojku ovaj put izabrao kar razvikani britanski supermodel Kate Moss, koja je barem toliko koliko po manekenskoj karijeri poznata po problemima s anoreksijom i drogom. To znači da čak i naslovnica podsjeća na tradiciju Roxy Music s napola razodjevenim manekenkama, što je još jedan dokaz više da je “Olympia” nesuđeni album Roxy Music.
Već uvodni taktovi “You Can Dance” izuzetno podsjećaju na one iz klasika Roxy Music “True to Life”. Atmosfera skladbe slušatelju pred očima s lakoćom dočarava sliku noćnog bara s pijanistom u središtu pozornosti, brojnim ispražnjenim čašama i usamljenom dušom za šankom, dakle onaj tipični “ferryjevski” ambijent. Na “Heartache by Numbers”, plodu suradnje sa sastavom Scissor Sisters, neki će zbog galopirajućeg ritma i prisutnosti MacKayeve oboe prepoznati paralelu s klasikom Roxy Music “Ladytron”, koji potječe s njihova istoimenog prvijenca izdanog 1972. “Me Oh My” ima fantastično uporište u gitarskim slideovima Davea Gilmoura i ženskoj vokalnoj pratnji, koji lako dočaravaju zarazan romantizam. Slično kao što su to na svojim posljednjim solo uracima prakticirali njegovi dugogodišnji art rockerski drugari Peter Gabriel i David Bowie, i Ferry na nekim ostvarajima u pozadini rado koristi elektroničke uzorke.
“Shameless”, koja u tekstu razotkriva sveopću dekadenciju suvremenih visokih krugova, jedno je od rijetkih ostvarenja na albumu u kojima nema nekog Roxy Music drugara, premda atmosferom ponovno vuče prema ostvarenjima te legendarne grupe. “BF Bass (Ode to Olympia)” jedna je od rijetkih razigranijih skladbi s brojnim elegantno vođenim ženskim prateće vokalnim harmonijama, koje skladbi dodaju i djelić soula. Usput je moguće zamijetiti odličan suzvuk između Manzanerinih gitarskih zahvata i Enova polaganja sintisajzerskih tekstura, što podsjeća na najbolja vremena Roxy Music. Tekst je posrećena satira na “društvene” mreže poput MySpacea, Facebooka i You Tubea, koje ljude obično više razdvajaju nego što ih povezuju. Završetak albuma je u puno sanjalijskijem i melankoličnijem stilu. Romantično-ambijentalni “Reason or Rhyme”, u kojem inicijativu diktira Ferryjev klavir uz podlogu moćnih bas linija u režiji Marcusa Millera, nedvojbeno je glavni kandidat za vrhunac albuma.
Gospodin Ferry napokon je snimio autorski album na koji smo morali čekati poprilično mnogo godina. Na njemu je udružio snage s nekim od najboljih glazbenih zanatlija različitih era i stvorio svoj najinspiriraniji album u posljednjem desetljeću, ako ne i u posljednja dva desetljeća. S jedne je strane malo šteta što album nije izašao kao prvi album Roxy Music nakon dvadeset osam godina, jer bi mogao postati posve dostojan nasljednik legendarnog “Avalon” (1982), no na svoj način treba razumjeti Ferryjevu odluku da je u studijskom smislu tu priču najljepše zaključiti dok je bio na vrhu.
Postava
Bryan Ferry – vokal, klavir, klavijature
Marcus Miller – bas gitara
Flea – bas gitara
Gary ‘Mani’ Mounfield – bas gitara
Andy Cato – bas gitara
Andy Newmark – bubnjevi
Tara Ferry – bubnjevi
Emily Dolan Davies – bubnjevi
Frank Ricotti – udaraljke
John Monkman – elektronika
Radar – elektronika
Chris Mullings – elektronika
Andrew Mackay – oboa
Anthony Pleeth – čelo
Perry Montague-Mason – prva violina
Emlyn Singleton – druga violina
Vicci Wardman – viola
Brian Eno – sintisajzer
Colin Good – sintisajzer
Shar White – zborski vokal
Me’sha Bryan – zborski vokal
Alice Retif – zborski vokal
Katie Turner – zborski vokal
Ruby Turner – zborski vokal
Seweuse Abwa – zborski vokal
Hannah Khemoh – zborski vokal
Aleysha Gordon – zborski vokal
Steve Nieve – čembalo
Oliver Thompson – gitara
Nile Rodgers – gitara
David Williams – gitara
David Gilmour – gitara
Phil Manzanera – gitara
Neil Hubbard – gitara
Dave Stewart – gitara
Jonny Greenwood – gitara
Chris Spedding – gitara
Merlin Ferry – gitara
Produkcija
Bryan Ferry i Rhett Davies
Popis skladbi
1. You Can Dance
2. Alphaville
3. Heartache By Numbers
4. Me Oh My
5. Shameless
6. Song To The Siren
7. No Face, No Name, No Number
8. BF Bass (Ode to Olympia)
9. Reason Or Rhyme
10. Tender Is The Night
