Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: restoran Little Italy, Ljubljana, Slovenija (2010)
Datum intervjua: 27.10.2010
Srijeda navečer. Cijeli dan u glavi samo jedna misao: nakon tri godine ciklusi povratka i rađanja izvanrednog osjećaja glazbene erotike obećavaju se i ovaj put. U samom središtu alternativnog zbivanja Ljubljane, u hramu glazbene opozicije konvencionalnom svijetu – u Gali hali na Metelkovi. Povod za veselje je ponovni povratak američkih legionara post rocka, grupe Red Sparowes. Nakon tri godine stanke jedra stvaralaštva ponovno su zaplivala na dahu svježeg vjetra. Nove poruke su dozrele i došlo je vrijeme da ih se ponovno posije među slušateljstvo. A o tome smo sa sijačima, s brižnim njegovateljima univerzalnog toka neizrečenih riječi, mogli ponovno razgovarati iz prvog lica. Pred mikrofon su ovaj put sjeli stari gradivni element stare entitete Red Sparowes, basist i multiinstrumentalist Greg Burns, te mlada snaga – gitaristica Emma Ruth Rundle. Staro i novo su si pružili ruku, a iz dodira se rodilo novo i nezaustavljivo osjećanje. O novom licu, idejama i prozračivanju kako misli tako i tijela razgovarali smo prije koncerta u toplom zaklonu restorana Little ltaly.
RockLine: Za uvod uzmimo činjenicu da ste dosad izdali tri albuma i da je ovo vaš treći posjet Ljubljani. Neka očekivanja zato svakako možete imati, jer vam slovenska publika nipošto nije nepoznanica.
Greg Burns: Misliš, dakle, na to po čemu će se večerašnji koncert razlikovati od dosadašnjih?
RockLine: Tako je!
Greg: Mislim da će tome pridonijeti i naša glazba, koja je na našoj zadnjoj ploči više napredovala nego na prve dvije, a svakako težimo tome da se taj trend nastavi. Večeras ćemo svirati dosta novog materijala, ali ne namjeravamo zapostavljati starije stvari. Dobit ćete dakle kombinaciju i starog i novog – s naglaskom na novijem, naravno. Neke skladbe će vam biti i poznate … Malo će se promijeniti i vizualije.
Emma Ruth Rundle: Svježe je i to što ćemo vam večeras predstaviti poprilično bendova iz Los Angelesa.
RockLine: Upravo ta bogata žetva vaše klupske scene, koja gravitira klubu The Smell u L.A.-ju, nešto je svježe i neuobičajeno u našem klupskom okruženju. Kako to da ste pri sastavljanju večerašnjeg popisa nastupajućih na ovom mini Bubinom festivalu izabrali upravo svoje sunarodnjake, pa čak i bendove iz istog okruga?
Greg: Zapravo je riječ o golom slučaju da smo u isto vrijeme na istom mjestu i koncertno obrađujemo Europu. Slično, nastup s No Age nam se za dlaku dogodio i u Londonu, a kako se već neko vrijeme poznajemo (nastupali smo s njihovom prijašnjom inkarnacijom The Vibes, kako su se prije zvali), međusobno smo dobro upoznati. Nije bilo nikakvih zadrški. Međusobno prijateljevanje i zajednička povijest bili su dobra zajednička polazna točka – ništa drugo. Svakako se ipak veselim večerašnjem nastupu.
RockLine: Dakle, nakon posuđivanja istih koncertnih pozornica u L.A.-ju još i zajedničko razdjevičenje slovenskih odrskih dasaka?
Greg: Tako je! Inače me muči radoznalost kako će večerašnji nastup i glazbeni koktel prihvatiti slovenski slušatelji …
Emma: Jer ponuda je sve prije nego slična i homogena … Stvar je u tome da je naša scena u L.A.-ju protkana raznim utjecajima, baš kao što i vi imate takvu situaciju ovdje. Riječ je o paralelnim svjetovima i mikroklimi, što je nešto uobičajeno.
Greg: Miješanje i taj glazbeni “crossover” bit će nešto eksperimentalno, a toga se veselimo, jer svaki put kad dođemo ovamo u Europu nastupamo pred istom publikom. Svaka promjena stoga će biti dobrodošla.
RockLine: I tako ćemo danas dobiti neoprogresivnu folk psihodeliju, šaku lo-fi punka, post rock, eksperimente i manje neobične prečace. Smatrate li da se sve komplementarno slaže s vašim konceptom?
Greg: Ako krenem od gole činjenice da su mi, recimo, No Age i kao bend i kao pojedinci stvarno prirasli srcu, to je ono što prevaga. Važno je dakle s kim smo mi željni i spremni svirati … Možda se nekima ono što čuju neće svidjeti, nekima hoće, ali za sebe mogu sa sigurnošću reći da ću se prepustiti osjećaju i uživati u nastupu s njima, a jedva čekam i rezultate ostalih nastupa.
Emma: I ostali su super i nevjerojatni …
Greg: Ja nisam čuo sve, ali za tebe znam da jesi …
Emma: Nevjerojatni su! Ja mogu reći samo da su ostala dva imena na popisu, Head Of Wantastiquet i Abe Vigoda, malo neobična, pa se nadam da će publika na vrijeme uspjeti prilagoditi i resetirati svoje receptore te će znati uživati u onome što čuje. Bit će zanimljivo.
Greg: To me podsjeća na nastup u L.A.-ju 2005., čini mi se, kad smo nastupili s The Vibes i bendom The Burning Brides te lokalcima po imenu Desperation. Svaki bend bio je drukčiji i poseban na svoj način. Među njima je bio i bend The Mae Shi. Izbor bendova bio je slučajan, ali slušateljima se razlikovanje svidjelo, na to kladim i tome se priklanjam i večeras.
RockLine: Pa usredotočimo se na vaš zadnji studijski uradak – album The Fear Is Excrusiating, But Therein Lies The Answer – koji je povod večerašnjem posjetu. U usporedbi s prethodna dva izdanja, pločama (At The Soundless Dawn i Every Heart Shines Toward The Red Sun, op.p.) razlika je i u izdavačkoj kući i u članstvu sastava, a ujedno i u zvuku ploče, koja mi svakako zvuči optimističnije. Kako je ploča nastajala i kakav klupko ideja ovaj put razmotavate?
Greg: Proširili smo bend … (pokaže na gitaristicu Emmu)
Emma: Bendu sam se pridružila u vrijeme ranog nastajanja i pisanja ploče 2008. i o prijašnjim razlikama se ne usuđujem govoriti drukčije nego iz obožavateljskog kuta. U bend sam ušla kao fanica, a nakon slušanja mogu se razabrati razlike u odnosu na rane uratke. Možda bismo mogli govoriti o optimizmu, ali više je riječ o pokušaju da se nadiđu dotadašnji glazbeni okviri, uživa u sviranju i raste na svoj individualni i kolektivni način. Žanrovski okviri uvijek su tu i ako se smjestimo u post rock žanr, treba priznati da je domet toga prilično ograničen. Ima puno orijentiranosti u pisanju skladbi …
Greg: Mi sami težimo pomicanju granica naprijed i širenju našeg glazbenog igrališta. Zanimljivo je da smo se zapravo poprilično razgovarali o tome što želimo napraviti i kamo usmjeriti našu kreativnost i naše osjećanje te smo kreirali priču i gradili očekivanja kakav bi trebao biti krajnji rezultat. On bi trebao biti manje mračan i uvjetno, što se tiče naših ukusa i zvučne slike, također optimističniji.
RockLine: Zvuk koji je malo lakši i otvoreniji ono je na što se usredotočujem. I naslovi su kraći i manje implicitni te slušatelju ne uskraćuju mogućnost vlastite interpretacije slušanog …
Greg: Naslovi su svakako više paragrafski i, slažem se, uradak je otvoreniji i prepušten vašoj vlastitoj interpretaciji. Naravno, imali smo priču i crvenu nit koja je utkana u cjelinu i ako spojite sve naslove, smjernice su dane.
RockLine: Priča je ponovno snažna, a što je ono što ste ovom pločom htjeli utisnuti u duše i uši slušatelja?
Emma: Ploča razgolićuje ljudsku narav, očajničke pokušaje čovječanstva da pronađe rješenja za naše probleme, a pokretač svega je strah. Strah nas usmjerava na traženje odgovora, bili oni točni ili ne. S time smo se igrali. Ljudi ćemo uvijek težiti takvom postupanju i nuditi rješenja koja nisu nužno vezana uz stvarnost. Bilo da si na dušu lijepimo flaster vjerovanja u Boga, vjere u to da nismo sami u svemiru ili bilo što drugo …
Greg: Tako u pojedinim dijelovima možemo zaći u krivo i iako u zabludi, to je dio našeg procesa evolucije. Stranputice nas kale i oblikuju – kulturno i biološki.
Emma: Koncept tako nije baš lagan i ne daje utjehu, glazba je pak lakša. Koncept je dakle u opoziciji sa zvukom. Ljudi smo u svom očaju, u trenutku bezizlaznosti, spremni i voljni posegnuti za bilo kakvim osloncem koji nam se tada čini stvaran i utješan. Kad smo u nevolji, na takav način procesiramo mogućnosti bijega.
Greg: Očaj je samo jedna od rezultanti takvog postupanja. On može biti pozitivan jer rađa rješenja, daje nam snagu da se uhvatimo ukoštac s našim demonima. Kao rečeno, cjelina je prilično mračna, ali smo svjesno razrjeđivali zvuk i u čašu pelina ulijevali malo sladila, malo sreće, zrake nade, pa čak i ako krajnji rezultat može biti poprilično kobna i kataklizmičan. To je u ljudskoj prirodi.
RockLine: Triptih je zaokružen i nakon tri, recimo tako, evanđelja, ostalo je nešto varijacijskog polja i za budućnost. Koji je sljedeći logični korak koji ćete kao Red Sparowes odabrati na idućoj ploči, koju možda već pišete?
Emma: Ja osobno smatram da, što se nas kao benda tiče, teško ćete naići na raznolikiju kombinaciju duša iz različitih vjetrova. Razlika je dosta. Svi imamo svoja glazbena zaleđa, svoju glazbenu prošlost – kao glazbenici i kao slušatelji. I kao pet dijelova jedne cjeline nastupamo individualno i u stvaranju kao kombinacija svega toga, a smatram da u takvom stvaranju i puštanju samosvojnosti svi uživamo i time snažno osjećamo. Mislim da je tako sve nedefinirano. Svi žanrovi i ono što smo radili prije samo je dio kalupa. Čak i kad možda više nećemo biti Red Sparowes, određene niti vući će se dalje, a kao bend Red Sparowes uvijek ćemo napraviti samo ono što će nas usrećiti i upotpuniti.
RockLine: S obzirom na to da si našem slušateljstvu prilično nepoznanica, možeš krenuti upravo od te točke. Kakva je tvoja glazbena pozadina?
Emma: Svirala sam u priličnom broju lokalnih sastava u L.A.-ju – od folka, rocka do nečeg lakšeg i veselijeg.
RockLine: A što te opisuje i određuje kao glazbenicu?
Emma: Ne znam znam li i bih li uspjela odgovoriti na to pitanje … (smijeh)
Greg: Mogu ja opisati? Emma doista posjeduje jednu od onih kvaliteta prema kojima smo se priklanjali pri izboru: kao glazbenica i kao gitaristica zna svirati tvrdo i odlučno na svoj mekan način. Njezina se osobnost odražava u njezinu sviranju. U L.A.-ju ćete naći more glazbenika kojima to nedostaje, tehnički su doduše izvanredni (recimo neki jazz glazbenici), ali s manjkom. Emma će se glazbeno razvijati i već jest, ali važno je suzvučje srca i misli. To je ono što je bilo ključno za nas. Isprobali smo poprilično ljudi koji su kao karakteri izvanredni, ali se ta kombinacija nije čula u sviranju i obratno. Kod nje je pak stapanje bilo savršeno.
Emma: Tako lijepog komplimenta i opisa već dugo nisam čula … (smijeh)
RockLine: Polazeći od toga možemo govoriti o kolektivu i o konceptu onoga što Red Sparowes predstavljaju vama?
Greg: Ideja benda oduvijek je bila u tome da je to otvorena platforma našeg osobnog izraza i ekspresije, a dio toga, tog iskustva, su i slušatelji. Ima puno dinamike i promjena i mogu se kladiti da će se u idućim godinama promjenjivost samo pojačavati. To je samo kanal preko kojeg se lakše insertiramo te umećemo i uklapamo u glazbu. Priklještenost uz neku određenu krutu točku nikad nije bila naš cilj. Jedno jedino sidrište nije dovoljno za Red Sparowes. Sljedeća ploča tako može biti prilično drukčija i različita od ove, jer je pomicanje granica ono što sam već prije istaknuo kao naš čimbenik određivanja. Glazbeno stvaranje uvjetovano je ugodom, a ono što nam se sviđalo prije par godina može se bitno razlikovati od onoga što nam godi ovog trenutka.
RockLine: Možemo li ustvrditi da je samo nebo ograničenje, krajnja granica?
Greg: Tako je! Sky is the limit!
RockLine: Stalnica je i pitanje o vizijama budućnosti. Čemu težite kratkoročno i što se obećava za dalju budućnost benda i vas kao pojedinaca? Što je ono što tka snove i budući put grupe Red Sparowes?
Emma: Svakako možete očekivati četvrti studijski uradak puno prije nego za tri godine, koliko je prošlo od prethodne ploče i našeg trećeg uratka. Četvrtu ploču dobit ćete za manje od godine dana od današnjeg dana. To se usuđujemo najaviti!
Greg: Iduća godina je dakle realan rok.
Emma: Kao bend i kao pojedinci namjeravamo sazrijevati i nadopunjavati se, a puno je već i učinjeno. Odraz toga je zvuk, a vrlo je vidljivo i izlijevanje vizualija na pozornicu.
Greg: Dva i pol tjedna putovat ćemo po različitim ljetnim festivalima ovdje u Europi. Možda već u proljeće … Ne znam hoće li baš ovdje, u Sloveniji, ali naša će karavana svakako gaziti po Europi.
RockLine: Ponovnom posjetu i možda još četvrtom desantu s četvrtom pločom veselimo se i u Sloveniji!
Greg & Emma: Mi također i hvala na vašem povjerenju i interesu.
RockLine: Zaključimo večerašnji intervju završnom porukom, posljednjim, ali nikako zadnjim riječima našim čitateljima.
Greg: Nema riječi kojima bih mogao opisati našu radost i čast što se uvijek iznova možemo vraćati ovamo i upoznavati nove ljude koji su u ovoj svakodnevnoj utrci spremni otrgnuti vrijeme i poslušati našu glazbu. To nam puno znači i zaista sam vam zahvalan na izkazanom povjerenju, a dok god bude tog povjerenja, zahvalno i ustrajno ćemo i u budućnosti plesti priče. Hvala vam! Iskreno hvala!
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
