Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 57:14
Ocjena: 4.5/5
Legendarni engleski prvaci melodičnog art rocka Magnum vratili su se s novim, svojim šesnaestim studijskim albumom po redu, koji su nazvali »On The 13th Day«. Fantazijski omot u režiji dugogodišnjeg suradnika, kultnog grafičkog dizajnera Rodneya Matthewsa, i povratak klasičnog Magnum logotipa iz njihova najuspješnijeg razdoblja daju naslutiti već prije slušanja glazbenog sadržaja da kultni kolektiv i na najnovijem uratku nastoji u glazbenom smislu obnoviti pobjedničku zvučnu formulu koja im je u osamdesetima donijela svjetsku slavu. Taj trend spajanja retro Magnum elemenata s modernom produkcijom nekako, više ili manje uspješno, traje već od albuma »Princess Alice And The Broken Arrow« (2007.) nadalje.
»On The 13th Day« dakle slijedi uhodanu, dobro provjerenu Magnum skladateljsku formulu, s tim da sadrži poprilično izdvojenih skladbi koje nazorno dokazuju da je bend ovaj put tijekom kreativnog procesa bio izuzetno nadahnut. Glavni nositelji njihova zvuka isti su još od druge polovice sedamdesetih, pa nije iznenađenje da karizmatični pjevač Bob Catley, koji je i ovaj put u izvrsnoj vokalnoj formi, i unikatni gitarist/pisac tekstova/glavni skladatelj Tony Clarkin svoje tradicionalne zadatke ponovno obavljaju s odlikom. Clarkinovi se tekstovi ponovno drže dugogodišnje tradicije inteligentnog društveno-kritičnog propovijedanja kroz fantazijske »Dungeons & Dragons« metafore. Nakon prilično udarnog i relativno kompleksnog prethodnika »The Visitation« (2011.) melodična je komponenta u njihovu zvučnom kolažu na većini skladbi s albuma »On The 13th Day«, koje su uglavnom postavljene u ubrzan tempo, opet nešto više naglašena, dok su simfonijski aranžmani u režiji Marka Stanwaya ovaj put još za malenkost suptilnije obojeni.
Zanimljivo je da je »All The Dreamers«, koji nastavlja dugogodišnji Magnum trend temperamentnih i udarnih uvodnih skladbi, sa više od sedam minuta najduže djelo na albumu. Polagano građenje dramatične atmosfere polaganjem orkestralnih zavjesa ponovno je gotovo neizbježno sve do trenutka kad zagrmi Clarkinov rušilački gitarski rif i Magnum prvi put na albumu otvoreno napnu mišiće. Masivni bubnjarski prijelazi u režiji Harryja Jamesa, očekivano, ponovno su glavni jamac tvrdorockerskih elemenata u Magnum zvučnom kolažu. Smireni i udarni trenuci često se skladno izmjenjuju, dok vrhunac ove izuzetno solidne skladbe predstavlja epski refren u koji Catley kroz pjevanje stavlja prepunu kantu snažnih emocija. »Blood Red Laughter« je melodramatičan energetski katalizator kojim posrećeno održavaju energičnu uvodnu atmosferu. Utemeljen je na slikovitom klavirskom aranžmanu i punokrvnom gitarskom rifu, dok Bobovo do kraja dramatizirano pjevanje sve skupa uspješno pomaže dovesti do borbeno raspoloženog refrena.
»Didn’t Like You Anyway« za uobičajene je Magnum standarde razmjerno prosječna skladba, koja ipak polagano raste u ritmičkoj intenzivnosti, dok se Clarkinov klasicistički gitarski rif odlično preplete s osrednjim klavijaturskim aranžmanom. Naslovna skladba već se sada može proglasiti čistom Magnum klasikom jer je potpuno retro osamdesetaška stvar i glavni kandidat za najbolje djelo na albumu. Za to je najodgovornije izuzetno intenzivno, epsko ozračje predvođeno moćnim refrenom. Magnum tu polako, kroz gnječenje nabrušenih gitarskih dionica, suptilno građenje dinamičnih sintesajzerskih tekstura i Catleyjevu briljantnu pjevačku izvedbu, grade dramu koja doseže vrhunac u hipermelodičnom refrenu. Na posljednjim studijskim uradcima Magnum nisu bili baš pretjerano darežljivi u učestalosti građenja takvih melodičnih napjeva, pa je svaki put kad im u refrenu uspije stvoriti hipnotičnu himnu užitak slušanja tim veći.
»So Let It Rain«, koja je izašla i kao singl, izvrsna je melodična power balada postavljena u srednji tempo, s sjajno raspoloženim Catleyjevim vokalom, Clarkinovim razgorjelim gitarskim frazama i ukusnim Stanwayevim orkestralnim ukrasima u pozadini. Tu ponovno oduševljava izrazito lijep refren, koji je na posrećen način spojen sa slikovitim simfonijskim aranžmanom i pratećim vokalima. Tvrdorockerski obojeni »Dance Of The Black Tattoo« šibi pod težinom distorziranih gitarskih dionica i rušilačkih bubnjarskih prijelaza, dok Catleyjev razjareni vokal polako plete napeto ozračje. Clarkinova epska gitarska solaža pobrine se da se atmosfera ove zanimljive i što je moguće udarnije skladbe podigne najmanje za jednu razinu. »Shadow Town« sadrži pobjedničku melodiju koja je stvorena na preplitanju profinjenog simfonijskog aranžmana i dinamične gitarske fraze, dok je Catleyjevo pjevanje ponovno glavni jamac hipnotične epike. Zapravo je riječ o jednoj od najmelodičnijih i najveselije obojenih skladbi u posljednjih nekoliko godina, što zaslužuje posebnu pohvalu.
Ljubavna power balada »Putting Things In Place« sadrži melodramatičan, orkestralno obojen aranžman i emotivno uzburkanu Catleyjevu pjevačku izvedbu, dok unutar skladbe cijelo vrijeme vlada smireni tempo s brojnim suptilnim ubačajima na klaviru. »Broken Promises« sadrži sve prepoznatljive, klasične Magnum zvučne elemente, predvođene udarnim gitarskim rifom, melodičnim sintesajzerskim teksturama, kreativnim bubnjarskim prijelazima i epski usmjerenim pjevanjem, što znači da spada među one uratke na albumu koji će u trenu osvojiti srca dugogodišnjih štovatelja. »See How They Fall« je još jedan udarni standard, postavljen u ubrzan tempo i okružen čitavom plejadom dramatičnih orkestralnih aranžmana, koji je isto tako mogao poslužiti kao vrlo dobar i energičan uvod u album da su se drukčije odlučili. I ovaj put Magnum sve snage ulažu u pobjednički epski refren. Završni uradak, »From Within«, u kojem je Catleyjev vokal poduprt snažnom gitarskom frazom i epskim simfonijskim aranžmanima, predstavlja izuzetno dostojan završetak možda čak i najboljeg Magnum albuma u posljednjih deset godina.
»On The 13th Day« izvrstan je album koji će lako razveseliti većinu dugogodišnjih štovatelja te legendarne grupe jer sadrži lijep broj izrazito nadahnutih skladbi, a pritom se drži provjerene Magnum zvučno-skladateljske formule pomoću koje su u osamdesetima stvorili većinu svojih najboljih djela. Svi oni koji od Magnum još uvijek na svakom albumu očekuju veću količinu veličanstvenih prog/arena rockerskih elemenata ili možda pompoznih melodično rockerskih himni bit će ovaj put možda nešto razočarani, jer na »On the 13th Day« nema puno trenutaka u kojima bi prevladao koji od dvaju spomenutih stilskih smjerova, nego se kultni kvintet uz fenomenalnu produkciju radije odlučio uhvatiti ‘zlatnu sredinu’, bez ikakvih stilskih ekstrema, te je na kraju stvorio izuzetno uravnotežen i odličan uradak kojim Magnum nastavljaju hvalevrijedan trend kvalitetnih studijskih izdanja, koji traje još od njihova povratka na glazbenu scenu 2002. godine.
Postava
Bob Catley – vokal
Tony Clarkin – gitara, prateći vokal
Mark Stanway – klavijature
Al Barrow – bas gitara
Harry James – bubnjevi
Produkcija
Tony Clarkin
Popis skladbi
1. All The Dreamers (7:09)
2. Blood Red Laughter (4:40)
3. Didn’t Like You Anyway (4:33)
4. On The 13th Day (5:35)
5. So Let It Rain (4:50)
6. Dance Of The Black Tattoo 5.16
7. Shadow Town 5.57
8. Putting Things In Place 4.41
9. Broken Promises 4.55
10. See How They Fall 4.56
11. From Within 4.42
