On The Road 1981
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Camel
Izdavač: Camel Productions
Izlazak: 1997
Ocjena: 4.5/5
Jedne čarobne večeri, usred turneje s albuma “Nude” 1981. godine, Camel su svratili u London, i to u legendarni Hammersmith Odeon, te odsvirali nezaboravan koncert. U postavi su tada uz oba originalna člana, gitarista/pjevača/flautista Andrewa Latimera i bubnjara Andyja Warda, bili i Colin Bass (ex-Steve Hillage) na bas-gitari te Kit Watkins (ex-Happy The Man) i Jan Schelhaas (uz Latimera jedini trenutačni službeni član benda) na klavijaturama. Njihova za ono vrijeme originalna zamisao, dvojica klavijaturista istodobno, na ovoj se koncertnoj snimci pokazala kao pun pogodak. No to je samo jedan od mnogih izvrsnih elemenata ove izgubljene (a ponovno pronađene) koncertne snimke. Camel naime na ovom koncertnom albumu gotovo u cijelosti oživljavaju svoju legendarnu priču o japanskom vojniku koji je usred ratnog meteža desetljećima ostao zaboravljen na osamljenom otoku.
Koncert se otvara nezaboravnom klasikom “Never Let Go” s njihova prvog albuma “Camel” (1973.), koja je u njihovim koncertnim repertoarima otkad se bend prvi put pojavio. U originalu skladbu pjeva Peter Bardens, bivši klavijaturist benda (u razdoblju 1971.-1978.), pa je ovdje posebno zanimljiva u Latimerovoj vokalnoj izvedbi. Kao fenomenalni gitarist, sa svojim dah oduzimajućim solažama i ostalim gitarističkim “začinima”, Latimer uvijek iznova oduševljava. Slijedi još jedna klasika, “Song Within A Song” (Moonmadness, 1976.), s izvanrednim uvodom na melotronu i klavijaturama iz prstiju obojice klavijaturista. Pravu ezoteričnu atmosferu stvaraju melotron i izvrsna Latimerova svirka flaute. Njegov vokal, koji je ovdje postavljen u nižu tonalitetu, odlično se slijeva u cjelokupnu atmosferu skladbe. Posebno je dopadljiva interakcija između oba klavijaturista i Latimerove gitare. Nakon toga dolazi jedno od najveličanstvenijih djela benda, epski instrumental “Lunar Sea” (Moonmadness, 1976.), koji ima jednu od najboljih Latimerovih solaža. Ward je na bubnjevima, kao i obično, jedan od najboljih u svom “poslu”, a ovdje se posebno iskazuje. Klavijature su pak ionako poglavlje za sebe. Skladba se otvara i zatvara snimljenim introm astronautskog slijetanja na Mjesec. Ova verzija “Lunar Sea” najbolja je koncertna verzija koju sam do sada čuo, s bilo koje od njihovih koncertnih snimki. Slušajući ove tri klasike iz 70-ih, zbog nevjerojatnog zvuka teško je povjerovati da je riječ o koncertu s početka 80-ih, a ne iz klasične ere progresivnog rocka. Nakon uvodnog “zagrijavanja” slijedi prava poslastica za sve ljubitelje njihova konceptualnog albuma “Nude” (1981.), jedne od najboljih ploča progresivnog rocka s početka 80-ih, jer bend se iznenada odlučuje odsvirati spomenuti album gotovo u cijelosti. Među preskočenim skladbama su samo “Pomp & Circumstance”, “Please Come Home”, “The Homecoming” i “Lies”. Od njih mi nedostaje samo izvrsna “Lies”, a sve ostale skladbe odsvirane su fenomenalno i uspijevaju oživjeti duh originalnog albuma, a mjestimice ga čak i nadmašiti. AOR-orijentirana “City Life” nas nakratko podsjeti da je riječ o koncertu s početka 80-ih, a ne iz klasičnog razdoblja benda, dakle iz sredine 70-ih. To je odlična AOR skladba, koja ima čak i elemente hita, no za Camel je to razmjerno netipična skladba. Između slijedi kratki instrumental “Nude”, koji povezuje sljedeću skladbu. Balada “Drafted” u sličnom je stilu, ima AOR elemente i smiruje cjelokupnu atmosferu koncerta. Latimer opet oduzima dah svojim melankoličnim solažama. Kao da gitare plaču. To je ujedno i posljednja skladba s vokalom na snimci, jer slijede sami instrumentali. Nakon toga dolazi “Docks”, koja opet dobro dramatizira atmosferu aranžmanima na klavijaturama i prvorazrednim solažama na gitari. Atmosfera je doista ježeća. Još se pojačava ultradramatičnom “Beached”, u kojoj iznimno brza ritam linija i brzoprsti solo dionici stvaraju pravu bitku instrumenata, što pridonosi i dijelu koncepta u kojem počinje bitka na obali. Slijedi ezoterična “Landscapes”, koja ugodno smiruje atmosferu sjajnim aranžmanima na obje klavijature te zvukom doista dočarava otočno-pacifičko raspoloženje. Ta se posebna atmosfera još produbljuje uz “Changing Places”, koja ima pravi etno prizvuk na Wardovim udaraljkama i nezaboravnu Latimerovu flautu. “Reflections” je još jedan ezoteričan trenutak u kojem prevladavaju umirujući “soundscapei”. Atmosfera opet zakuha uz “Captured”, koja nudi cijelu paletu dah oduzimajućih instrumentalnih dionica na klavijaturama i gitari. Koncert zaključuje pobjednička “The Last Farewell”, posljednje dejstvo s “Nude”, koje istodobno ostavlja sve otvorenim.
Latimerove solaže i instrumentalni dijelovi oduzimaju dah. Kao i interakcija između oba klavijaturista, koja se pokazala iznimno uspjelim potezom. Bendu uspijeva oživjeti gotovo cijeli album “Nude” i na mnogim ga dijelovima čak nadmašiti. Istodobno im uspijeva zadržati i svoj prepoznatljiv zvuk, što je jedan od rijetkih fenomena progresivnog rocka 80-ih, kad je većina progresivnih bendova iz 70-ih prodala svoju bit komercijalnom uspjehu. Camel su u ono vrijeme, usprkos uočljivoj komercijalizaciji pojedinih segmenata svoje glazbe, uspješno dokazivali da je unatoč svemu moguće ignorirati trendovske smjernice i pritiske pohlepnih izdavača te i dalje svirati prvorazredni simfonijski prog. Jer komercijalni uspjeh kod ovog benda nikad nije bio na prvom mjestu. Ovaj koncertni album živi je dokaz da klasični progresivni rock nikad nije umro, ni s početkom 80-ih ni s pojavom new wavea i punka. Nijedan pravi ljubitelj benda, a posebno albuma “Nude”, ne smije ostati bez ove izvrsne snimke s izuzetno dobrom produkcijom, koju je bend 1997. u samizdanju objavio kao službeni bootleg.
Postava
Andrew Latimer – vokal, gitara, flauta
Colin Bass – bas-gitara, prateći vokal
Andy Ward – bubnjevi
Kit Watkins – klavijature, flauta
Jan Schelhaas – klavijature
Produkcija
Andrew Latimer & Chris Now
Popis skladbi
1. Never Let Go
2. Song Within A Song
3. Lunar Sea
4. City Life
5. Nude
6. Drafted
7. Docks
8. Beached
9. Landscapes
10. Changing Places
11. Reflections
12. Captured
13. The Last Farewell