Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Intronaut
Izdavač: Century Media
Izlazak: 2010
Trajanje: 53:49
Ocjena: 4.7/5
Titani progresivnih zaokreta, sludge metal ljepote oplemenjene eksperimentalnim pristupima materiji i čista predanost introspektivnom hodočašću u središte duše – to i još mnogo toga su Intronaut. Post metal i lijepljenje svih mogućih etiketa samo krnje cjelinu ekstaze koja te pogodi već u prvom trenutku izlaganja izuzetno zračnom albumu Valley Of Smoke. Ja sam uši naćulio već kad se album počeo oslanjati na reference sjajnih Mastodon, a dodatni udarac potpunog pokoravanja uslijedio je kad se među gostima na albumu pojavilo ime Justina Chancellora, važnog graditelja monumentalne grandioznosti zvuka grupe Tool.
I nakon prvog slušanja postaje ti jasno da su Intronaut bliži upravo njima, a možda samo sadašnjoj ublaženoj formi Mastodona na Crack The Skye nego bijesnoj zvijeri ukočenih pokreta. Nakon albuma Void i Prehistoricism došlo je vrijeme za poklon modernim suptilnim formama i utkivanje priče o Los Angelesu u srž ovogodišnje epopeje prema unutarnjem skrivenom središtu. Dotaknimo se, dakle, sadržaja. Bogat je i raznolik. Album se otvara brutalnim metalnim rezom i izlomljenim ritmovima uvodne skladbe Elegy, koja opjevava događaj iz 1998. godine. U rujnu te godine građevinski radnici okružne rafinerije otkrili su 200 godina stare ostatke indijanskog groblja u kojem je bilo pokopano 50 pripadnika plemena Gabrielino – među njima i dvoje tek rođene djece. Svi pokopani umrli su nasilnom smrću, a na kostima su bili tragovi neslućene brutalnosti koju ovaj put nisu mogli izravno pripisati tvrdoj ruci španjolskog pokršćavanja. Ritmički vihoriti i neprobojni ritmički obrasci basista Joea Lestera i bubnjara Dannyja Walkera plešu gustu koprenu. Gitarsko-vokalni dvojac Sache Dunablea i Davida Timnicka stupnjuje napetost. “We lay undeneath you / Obscured by centuries / And cry in horror …” Mnogo je nedorečenog, a tek nagoviještenog, poput mekanog kostura leša koji podsjeća i opominje na prolaznost, a iz te priče pletu se meki slojevi sve manje mučnih snova. Raspredanje nastavlja skladba Above, koja gradi na priviđenju neprijateljskog napada i ranoj psihozi nakon ulaska Amerike u klaonicu Drugog svjetskog rata. U noći s 24. na 25. veljače 1942. LA-ova protuzračna obrana pokrenula je uzbunu i počela snažno granatirati nevidljive avione na nebu, oštetila nekoliko zgrada, a u tom “prijateljskom granatiranju” život su izgubila tri civila, a još trojica podlegla su srčanim udarima. Kako se kasnije spekuliralo, vojska je te noći mogla pucati na neidentificirane leteće objekte, što je vojska kasnije pokušala pripisati samo igri živaca i meteorološkim balonima. Korumpiranim gradskim vlastima i politici općenito posvećena je skladba Miasma, a nakon gotovo osam minuta ambijentalnog jurcanja po trulim stranputicama kalifornijske metropole obračun s trulim dijelovima naše društvene svakodnevice opet se posvećuje ponovnom kopanju po krvavoj prošlosti Los Angelesa. Vremeplov te u skladbi Sunderance vodi u doba kad su španjolski pridošli konkvistadori “otkrivali” ove krajeve i u područje bogato domorodačkim indijanskim običajima, kulturom i poviješću unijeli sjeme razdora i klasne podjele. Core Relations opet prelazi u sferu fantastike i mitova o rasi ljudi koji su guštere štovali već prije dobrih 5000 godina, a na obali Pacifika navodno su pod zemljom izgradili velika podzemna naselja. Jedno su navodno izgradili izravno ispod Los Angelesa. Potragi za tim izgubljenim svijetom 1934. godine posvetio se i rudarski inženjer Warren Shufeld, a prema njegovim riječima taj bi grad, na čijim je temeljima nastao Los Angeles, imao oblik guštera koji se pruža od središnjeg stadiona Dodgersa pa sve do središnje knjižnice. Gotovo nevjerojatno je da je ta napredna civilizacija navodno klesala podzemne tunele uz pomoć kemije, a svoj kraj i konačno zavijanje u maglice tajanstvenosti navodno je dočekala zbog pada meteorita, dok bi ih prema drugim nagađanjima uništio požar. Kataklizma i velika katastrofa navodno su izbrisale svaki trag o njihovu postojanju na površini, zato je odgovore trebalo tražiti duboko ispod zemljine kore. Razvikani i samoprozvani arheolog velikopotezno najavljuje da su ostaci grada s tunelima i riznicom ispod Fort Moore Hilla, a kad je velika investicija doživjela klaonički kraj u arheološkom fijasku na spomenutoj lokaciji, Shufeld je nestao u anonimnosti. Neposredno prije bušenja na Fort Moore Hillu, vidovnjakinja iz Pico Rivere, Edith Elden Robinson, izvijestila je o viđenju golemog grada i gromadnih tunela koji se pružaju sve do obale. Kontroverznu i tako enigmatičnu priču Intronaut utkivaju u tkaninu svog albuma, a u slojevima zemlje i tla, u kojem su si “gušterovci” navodno isklesali dom i grob, sve glasnije se javlja bijes prirode. O potresima i tektonskim pomacima tla, nakon Toola, koji su na Aenimi pjevali o viđenju kataklizmičnog kraja ovog dijela kontinenta, lucidnije i povezanije sa stvarnošću kronistički pišu Intronaut u skladbi Below. Stoljeća pomicanja tla, čiji je dio bio i potres u Northridgeu 1994., samo su dio mozaika koji gradi osnovne slojeve naracije ploče Valley Of Smoke. Kad smo već kod dima i doline maglica i dima – naslovna skladba albuma Valley Of Smoke instrumentalna je odjava za nekima tako esencijalno i nužno opijanje kanabisom. Kako se kroz masni gusti dim trave gleda neonska svjetla L.A.-ja, tog grada užitka, razvrata, lažnih idola i iluzornih utvara, nagovještava i suradnja s Justinom Chancellorom. Dva bubnjara i dva basista te dvije gitare – ukupni zbroj doista je gigantski: i po zvuku i po broju sudionika … Ekstaza ritma i melodike ujedno je i prikladno mjesto na kojem bi se moglo reći riječ-dvije o organskoj povezanosti glazbenika u organizmu zvanom intronaut. Gitarski ekskurzi Sache Dunablea i Davida Timnicka prelaze od tvrdog metalnog hrapanja i ambijentalnog poigravanja efektima do intuitivnog slikanja kistom jazzovske preciznosti. Izvrstan susret nasilnog i mekog tka se i utiskuje u pore cjeline kroz cijeli album, a dihotomija prividnih suprotnosti ni za gram nije pretežka, naporna ili dosadna. Basovske linije Joea Lestera masne su i doista nevjerojatno razigrane, a mjestimice podsjećaju na Jaca Pastoriusa. Ni za pedalj ne zaostaje bubnjar Danny Walker, koji iz paleta ritma i poslušnih bubnjarskih opna cijedi glamurozan itinerar zvukova. Istaknuo bih i vokalni dvojac obojice vokalista, koji se nalaze u katarzičnom dvoboju između grlenog drečanja i mekanih kontura, a lirski haiku minimalizam podsjeća na način na koji smo naviknuli kod Troya Sandersa iz epskih Mastodona. Pri kraju ploče izdvaja se još jedan sadržajni biser. Kronizam prošlosti dobro se otvara u skladbi Past Tense, koja govori o ostacima nacističke komune iz tridesetih godina 20. stoljeća, a Murphyjev ranč u njihovu susjedstvu Brentwood gubi ulogu nacističkog azila ulaskom SAD-a u Drugi svjetski pokolj. Priča o izjalovljenim planovima nacističkog špijuna herra Schmidta i naivnog bračnog para gospođe Winone i gospodina Normana Stephensa te rasplinutoj nacističkoj utopiji iznosi se gotovo telegrafski.
Riječi su samo uporišta – sve što je važno prije svega je glazba. O izuzetnom naporu iz kojeg se rodilo nešto izvanredno i vizionarsko za sve češće navođeni žanr post metala govorio je i Sacha Dunable. Napor i trud naime su isplaćeni cjelovitom i dovršenom zvučnom slikom ovog glazbenog almanaha mjesta u kojem su se intronaut izlegli i potpuno razvili. Izvrsna produkcija ovaj je put ponovno povjerena Joshu Newellu, koji je najbolje i najsočnije izvukao već iz Jane’s Addiction. Sinergija sretnih slučajnosti i prije svega potpune i prošćene inspiracije prelijeva se u jedkanicu najčistije glazbe. Ako je referentna usporedba s Tool i Rush možda pretjerana, paket koji ovdje dobivaš svejedno je vrijedan ponovnih provjera. Valley Of Smoke vjerojatno neće oduševiti brutalce, ali će staviti velik i lijep flaster na rane onih koji su se slušateljski najeli starih izdanja Mastodona i Toola, a na nova još neko vrijeme ne mogu računati … Valley Of Smoke je, ako ne originalan, onda barem dostojan pokušaj tvog potpunog zadovoljenja.
Postava
Sacha Dunable – gitara, vokal
Dave Timnick – gitara, vokal
Danny Walker – bubnjevi
Joe Lester – bas
gostujući glazbenici:
Justin Chancellor – bas (na skladbi Valley Of Smoke)
Produkcija
Josh Newell
Popis skladbi
1. Elegy
2. Above
3. Miasma
4. Sunderance
5. Core Relations
6. Below
7. Valley of Smoke
8. Past Tense
9. Vernon (bonus)
