Onward
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hawkwind
Izdavač: Eastworld Recordings
Izdanje: 2012
Trajanje: 1:21:28
Ocjena: 4.5/5
Legendarni britanski space rockeri Hawkwind spadaju među onu šačicu nezaboravnih progresivnorockerskih sastava sedamdesetih koji i u 21. stoljeću oduševljavaju izdavanjem kvalitetnih studijskih albuma. Takve primjere prog rock pionira koji su danas, što se tiče stvaranja nove glazbe, još uvijek relevantni, moglo bi se nabrojiti na prste jedne ruke. »Onward« je već njihov dvadeset i peti studijski uradak i nakon odličnog »Blood Of The Earth« (2010) još jedan album koji ove revitalizirane majstore spajanja različitih oblika klasičnog rocka i elektronski obojenih ambijentalnih nijansi, kojima s takvom prividnom lakoćom stvaraju raznolika raspoloženja svemirskih putovanja, pokazuje kao kolektiv koji ostaje vjeran svom izvornom zvučnom izričaju, a istodobno se uspio prilagoditi izazovima i utjecajima suvremene glazbene produkcije.
»Onward« tako kombiniranjem moćnih gitarskih pasaža, psihodelično obojenih vokala, kompleksnih ritmičkih improvizacija, elektronskih tekstura i inteligentnih tekstova s naglaskom na znanstvenoj fantastici u mnogočemu nastavlja tamo gdje je stao izvrsni »Blood Of The Earth« (2010), odnosno krcat je pustolovnim idejama kakve se već očekuju od tih nepredvidljivih utemeljitelja neobuzdanog space rockerskog eksperimentalizma. Jedina stalnica u kolektivu, kao i obično, ostaje neuništivi originalni gitarist i pjevač Dave Brock, silno karizmatičan tip i vječni inovator, koji je ključan za to da su Hawkwind na sceni izdržali tako dugo i da još i danas imaju toliko vjernih sljedbenika. Od starih Brockovih drugara tu je ponovno kultni klavijaturist i basist Tim Blake (ex-Gong), koji je od 2007. opet član tih legendarnih space rockera. U ulozi posebnog gosta na skladbi »The Hills Have Ears« pojavljuje se i originalni gitarist Huw Lloyd-Langton, koji se više puta vraćao u Hawkwind i napuštao ga, a u posljednje vrijeme ima problema s lošim zdravljem (legionarska bolest).
Album je izašao kao dvostruko izdanje i sadrži više od osamdeset minuta glazbe, no nijedna skladba na njemu nije iskorištena kao punilo, što je više nego impresivno, dok bend cijelo vrijeme sav žari od energije i elana kao da se ne radi o sastavu starijem od četiri desetljeća. Njihova karakteristična sposobnost spajanja širokih ambijentalnih valova, utemeljenih na elektronskim uzorcima sintesajzerskih paleta, i teških rockerskih gitarskih rifova lijepo se pokazuje već na uvodnoj »Seasons«, koja je s obzirom na spomenute elemente potpuno karakteristična Hawkwind skladba, ali s modernim pristupom i produkcijom. Kataklizmični ambijent zvuči kao da se svemirski brod Hawkwinda upućuje u srce crne rupe. Vokalne zadatke međusobno su podijelili Brock, koji otpjeva glavninu vokala, basist Mr. Dibs i bubnjar Richard Chadwick. Paleta ambijenata je, kao što se od Hawkwinda nekako i očekuje, cijelo vrijeme iznimno raznolika.
»The Hills Have Ears« je primjerice agresivna fuzija elektronskih ritmova predvođena poludjelim bubnjarskim prijelazima i brutalnim gitarskim rifovima kojih se ne bi posramili ni neki teški metalci. Ipak, najviše oduševljava neprestano mijenjanje općenito futurističkog raspoloženja iz pretežno kataklizmičnog u mirno tajanstveno te uporaba digitalno pretučenih sintesajzerskih uzoraka, kojima društvo pravi Brockov psihodelični vokal. Eterični »Mind Cut« je akustično obojen uradak s ugodnom pastoralnom melodijom, u kojem Hawkwind slikovito demonstriraju svoj, od mnogih kritičara iz prošlosti previše puta previđen, osjećaj za gradnju izuzetne ambijentalne suptilnosti. »System Check« je kratka kontrola svemirske letjelice Hawkwinda, koja služi kao uvertira u »Death Trap«, gdje se uz valovanje raštrkanih elektronskih uzoraka mogu jasno čuti prepoznatljive (proto)punkerske tendencije s kojima je ta legendarna skupina eksperimentirala već u prvoj polovici sedamdesetih.
Odlični instrumental »Southern Cross« pravi je izlet u transcendentalne ambijentalne nijanse i istinski odklon od zemaljske teže, gdje Tim Blake uz programiranje digitalnih uzoraka kraljuje na svojim sintesajzerskim teksturama, dok melankolične gitarske pasaže brinu za potpunu space rockersku nirvanu. »The Prophecy« je sjajna fuzija suptilnosti i energičnosti u kojoj space rockerska psihodelija uz modernu produkciju dobiva epske razmjere. Brockove gitarske pasaže izvrsno se prelijevaju s eteričnim valovanjima sintesajzera i moćnim bubnjarskim prijelazima, zbog čega aranžmanska kompleksnost i melodičnost cijelo vrijeme idu ruku pod ruku. Kratki eterični instrumental »Electric Tears« prelijepa je sintesajzerska uvertira u »The Drive By«, još jedan sjajan uradak koji pluta među brojnim veličanstvenim ambijentalnim meandrima, jer opet ne manjka usklađenog kombiniranja valovitih, sekvenciranih elektronskih uzoraka i profinjenih gitarskih slideova. U svom drugom dijelu kompozicija postaje potpuno elektronski zasoljena i već na granici trance ritmova, što su sedamdesetih pionirski, prije nego što je to postalo popularno, počele uvoditi upravo skupine poput Hawkwinda.
»Computer Cowards« je duhovit eksperiment na račun računalnih hakera i još jedna gotovo karakteristična Hawkwind tvorevina s brojnim šaljivim digitalnim efektima, oštrim gitarskim frazama i elektronski kompresiranim ‘punkoidnim’ ritmovima uz umetnute, kroz vokoder provučene, podrugljive stihove. Kratki instrumental »Howling Moon« sljedeći je transcendentalni odklon s brojnim improvizacijama i nepredvidljivim efektima, među koje spada i zavijanje vukova. Slijede tri skladbe snimljene uživo tijekom koncertne turneje 2008. koje se na »Onwardu« nalaze kao bonus skladbe. Hawkwind su oduvijek imali naviku neke nove kompozicije prvi put predstaviti uživo, ponekad potpuno spontano tijekom koncertnog nastupa. Melodična himna »Right To Decade« što se tiče spoja melodičnog refrena s elektronskim ambijentalnim valovima čak je jedna od najljepših tvorevina u dugoj karijeri Hawkwinda, gdje posebno zasja Brockov izniman gitarski talent, koji je ostario poput dobrog vina, dok je njegov klasični psihodelični vokal ionako oduvijek jedan od prepoznatljivih zaštitnih znakova njihova naslijeđa.
»Aero Space Age«, jedna od četiriju skladbi na »Onwardu« na kojoj je svoj skladateljski doprinos ostavio nažalost već davno preminuli bivši pjevač i pjesnik Hawkwinda Robert Calvert (1944-1988), ima naglasak na vokalizaciji provučenoj kroz disonantne efekte. Kao što kaže već naslov, riječ je o još jednoj tvorevini s futurističkim tekstom o svemirskim istraživanjima i vizijama kibernetičke budućnosti. Instrumental »The Flowering Of The Rose« još je jedan kompleksan uradak s čitavom paradom duhovitih improvizacija na gitari, sintesajzeru, bubnjevima pa i bas gitari, gdje se vremenski prijelazi i ambijentalne nijanse izmjenjuju munjevitom brzinom. Sljedeći instrumental, »Trans Air Trucking«, zabavan je elektronski kolaž psihodeličnih manirizama na kompleksnim sintesajzerskim teksturama s pomalo mističnom, čak blago ‘hindu’ atmosferom. »Deep Vents« je kratka instrumentalna uvertira u »Green Finned Demon«, koji po strukturi i raspoloženju zvuči kao da je nastao negdje sredinom sedamdesetih, čemu mnogo doprinose Brockov nepogrešivi vokal i potpuno psihodelični sintesajzerski umeci. Završna space rockerska orgija, još jedan potpuni odklon, uopće nema naslov, nego je jednostavno označena simbolom točke, što simbolično označava kraj albuma. Tu se Brock, Blake i ostalo Hawkwind društvo uz primjereno tempiranu elektronsku sekvenciju, moćne bubnjarske prijelaze, energične gitarske rifove i dramatične vokalizacije ponovno iskazuju kao velemajstori stvaranja kompleksnih i razgranatih ambijenata, koji slušatelja odvode na nezaboravno putovanje u daleke galaksije, što je oduvijek bila izvorna glazbena i konceptualna misija te legendarne skupine.
»Onward« je nakon izvrsnog prethodnika »Blood Of The Earth« još jedan sjajan dokaz da su vječni kozmički ratnici Hawkwind u 21. stoljeću glazbeno i konceptualno relevantni više nego ikad nakon kraja sedamdesetih, a ponekad se čini kao da su otkrili čudotvorni eliksir mladosti. Stari mačak Dave Brock uz pomoć starog drugara Tima Blakea i mlađih suboraca uspijeva stvarati pustolovno izazovnu i korijenima vjernu glazbu koja sadrži sve značajke tih pionira progresivnog rocka, a istodobno je izvrsno prilagođena modernoj produkciji, što je nešto oko čega je pri nastupu novog stoljeća već davno odustala većina njihovih vršnjaka. Nadajmo se da će svemirski brod Hawkwinda jednako zdušno i uvjerljivo kao na svoja posljednja dva studijska albuma još dugo otkrivati nove glazbene galaksije.
Postava
Dave Brock – gitara, sintesajzer, bas gitara, vokal
Tim Blake – klavijature, theremin, bas gitara
Richard Chadwick – bubnjevi, vokal
Mr. Dibs – bas gitara, vokal
Niall Hone – bas gitara, sintesajzer, sekvenciranje, gitara
Jason Stuart – klavijature (12,13,14)
Huw Lloyd-Langton – gitara (2)
Produkcija
Hawkwind
Popis skladbi
CD1
1. Seasons (5:40)
2. The Hills Have Ears (5:08)
3. Mind Cut (4:54)
4. System Check (1:06)
5. Death Trap
6. Southern Cross (6:42)
7. The Prophecy (4:13)
8. Electric Tears (0:56)
9. The Drive By (4:42)
CD2
10. Computer Cowards (5:28)
11. Howling Moon (2:12)
12. Right To Decide* (7:33)
13. Aerospace Age* (5:54)
14. The Flowering Of The Rose* (8:25)
15. Trans Air Trucking (2:38)
16. Deep Vents (0:32)
17. Green Finned Demon (6:32)
18. .
* bonus skladbe, snimljene uživo