Izdavač: Celinka Records
Produkcija: Orkestrada
Trajanje albuma: 50:04
Ocjena: 9.0 / 10
Orkestrada su ekipa koja djeluje od 2010. godine. 2011. objavili su debitantski album »Spusti« , koji je izašao u izdanju ZARŠ-a, a nakon sedam godina, koje su proletjele u tren oka, prvijenac je dobio mlađeg brata i studijskog nasljednika naslova »Utrip«. Već sam pogled na popis od svega osam skladbi i punih 50 minuta stvorene glazbe sugerira da je pred nama grupa koja voli eksperimentirati i zvukom i stilom. S obzirom na nadobudni prvijenac, koji je najavljivao veliki potencijal okteta, Orkestrada su novim albumom, u samoevolutivnom artističkom izražajnom procvatu, napravili vidljiv korak naprijed. Dodatno su proširili, odnosno razgibali kompozicijske strukture, koje donose unikatnu, jedinstvenu i odmah prepoznatljivu glazbenu materiju stroge art paradigme.
Bend slaže više žanrova u unikatnu glazbenu slagalicu. To slaganje je izrazito slikovito (motivski razgibano), a album u neopterećenom isprobavanju djeluje izazovno i posljedično posve neobično. Zato album »Utrip« djeluje znatno posebnije i zrači, ako ne i iznenađuje, s jasno uočljivim intenzitetom izražajnom slobodoljubivošću koju prije nekoliko godina pomalo oprezan prvijenac nije uspio razviti. »Utrip« je osebujna mješavina, odnosno glazbena avantura profinjene slikovnice spajanja elemenata alternativnog rocka, jazza, folka, kabarea, popa i soula, ali i elemenata klasične glazbe (zbog razigranosti koju na albumu pokazuje flauta) pa čak i bluesa (Blažena). S obzirom na to da je vokalistica Rada Kikelj Drašler autorica svih tekstova, dakle poezije, a uz to ima i iznimno dominantnu ulogu u njihovoj vokalnoj izvedbi, ovaj album sveudilj nosi snažan kantautorski karakter.
Strogo razgibani i neprestano istražujući bubnjevi i udaraljke Vida Drašlera, topli organski i iznimno, djeluju kroz cijelo vrijeme jazzovski izazovno. Instrumentalisti su jazzovski potkovani, a stalno uočljiva alternativnorockovska kontura, na koju upućuje odmah uvodna Zvonec, a pogotovo sljedeća Neurje, nagovještava višeslojno glazbeno vizionarstvo članova ekipe. Skladba Neurje među svim točkama albuma traži najučinkovitiji priključak na radijske postaje. Naime, to je najljepše odmjerena art rock mješavina samoniklog estetskog aranžiranja grupe, koja s perjanom lakoćom premošćuje (prividne) međužanrovske barijere. Vodeći motiv je sažet, udaran (da je gitara zvučno dodatno »nakostriješena« i da je dodana podrška tenor saksofona, gotovo bi zvučalo kao King Crimson) i pečatan te se odmah usidri u uši, a skladba kao cjelina nosi alter-art rockovski sjaj, djeluje mračno, no bez problema probija do rotacije na radijskim frekvencijama. Utrip i Blažena u nastavku razgolićuju iznimnu mekoću, finu mehaniku svih gradivnih elemenata albuma, naravno s vokalom na čelu. Orkestrada neprestano draže tako što nagovaraju velikom posebnošću, a istodobno razvijaju krepke motive koji slušatelju osiguravaju pristupačnost podanom materijalu. Tu ravnotežu inače je teško postići. Ili si izražajno preplitak ili prezahtjevan, no kod Orkestrade te bojazni nema, jer stalno vozi u idealnoj srednjoj poziciji, što znači da je kvintet svoju misiju na albumu »Utrip« izveo s izvanrednom odlikom kreiranja i aranžiranja kompozicija.
Vokal Rade Kikelj Drašler apsolutno je posebna priča svega što nudi album “Utrip”. Pjevačica u rukavu nosi iznimno živopisnu paletu vokalnog izražavanja. Djeluje kameleonski. Može biti posve popovski pomirljiva, ali i ekscentrična, čak lucidna. Zato bi s lakoćom iznimno dobro funkcionirala i u alternativnorockovskom okruženju. Vokal dakle može djelovati ekscentrično, a često uvodi namjeran osjećaj disonantnih linija. Zapravo je vokalnog eksperimentiranja stalno u izobilju, a Rada se njime često postavlja u ulogu »dodatnog instrumenta«.
Skladba Tajkuni djeluje jezivo, a u drugoj polovici je u posve drugo raspoloženje odvede »podmetnuti« latino ritam. Instrumenti se ovdje posebno zdušno prilagođavaju iznimno snažnom ispovjednom karakteru vokala, pri čemu slušatelju »ledi krv u žilama«, toliko dobro »hvataju« poruke stihova, u samoj vokalnoj interpretaciji, koja u uvodnoj jetkosti intenzivno prodrma kad diktira svom razvijenom naravi plahovite autoritativnosti.
Gradivni elementi zvuka, to jest gitara, flauta, kontrabas i bubnjevi, supostoje u iznimno dinamičnom i stalno pomirljivom dijalogu sviranja, razvijaju simbiotski odnos i otvaraju jedni drugima, uz sve jezgrovite i krepke motive koje kompozicije inače nose, i obilje raspoloživog prostora da se punokrvno razmahnu u zadanim solističkim izletima. Instrumentacija razvija eklektičan zvuk, no taj element svakako ne bi bio ni približno tako uočljiv bez vokalnog doprinosa nevjerojatno pečatne i prodorne te sveobuhvatno vokalno otesane Rade Kikelj Drašler. U drugoj polovici točke Gumb in košček sanj (riječ je o dvije skladbe spojene u “jednu”, osvježeni Košček sanj naime se pojavljuje već na prvijencu) poeziji dodaje tako poseban vokalni karakter, koji odražava i vjerojatnu nadahnutost pokojnom pjevačicom grupe The Cranberries, Dolores O’Riordan. Gumb in košček sanj integralna je točka, ali ne zato što je najdulja. Jednostavno zato što na jednom mjestu na najuspjeliji način objedinjuje sve što su Orkestrada u artističkom smislu razvojno postigli do 2018. godine. Album »Utrip« u malom, dakle.
Posljednje dvije skladbe rasterećuju »napetost« (ili izrazitu artističku »ozbiljnost«) na albumu, koja svoj vrhunac doseže u mračnoj Tajkuni. Prva je instrumentalna, jazzovski lepršava, ležerna i razigrana Mala zvezda, a za njom slijedi završna Proslava za deseti rojstni dan, koja djeluje šaljivo, pa čak i podrugljivo, a vokal je u improvizaciji ponovno upotrijebljen kao dodatni instrument.
Album »Utrip« smatra se jednim od najboljih glazbenih izdanja, odnosno cjelovečernjih studijskih dostignuća, koja su ove godine izašla u Sloveniji. Jednostavno. Djeluje izrazito samosvojno, nosi konturu eklektičnosti, djeluje drsko i hrabro jer se ne suzdržava pred izazovima eksperimentiranja, odnosno isprobavanja (pa i fuzioniranja), a istodobno nosi jasno izgrađen karakter glazbenog vizionarstva petorice članova ekipe, kojom zapovijeda izrazit, nevjerojatno prodoran i pečatan vokal Rade Kikelj Drašler.
Neka ovaj esej konačno prekinem jer postaje predug. Pred nama je dakle do kraja »odpičen« i izražajno »usekan« art rock album, zato ga obavezno isprobajte. Pogotovo ako tražite neobičnost, koje u Sloveniji ima dovoljno, samo ju je teško pronaći jer je nažalost često prikrivena, medijski kronično i nepravedno pothranjena, a nadležno ministarstvo za glazbenu umjetnost (dakle kulturu) te matične države prema njoj se najčešće, svjesno, odnosi posve maćehinski. No to je već druga priča.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Zvonec
2. Neurje
3. Blažena
4. Gumb in košček sanj
5. Tajkuni
6. Mala zvezda
7. Proslava za 10. rojstni dan
Postava:
Rada Kikelj Drašler – poezija, vokal
Asja Grauf – flauta
Boštjan Franetič – električna gitara
Thierno Diallo – kontrabas
Vid Drašler – bubnjevi
