Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Francesco Artusato Project, The
Izdavač: Sumerian Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 53:46
Ocjena: 4.5/5
Francesco Artusato talijanski je multiinstrumentalist, skladatelj i producent. Potječe iz glazbene obitelji. S 14 godina počeo je svirati saksofon, a pet godina kasnije prešao je na gitaru. Godine 2006. nastanio se u Los Angelesu, nakon što je diplomirao na slavnom Berkeley Music koledžu i počeo se glazbom baviti i profesionalno. Čovjek koji inače zarađuje za kruh kao glazbeni učitelj skrenuo je 2008. u Bostonu pozornost na svoju glazbenu superiornost nakon što je bio izabran da zasvira na pozornici zajedno s orkestrom pod ravnanjem Tibora Pusztaija, u 70-minutnoj izvedbi zahtjevne kompozicije “Electric Symphony” cijenjenog suvremenog skladatelja Vuka Kulenovića (rođenog Sarajlije). Tada je s njim pozornicu dijelio i bubnjarski majstor i “akrobat” Kenwood Dennard (Miles Davis, Sting, Chick Corea).
Čovjek kojeg poznajete iz sastava All Shall Parish i Devil You Know, dakle, naoružan je do zuba vrhunskom tehnikom ovladavanja gitarskim umijećem. Tako je pokrenuo i potpuno vlastiti projekt, znakovito nazvan The Francesco Artusato Project, čiji je plod bio studijski prvijenac izdan 2011. pod naslovom »Chaos and the Primordial«. Na njemu je glazbenik predstavio glazbene čarolije svoje virtuozne izbrušenosti, koje nadilaze okvire glazbenih vizija sastava Devil You Know i All Shall Parish i spajaju žanrove.
»Our Dying Sun« produbljuje i proširuje domet izričaja glazbenog vizionarstva koje je donio prethodnik izdan 2011.! Francesco je opet poslužio iznimno kompleksan glazbeni uradak koji puca od višeslojne glazbene strukturiranosti, nepredvidljivog (čitaj: poprilično progresivnog) razvoja događaja, eklektičnog sudara trenutaka improvizacije s čvrsto strukturiranom glazbenom frazom! Ne zaboravimo da se krećemo na poligonu instrumentalne glazbe, gdje gitara preuzima i ulogu vokala. Za novi album Francesco je pozvao na suradnju ubojitu ritam sekciju, i to bubnjarskog odličnjaka Dannyja Halderja (solo), inače jazzom odgojenog majstora svog zanata, te cijenjenog kanadskog basista Raya Riendeaua (Halford, James LaBrie, Star Monarchy, solo).
Na novom je albumu Francesco uspio razviti izuzetno mračnu, posve apokaliptičnu atmosferu, kako u samom razvoju skladbi (melosu), tako i u produkciji. To uopće ne iznenađuje jer je atmosfera vrlo srodna onoj koju njeguju All Shall Parish, pa bi se mnogi dijelovi skladbi bez problema mogli iskoristiti za materijal koji bi snimili i All Shall Parish. Slojevi nasnimljenih gitarskih linija zgusnuti su, niže intonirani, a dašak apokalipse širi i produbljuje i rušilački brujav zvuk Riendeauove bas gitare, koji točkasto kontrastno markira osjećaje mračnih apokaliptičnih vizura. Ritmovi su često sinkopirani, progresivno lomljeni, a Danny si posebno mnogo improvizacijskog prostora uzima na mjestima gdje Francesco izvlači mračno zagledane gitarske fraze rušilački masivnog zvučnog zida, koje bubnjar gusto razasutim višestrukim udaranjem doslovno brzinski izbuši uzduž i poprijeko, što rezultira jedinstvenom eklektičnom fuzijom metala i jazzovskih figura.
Na novom albumu Francesco ostavlja još više prostora jazz-rock fuziji, što znači da album nije za svakog konzumenta, nego traži više udubljivanja i vrtnje da bi dopro pod kožu. To jednostavno diktira njegova eksperimentalna narav. Francesco je fascinantan gitarist. Posjeduje izuzetno profinjen osjećaj za uravnoteženo doziranje skladbi s melodičnim oblicima, kao i atonalnim pasažama, a pritom u kompozicijama zadržava kompaktnost. Naravno, ima dijelova gdje skladba gotovo »propada« u depresivnom, otuđeno lebdećem ili čak shizofrenom stavu, no već je u sljedećem trenutku prizemlji melodijski izrađen motiv koji tako niže posve novi dojam i dinamično okreće raspoloženje na novu razinu! Produkcija je otrovno živa, moderna, atmosferski znatno bliža elementima deathcorea nego klasicima progresivnog metala, a građevni elementi zvuka »dišu« u zvučnoj slici »punim plućima«. U idejnom je smislu novi album i slojevitiji i razigraniji u odnosu na inače odličnog i u svemu visokokvalitetnog prethodnika. No novi album daje dojam da se Francesco, s obzirom na prvijenac ovog projekta, ovaj put izdašnije usredotočio na oblikovanje kompozicija, jer na ovom novom albumu nigdje nema dojma da bi potreba za razmetanjem ultrasoničnim virtuoznim vrlinama nadvladala formu vodećih motiva.
Ovo je album koji svakako moraju provjeriti svi ljubitelji elemenata neočekivanog, ali slatkog šok artizma u glazbenom univerzumu. Od svih vas koji se palite na mnoštvo gitarskih desperada planeta i na kojima raste (i pada) glazbeni karakter sastava, ponajprije All Shall Parish, Devil You Know, ali i Freak Kitchen, Sylosys, Animal As Leaders, pa čak i Intervals. Prije smo spomenuli smislenu srodnost projekta s All Shall Parish. To je činjenica. No odsutnost vokala i uopće vokalnih pristupa koje doživljavamo kao »režanje« jamac je da u albumu »Our Dying Sun« može uživati baš svaki ljubitelj progresivnog metala ili, recimo radije, art metala. Dakle, i oni koji deathcoreovsko »režanje« ne podnose previše dobro ili ga uopće ne podnose te su zato načelno uskraćeni za inače vrhunski izrađenu virtuoznu premisu glazbenog vizionarstva sastava All Shall Parish i njegovih suvremenih glazbenih srodnika.
Postava
Francesco Artusato – gitare, programiranje
Ray Riendeau – bas gitara
Danny Handler – bubnjevi
Produkcija
Francesco Artusato
Popis skladbi
01. 210
02. Gates of Reason
03. Our Dying Sun
04. Divergence
05. Infinite Waves
06. Burning Leaves
07. Sleepless Night
08. Miura
09. Blood From a Stone
10. Omega
11. Spirito
