Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 18.03.2013
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 29,00€ / 32,00€
Nešto iza osam pred iznenađujuće solidnim brojem publike stupili su brazilski Shadowside i pokazali da je jedino što je na njima egzotično to što dolaze iz Brazila i da bendom zapovijeda vokalistica Dani Nolden. Shadowside su u predugom, četrdesetominutnom setu naime servirali generičan power metal koji se može čuti na svakom koraku. Da je stvar bila još gora i teže probavljiva, pobrinuo se i očajan zvuk, koji je jedinu gitaru potisnuo negdje ispod nepodnošljivog tutnjanja basa. Prilično solidan pjevačicin vokal, koji je srećom bio daleko od nekakvog gothic cvrkutanja, unatoč trudu iskustvo nije nadogradio, publika je ostala pospana i bendu namijenila tek povremeni aplauz, koji si nakon očajne izvedbe klasika Motörheada »Ace of Spades« ne bi zaslužio ni to.
No jasno, ovaj smo put čekali samo dvojicu majstora njemačkog power metala, prve možda i više od drugih, jer su njemački teškaši Gamma Ray s legendarnim Kaiom Hansenom kod nas ovaj put nastupili prvi put. Iščekivanje je bilo i to prije svega zbog toga veliko, i utoliko je ljepše bilo što su ga Gamma Ray ispunili već na samom početku Power Plant rušilicom »Anywhere in the Galaxy«. Publika je s energičnim i odlično razigranim bendom disala od samog početka, četvorku je više puta prekinula i vidljivo iznenadila spontanim skandiranjem »Gamma Ray, Gamma Ray!« Karizmatični frontmen i legenda njemačke metal scene Kai Hansen nije nam ostao dužan, za što se pobrinuo potpunim animiranjem publike, fantastičnom vokalnom izvedbom i sjajnim repertoarom, među kojim nije nedostajalo himni poput »Men, Martians and Machines«, »The Spirit«, »Empathy« i »Rise«. Kaiu se cijelo vrijeme na licu razvlačio širok osmijeh, a grupa je s pozornice odavala gotovo dječje veselje prema sviranju. Naravno, nije izostalo ni skakanje, penjanje na podeste s obje strane bubnjarske baterije novog bubnjara Michaela Ehrea, »manowarsko« poziranje basista Dirka Schlächtera te »Judas Priest« mrdanje bokovima. Upravo je potonje uz sjajnu izvedbu gitarskih harmonija dueta Kai Hansen/Henjo Ricther izazvalo najviše oduševljenja. Budući da su Gamma Ray upravo izdali novi EP “Master of Confusion” (recenziju možete pročitati OVDJE), poslužili su nas još dvjema posve svježim komadima, naslovnim te »Empire of the Undead«, koji nakon prilično prosječnog To the Metal! obećavaju novu Gamma Ray rušilicu. Kai i ekipa digli su publiku do stropa kad je Kai poznatim gitarskim uvodom najavio željeznu Helloween klasiku »Future World«, oprostili se s kliširanom i prosječnom odom metalu »To the Metal« i u velikom stilu se konačno oprostili fantastičnom »Send Me a Sign«.
Veterani Helloween su nakon pola sata priprema na pozornicu izašli više nego pompozno. Obavezna AC/DC himna »For Those About To Rock (We Salute You)« prelila se u uživo izvedeni »intro« »Wanna Be God«, a Bundevari su na pozornicu izašli iza maskirne zavjese. Postapokaliptično razrušena pozornica, ukrašena bundevama skrivenima iza plinskih maski, najavljivala je da će bundevarski vojnici biti vladari novog svijeta, a Helloween su nas unatoč tome za početak survali u fantazijski svijet prvim singlom nove ploče Straight Out of Hell (RockLine recenzija OVDJE), »Nabatea«. Ta je s epskim »darkridish« osjećajem uživo uvjerila još više nego na ploči, i baš je šteta što su izuzetno obećavajući početak Helloween u nastavku donekle pokvarili neuspjelo odabranim repertoarom. S prosječnog aktualnog izdanja dobili smo tako čak pet komada, nažalost baš onih koji ne spadaju među bolje. Umjesto »Live Now!« i dosadne balade »Hold Me In Your Arms« bio bi mnogo bolji izbor na primjer »Burning Sun« ili »World of War«. No Helloween su unatoč tome lijevim malim prstom digli publiku u zrak već na samom početku odličnom izvedbom vječnog klasika »Eagle Fly Free«. Tu valja istaknuti da se vrlo suvereno cijelu večer držao Andi Deris, čiji vokal je u prošlosti znao razočarati. Ovaj je put išlo kao podmazano, iako mu je kod najviših krikova više puta pomogao mikser, ali dovoljno govori to da se zadovoljavajuće izvukao i s komadima iz Kiskine ere. U nastavku je unatoč vrhunskoj izvedbi, dobrom zvuku i uvijek raspoloženim Markusu Grosskopfu i Michaelu Weikathu (njihovi potezi, poze i iskrivljene grimase ne ostavljaju ravnodušnim baš nikoga) energiju donekle smirila 7 Sinners skladba »Where the Sinners Go« te novotarija »Waiting For the Thunder«, no uslijedio je prvi vrhunac večeri, Time of the Oath čelični mučitelj »Steel Tormentor«, koji je uništio samo nepotrebni i besmisleni bubnjarski solo Danija Löblea, koji po novom sjedi iza tvrđave s čak četiri bas bubnja. Posve nepotrebno i pretjerano pozersko. Okus je na sreću popravio Weikijev »I’m Alive« te nevjerojatni »Falling Higher«. Baš je šteta što Helloween devedesetih ostaju tako previđeni. Derisu su komadi jasno pisani na kožu, a materijal s odličnog trojca Master of the Rings-The Time of the Oath-Better Than Raw ostaje nešto najbolje što se u devedesetima dogodilo heavy metalu, i nepravedno previđeno razdoblje. S te strane su Helloween mnogo više oduševili na prvom izdanju Hellish Rock turneje. Ipak, pretjeranu zamjerku Helloween ne zaslužuju, jer oduševljavaju prije svega energičnom izvedbom, simpatičnom scenskom pojavom, ovaj put se vrlo dobro pokazao prije svega Deris s Kiss majicom i oponašanjem Genea Simmonsa, a još više time što tijekom »Power« nije u nedogled razvlačio publiku preživanim foricama. U prvom bisu Helloween su zapalili zaraznim hitom »Dr. Stein«, a najteže iščekivani trenutak bio je bez sumnje završetak, u kojem se svojim starim kolegama, bolje rečeno Markusu i Weikiju, ponovno pridružio Kai Hansen. Dečki su vrhunski odsvirali vijenac vječnih Halloween (šteta što ne u cijelosti, kao na prvoj turneji), a još je mnogo više oduševio povratak na prvijenac Walls of Jericho s »How Many Tears« i »Heavy Metal (Is the Law)«. Nevjerojatna izvedba prije svega zahvaljujući fantastičnom Kaiu, koji je najviše naježio kad je stao uz bok Weikiju i servirali su fenomenalno odsvirane harmonije. Još posljednji i bez sumnje vrhunski trenutak predstavljao je završetak s vjerojatno najvećim hitom njemačkog metala, »I Want Out«, u kojem su se Helloween na pozornici pridružili još i Gamma Ray (osim bubnjara Michaela). Izvedba je publiku podigla u ekstazu, smetalo je možda samo predugo razvlačenje s »I Want Out«, no prizor Kaia uz bok Markusu i Weikiju odvagnuo je sve eventualne nedostatke.
Pakleni rock je uspio, dobrih šesto glava Helloween su ostavili oduševljenima, ali ipak pomalo gladnima boljeg izbora komada. Bundeve su bez sumnje jedan od najvećih njemačkih sastava, koji će nam uvijek biti dobrodošao i kod nas, no mogu i puno bolje, a i setlistu bi trebalo temeljito prozračiti. Zato su tim više oduševili Gamma Ray, i nadajmo se da će Kai održati obećanje i u naše krajeve se vratiti i s headliner turnejom.
- Intervju s bubnjarom grupe Helloween Danijem Löbleom, koji je RockLine obavio prije koncertnog nastupa grupe 18. 3. 2013. u ljubljanskom CUK Kino Šiška, možete pročitati OVDJE.
Setlista
SHADOWSIDE:
1. I’m Your Mind
2. A.D.D.
3. Highlight
4. Hideaway
5. Gag Order
6. Ace of Spades
7. Waste of Life
8. Angel With Horns
GAMMA RAY:
1. Anywhere In the Galaxy
2. Men, Martians And Machines
3. The Spirit
4. Gamma Ray
5. Master of Confusion
6. Empire of the Undead
7. Empathy
8. Rise
9. Future World
10. To the Metal
— bis —
11. Send Me a Sign
HELLOWEEN:
1. Wanna Be God (intro)
2. Nabatea
3. Eagle Fly Free
4. Straight Out of Hell
5. Where the Sinners Go
6. Waiting For the Thunder
7. Steel Tormentor
8. Drum Solo/I’m Alive
9. Live Now!
10. Hold Me In Your Arms
11. Falling Higher
12. Hell Was Made In Heaven
13. Power
— bis 1 —
14. Are You Metal?
15. Dr. Stein
— bis 2 —
16. Halloween/How Many Tears/Heavy Metal (Is the Law)
17. I Want Out
Galerija slika
