Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 21. 10. 2009.
Produkcija: Achim Köler
Trajanje albuma: 48.28 min
Žanr: Thrash Metal
Ocjena: 9.0/10
Paradox! Još jedan bend koji spada u generaciju euro thrash giganata njemačkog porijekla i čije korijene nalazimo duboko u osamdesetima. Zašto se ime Paradox spominje rjeđe od imena sunarodnjaka Sodom, Kreator, Destruction nije teško odgovoriti. Jednostavno im nije bilo suđeno izdati toliko albuma i učvrstiti se kao dio scene teutonskog euro thrash metala. Ta je činjenica dobra zato što su Paradox ostali vjerni svojim korijenima, svojoj baštini i nikad se nisu “prejeli” samih sebe da bi podlegli raznim eksperimentima koji bi ih mogli udaljiti od osnovne poante njihova, sebi svojstvenog, naslijeđa.
Thrash metal tipa Paradox to zapravo ne treba. Danas obično vrijedi jedno od dvoje. Ili svjedočimo izdanjima koja čine više štete nego koristi – takav je primjerice novi album grupe Metallica, ili svjedočimo hrpi ponovno okupljenih Bay Area thrash metal priča koje na sreću opravdavaju veličinu koju su im donijeli legendarni albumi s prijelaza iz osamdesetih u devedesete (npr. nova izdanja grupa Heathen, Testament). I Paradox spadaju u potonju kategoriju. Uz tipično njemački naoštrenu produkciju Paradox ni na “Riot Squad” ne kriju utjecaje Bay Area pokreta, a tome dodaju prstohvat melodičnosti, tipične za razumijevanje glava zapadnog Europljanina.
Zanimljivo je da je bend nedavno prošao potpunu obnovu postave. Od originalnih članova u Paradoxu je danas ostao samo pjevač Charly Steinhauer. Gitarist Kai Pasemann iz sastava Declaration Of Dependance jedini je član s kojim je Steinhauer obnovio postavu Paradox za album “Electrify” (2008.), nakon osmogodišnje stanke otkako je 2000. izašao treći studijski album grupe “Collision Course”. No dovoljno je da se izvorna magija i energija ovog benda sačuvala, prenijela iz “Electrify” i nadgradila novim albumom. Posebno je “Riot Squad” sa svim svojim odlikama i nepopustljivošću prava potvrda da je rokada u postavi u vrijeme prije izlaska albuma “Electrify” u ekipu donijela stabilnost i kreativnu energiju. Odatle slijedi i nedvosmislen odgovor na pitanje zašto je bendu trebalo samo godinu dana razmaka da izda dva odlična studijska albuma.
“Riot Squad” okuplja deset krepkih i robusnih rušitelja koji stoje ravnopravno jedan uz drugoga i ne poznaju nikakvo kvalitetno posrtanje. Sve su skladbe odsvirane sa zahtijevanom žestinom, žeđi i zlokobnom zarazošću. Nema nijedne spore skladbe, a kamoli balade. Paradox poznaju samo vodilju nemilosrdnog zvučnog terora!
Produkcija ovog albuma opet je optimizirana. Posebno oduševljava izniman zvuk bubnjeva. Ponajprije lupanje dvostruke bas-bubanj pedale, koja se posebno zdušno gricka kroz minutažu albuma. Kotrlja se s nepopustljivim bijesom. To je pokretač ultrazvučne brzine koju je bend Paradox sposoban razviti. To su ponajprije uvodna Suburban Riot Squad i odmah iza nje Hollow Peace, pa završna Psychofficial, ili Rise In Rank, No Place To Survive te Evolution Reset. Da si uz “Riot Squad” polomiš sve vratne kralješke, doista nije nikakva velika umjetnost. Kontrast otrovno navinutog gitarskog riffanja, za koje je nevjerojatno da sva ta ekstremno glasna, bučna lupnjava i žarenje dolazi iz jedne jedine gitare, i duhovitog rada bubnjeva, u majstorskoj je produkciji odlično istaknut. Uz to nije teško čuti odlične bas-linije, čije zveckanje i kidanje učinkovito dozira opasan i zapaljiv sadržaj “Riot Squad” robe. Skladba Rise In Rank, koja je savršena thrash/speed metal provala, jedna je od onih koje najučinkovitije naglašavaju taj kontrast. Uz visoki melodični iskorištaj uvodnog dijela. Rise in Rank je inače jedna od najrazornijih skladbi, nakon koje ćete morati progutati kutiju aspirina da se vratite u normalno dnevno funkcioniranje.
Charly Steinhauer ludi je vokalist koji ne škrtari na bijesnom lajanju i ni u čemu se ne suzdržava. Osobito skladba poput Hollow Peace dočarava mlađeg Jamesa Hetfielda (Metallica) s većim iskorištenjem plućnog kapaciteta za mikrofonom. Zgubidanski! Pasemann je kao gitarist začinio sve prijelaze koji su uklopljeni u većinom polutonski oblikovane gitarske fraze. To je postigao domišljatim gitarskim ukrasima. Često se pritom služi i ukusnim motivima brzog “trzanja” preko gitarskih riffova. Čovjek time dokazuje svoje iskustvo. Njegove gitarske solaže samo su još jedna nova poezija ovog albuma.
Čak i u trenucima kad bend malo smanji brzinu, kao što je to zabilježio Riptide – nekakav križanac između Painkiller era Judas Priest riffa i najboljeg što možeš naslijediti od Bay Area thrash metal pokreta, valjanje bubnjeva ne prestaje pratiti razorno torpediranje dvostruke bas-bubanj bule. Tu je Nothingness, koji motivom uvoda albumu udahne zlokoban dašak. Ta skladba sadrži najmelodičniji motiv koji serviraju refreni skladbi ovog albuma. Nešto manje od sedam minuta dugi Planet Terror može se pohvaliti najvećom motivskom začinjenošću i razigranošću, gdje sviraju ponajprije instrumentalne dionice (prva od njih posjeduje prave unakrsne rafale bas-gitare i gitare). Solaža je opet pravi biser skladbe, a zanimljiv je osobito pakosno složen prijelaz iz strofe u pred-refren.
Osjećaj koji slušatelj dobije kad se u CD playeru vrti album “Riot Sguad” jest ekstremna bučna intenzivnost posvuda. Zvučnih terorista tipa Paradox, koji bi uz agresiju opuštene buke nudili toliko kvalitetnog sviranja, uz uključivanje duhovitih gitarskih fraza i slikovitih gitarskih ornamenata te savršene kolizije ritam sekcije u kontrastnom suzvučju žigosanja gitarskih fraza, danas je silno teško naći. Ili su bendovi sličnog OIB-a, koji su to nekoć radili lijevom rukom, danas kreativno istrošeni, ili (osobito mlađi bendovi) nemaju dovoljno znanja, talenta, osjećaja i iskustva (upirem prstom u vas metalcore vriskaoce!). Paradox s “Riot Squad” ne samo da potvrđuju da se inat za bend više nego isplatio, nego i da se u thrash metalu i danas može iscijediti i izvući album koji je blizu glazbeno-izražajne savršenosti. Ni manje ni više! S vjerom u inat i očuvanjem tradicije najboljeg što je donijela i ustoličila stara škola thrash metala! Nadajmo se samo da će se dečki prihvatiti kakve turneje pa ćemo magiju stvorenu u studiju jednom moći uživati i uživo.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Suburban Riot Squad
2. Hollow Peace
3. Riptide
4. Rise In Rank
5. Evolution Reset
6. Nothingness
7. No Place To Survive
8. Dream Hero
9. Planet Terror
10. Psychofficial
Postava:
Charly Steinhauer – vokal
Kai Pasemann – gitara
Olly Keller – bas-gitara
Roland Jahoda – bubnjevi
