Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Paradox
Izdavač: AFM Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 48:28
Ocjena: 4.5/5
Paradox! Još jedan bend koji pripada generaciji euro thrash giganata njemačkog podrijetla i čiji korijeni sežu duboko u osamdesete. Zašto se ime Paradox spominje rjeđe od imena sunarodnjaka Sodom, Kreator, Destruction, nije teško odgovoriti. Jednostavno im nije bilo suđeno izdati toliko albuma i učvrstiti se kao dio scene teutonskog euro thrash metala. Ta je činjenica dobra iz razloga što su Paradox ostali vjerni svojim korijenima, svom naslijeđu i nikad se nisu “prejeli” samih sebe da bi podlegli raznim eksperimentima koji bi ih mogli udaljiti od osnovne poante njihova, sebi svojstvenog, naslijeđa.
Thrash metal tipa Paradox to zapravo ne treba. Danas obično vrijedi dvoje. Ili svjedočimo izdanjima koja naprave više štete nego koristi – takav je recimo novi album grupe Metallica, ili svjedočimo hrpi ponovno okupljenih Bay Area thrash metal priča koje na sreću opravdavaju veličinu koju su im donijeli legendarni albumi s prijelaza iz osamdesetih u devedesete (npr. nova izdanja bendova Heathen, Testament). I Paradox pripadaju potonjoj kategoriji. Uz tipičnu njemački izbrušenu produkciju Paradox ne skrivaju utjecaje Bay Area pokreta ni na “Riot Squad”, a tome dodaju šaku melodičnosti, tipične za razumijevanje glava zapadnog Europljanina.
Zanimljivo je da je bend nedavno prošao potpunu obnovu postave. Od originalnih članova u Paradoxu je danas ostao samo pjevač Charly Steinhauer. Gitarist Kai Pasemann iz sastava Declaration Of Dependance jedini je član s kojim je Steinhauer obnovio sastav Paradox za album “Electrify” (2008), nakon osmogodišnje stanke otkako je 2000. izašao treći studijski album benda “Collision Course”. No dovoljno je da se izvorna magija i energija ovog benda sačuvala, prenijela iz “Electrify” i nadogradila novim albumom. Posebno je “Riot Squad” sa svim svojim odlikama i nepopustljivošću pravi dokaz da je rokada postave u vrijeme prije izlaska albuma “Electrify” u ekipu donijela stabilnost i kreativnu energiju. Odatle slijedi i nedvosmislen odgovor na pitanje zašto je bendu trebala samo godina dana razmaka da izda dva odlična studijska albuma.
“Riot Squad” okuplja deset krepkih i robusnih rušilaca koji stoje ravnopravno jedan uz drugog i ne poznaju nikakvo kvalitetno posrtanje. Sve su skladbe odsvirane sa zahtijevanim žarom, žudnjom i zlokobnom grizljivošću. Nijedne spore skladbe, a kamoli baladeske. Paradox poznaju samo vodilju nemilosrdnog zvučnog terora!
Produkcija ovog albuma opet je optimizirana. Posebno oduševljava izniman zvuk bubnjeva. Osobito udaranje dvostruke bas bubanj pedale, koja se posebno predano gricka kroz minutažu albuma. Kotrlja se s nepopustljivim bijesom. Pokretač je ultrazvučne brzine koju je bend Paradox sposoban razviti. To su osobito otvarajuća Suburban Riot Squad i odmah iza nje Hollow Peace, pa završna Psychofficial, ili Rise In Rank, No Place To Survive te Evolution Reset. Da uz “Riot Squad” polomiš sve vratne kralješke, doista nije nikakva velika umjetnost. Kontrast otrovno navinutog gitarskog riffanja, za koje je nevjerojatno da sva ekstremno voluminozna bučna udaranja i žarenja dolaze iz jedne jedine gitare, i duhovitog rada bubnjeva u majstorskoj je produkciji odlično istaknut. Uz to nije teško čuti odlične bas linije čije zveckanje i kidanje učinkovito dozira opasan i zapaljiv sadržaj “Riot Squad” robe. Skladba Rise In Rank, koja je potpuni thrash/speed metal komad, jedna je od onih koje najučinkovitije naglašavaju taj kontrast. Visokim melodičnim iskorištenjem svog uvodnog dijela. Rise in Rank je inače jedna od najrušilačkijih skladbi, nakon koje ćete morati progutati kutijicu aspirina da se vratite u normalno dnevno funkcioniranje.
Charly Steinhauer je luđački vokalist koji ne štedi na bijesnom lajanju i ni u čemu se ne suzdržava. Osobito skladba poput Hollow Peace dočarava pred očima mlađeg Jamesa Hetfielda (Metallica) s većim iskorištenjem plućnog kapaciteta za mikrofonom. Pogubno! Pasemann je kao gitarist zabijelio sve prijelaze koji su upleteni u većinom poluton oblikovane gitarske fraze. To je postigao domišljatim gitarskim ukrasima. Često se pritom služi i ukusnim motivima brzog “trzanja” preko gitarskih riffova. Čovjek time dokazuje svoje iskustvo. Njegove gitarske solaže samo su još jedna nova poezija ovog albuma.
Čak i u trenucima kad bend za tren uspori, kako je to zabilježio Riptide – neka vrsta križanca između Painkiller era Judas Priest riffa i najboljeg što možeš naslijediti od Bay Area thrash metal pokreta, valjanje bubnjeva ne prestaje pratiti rušilačko torpediranje dvostrukog bas bubnja. Tu je Nothingness, koja motivom uvoda albumu udahnjuje zlokoban prizvuk. Ta skladba sadrži najmelodičniji motiv koji serviraju refreni skladbi ovog albuma. Nešto manje od sedam minuta dugi Planet Terror može se pohvaliti najvećom motivskom začinjenošću i razgibanošću, gdje gode ponajviše instrumentalne pasaže (prva od njih posjeduje prave unakrsne rafale bas gitare i gitare). Solaža je opet pravi biser skladbe, a zanimljiv je osobito zlobno složen prijelaz iz strofe u pred-refren.
Osjećaj koji slušatelj dobije dok mu se u CD playeru vrti album “Riot Sguad”. je ekstremni bučni intenzitet posvuda. Zvučnih terorista tipa Paradox, koji bi uz agresiju opuštene buke nudili toliko kvalitetnog sviranja, uz uključivanje duhovitih gitarskih fraza i slikovitih gitarskih ornamenata te savršene kolizije ritam sekcije u kontrastnom suzvučju žigosanja gitarskih fraza, danas je silno teško naći. Ili su bendovi sličnog EMŠO-a, koji su to nekoć radili lijevom rukom, danas kreativno iscrpljeni, ili (osobito mlađi bendovi) nemaju dovoljno znanja, talenta, osjećaja i iskustva (upirem prstom u vas metalcore vrištače!). Paradox s “Riot Squad” ne samo da potvrđuju da se prkos za bend više nego isplatio, nego i to da je u thrash metalu još danas moguće iscijediti i izvući album koji je blizu glazbeno izražajne perfekcije. Ništa manje i ništa više! S vjerom prkosa i očuvanjem tradicije najboljeg što je donijela i ustoličila stara škola thrash metala! Nadajmo se samo da će se dečki otisnuti na neku turneju pa ćemo čaroliju stvorenu u studiju jednom doživjeti i uživo.
Postava
Charly Steinhauer – vokal
Kai Pasemann – gitara
Olly Keller – bas gitara
Roland Jahoda – bubnjevi
Produkcija
Achim Koehler
Popis skladbi
1. Suburban Riot Squad
2. Hollow Peace
3. Riptide
4. Rise In Rank
5. Evolution Reset
6. Nothingness
7. No Place To Survive
8. Dream Hero
9. Planet Terror
10. Psychofficial
