Paranoid Open Air 2009 – drugi dan (2009)

0 5

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Ljubečna, Celje
Datum koncerta: 13.08.2009
Broj posjetitelja: 0

Ah, kako je lijepo probuditi se kad ti za doručak poslužuju pivo po pola cijene, a već u deset ujutro, još u jutarnjoj magli koja bi više pristajala nekom blacku, te budi First Strike. Budući da me mješavinom hard rocka i modernijeg metala te siddhartovskim vokalom nisu uvjerili, otišao sam oprati zube i srediti se za nastup grindera iz Sevnice, Septic Scum. Oni su zamijenili otpale Austrijance Carignan i zamjena je nedvojbeno bila više nego odlična. Dečki su veselo zagrajndali u podne i kombinacija rušilačkog blast beatanja, grindovski naoštrenih gitara te povrh svega još dva izuzetno dobro krulećih vokala bila je dovoljno dobar razlog da se ispod pozornice okupilo nešto više ljudi. O Septic Scum samo još ovo pitanje kojim ih salijećemo od samog početka: Kad će ploča!?

Bilo je vrijeme za ručak i uz čašicu pjenušca (hmeljevog) dobro je legao raznolik izbor a la carte gurmanske ponude po načelu specijaliteta glavnog kuhara, zapečenih pilećih kockica s začinima na arapski način, hrskavog kruščića i izbora najboljeg povrća. Em… oprostite na mojim ispadima, ali bez zafrkancije, kebab je unatoč nešto višoj cijeni bio odličan i mučio si se s njim dobrih pola sata, a uz njega bi i Gordon Ramsay utihnuo. S užitkom je tako probavljen tijekom nastupa metalaca iz Rečice, The Scourge, koji su energičnim šusom odličnog death/thrash metala pobrinuli da se nakon objeda nismo uljenjili, nego smo se razmigali u moshpitu pa čak i wall of deathu. Dečki si u zadnje vrijeme marljivo skupljaju koncertnu kilometražu, što se primjećuje prije svega u odličnoj uigranosti, a na trenutke možda smeta jedino statičnost članova benda. No sve je zaboravljeno kad te s jedne strane pogodi gitarska dionica u prolazu i fantastično preplitanje rifova obiju gitara, a s druge dobiješ dva dinamična vokala koja si dobacuju gitarist Matjaž i basist Jernej. The Scourge su odsvirali lijep komad pjesama s upravo izdanog dema te za odlazak ponudili još i Panteru.

Sastav Keller, ravno iz primorskih podruma na pozornicu, pobrinuo se za thrash masakr u pravom smislu riječi. “The German Style!” Nešto u stilu Kreatora i ranih Exodus uz veliku dozu vlastite agresije, Keller su čisti thrasherski šus. Za to u prvom redu brine ritam sekcija s Vaskotom na basu, kojem prsti šibaju po vratu kao tenkovi po Kursku, te Vinko za bubnjevima, koji su rušilački kao topništvo u Staljingradu. Tu su još i napaljene gitare koje sviraju dinamične i razigrane thrasherske rifove što režu kao tek nabrušeni bajuneti. Rezultat može biti samo mosh, mosh i još malo mosha! Dečki su iz koncerta u koncert bolje uigrani, a ni tehnički problemi ih ne zaustavljaju kad Martin zabrundа neku od pjesama koje postaju slovenske thrash klasike. Keller Command!

Tasmanski vragovi Psycroptic bili su prvo veće strano ime petkovog poslijepodneva. Kao naručeno, upravo kad su divlji Australci stupili na pozornicu, otvorilo se nebo i, budući da smo mi metalci od šećera, ispred pozornice je ustrajala samo šačica najvećih fanova. Psycroptic su na svojoj zadnjoj ploči, (Ob)Servant, dokazali da se tehničnost i melodija mogu odlično pomiješati i dečki su pod komandom energičnog vokalista Jasona suvereno odžgali dobrih pola sata paklenog tehničkog metala. Pogled lako zapne za još jedan odličan bratski metal dvojac, gitarista Joea i bubnjara Davea Haleya, a pogotovo je potonji dokazao zašto je jedno od većih bubnjarskih imena, jer su se bubnjevi dobro namučili pod Davidovim nemilosrdnim udarcima kojih nikako da ponestane. Psycroptic su bez sumnje jedno od intenzivnijih koncertnih iskustava, koje izgleda otprilike kao trenutak u crtiću Looney Toones kad jadni kojot (opet) nasjedne na neuspjelo postavljenu zamku brzom trkaču. KA-BOOM!!!

Svaki festival mora imati i lošiji trenutak i za njega su se, barem po većinskom mišljenju, pobrinuli Talijani (tko bi drugi…) Theatres Des Vampires. Unatoč suverenosti benda, koji je bio živahan i dobro raspoložen, prosječan i klišejizirani gothic metal s vampirskim temama nije oduševio previše glava i vjerojatno je većina (barem muške populacije) bend pogledala zbog pjevačice Sonye Scarlet, koja je uspješno koketirala s publikom. Sonya i njezina vampirska banda najviše su se zadržali na aktualnom albumu Anima Noir, a kvazivampirskom imidžu s kožom i lancima jasno je pristajalo i Sonyino polijevanje krvlju. Iako je gothic bend prosječan i dosadan, treba priznati da Sonya vlada pozornicom. A baš me zanima koliko bi se ljudi (potrebnih metalaca, hehe) okupilo ispod pozornice da je na Sonyinom mjestu stajao vokalist jednako prosječnog vokala i oblina Jona Olive…

Za šus konkretnijeg metala pobrinuli su se death/grinderi Misery Index, a zatim i kraljevi (King of All Kings!) death metala, Hate Eternal. Amerikance je moguće često vidjeti na europskim pozornicama jer marljivo i ustrajno koncertiraju, ali Hate Eternal uvijek razočaraju očajnim zvukom uživo. Stvarno ne znam jesu li dečki jednostavno samo studijski glazbenici ili imaju potpuno nesposobnog tonskog majstora čije uši još nisu izbliza vidjele štapić za čišćenje. U tom bi mu ih slučaju mogao dobro pročistiti i sam Rutan nekim od oštrijih rubova svoje gitare, hehe. No, ovaj put za odličan zvuk pobrinuo se naš Yoldi i Hate Eternal su pokazali što je to death metal! Rušilačko blastbeatanje, demonski soloaži i brutalan Rutanov vokal, koji ga po mom mišljenju tijekom koncerta opsjeda sam Belcebub, jer takav growl nije moguće iscijediti iz ljudskih glasnica, dokazali su da Hate Eternal ni uživo nisu za bacanje. Hail Erik Rutan, The Bringer of Storms!

Zatim su se svjetla zatamnila i nestrpljivo smo čekali jedan od najiščekivanijih sastava festivala Paranoid Open Air 2009. Počastio nas je naime posjetom nitko drugi nego gospodin Blaze Bayley, jasno nekadašnja prva sirena Iron Maiden, koji je nakon odlaska iz Djevica nastavio s uspješnom solo karijerom i nedavno izdao već četvrtu odličnu ploču, The Man Who Would Not Die. Upravo na taj album nas je Blaze upozorio kad je na pozornicu doletio s prvim stihovima naslovne pjesme te ploče. I jebemti kakav je šou Blaze priredio! Vokalno blista više nego ikad prije, jer je baš sve pjesme otpjevao još bolje i prije svega proživljenije nego na albumima, a očito je bilo da je Blaze bio čudnije volje i više nego očit bijes pridonio je još nemilosrdnijem, beskompromisnijem i energičnijem nastupu. S pomlađenim sastavom, koji je fantastično uigran, i gitaristima sa sedmerožičanim gitarama taman dovoljno dubokim za Blazeov fenomenalni basbariton, Bayley nas je na brzinu proveo kroz sva četiri albuma i jasno se najduže zadržao na aktualnom. Na čemu nema ništa loše, jer je upravo taj jedan od boljih u Blazeovoj solo karijeri, što su pjesme poput Smile Back at Death, Samurai i posebno Robot sa spektakularnim refrenom “I am, I hear, I see, I feel, I think therefore I am!” više nego dobro dokazale. Jasno, nije išlo bez klasika kao što su Leap of Faith, Ten Seconds i Tenth Dimension, a Blaze je ipak malo razočarao jer nam himnu kao što je Stare at the Sun nije namijenio, a u svoju Maiden eru nas je nažalost odveo samo s Man On the Edge.Svakako se ne bih branio još koje pjesme više jer je dobar sat prošao prebrzo i Blaze je s pozornice nestao jednako vatreno kao što je na nju doletio. Unatoč tome, Blaze Bayley su nakon četvrtkovog headlinerskog nastupa Candlemass opravdali headlinersko ime i više nego dostojno “zaključili” petkovu večer.

Budući da smo mi metalci noćne ptice, spavanje naravno nije bila opcija, a za laku noć pobrinuli su se još domaći black metalci Naberius. Dečki su još jednom dokazali da su rođeni za pozornice i da je black metal kranjsko-ljubljanskoj navezi pisan na kožu. Odlična uigranost benda i epske black metal himne s fantastičnog prvijenca Rebirth of the Blackened Cult, prije svega fenomenalni Legacy of Winter, bili su lijep vjetar u leđa za sljedeći dan festivala.

Fotografije:
Miha Mally (Blaze Bayley, Naberius)
Rok Klemše (The Scourge, Keller, Psycroptic, Theatres Des Vampires, Hate Eternal, Blaze Bayley)

Setlista

10:00-10:40 FIRST STRIKE*
10:55-11:35 BAREHANDED
11:50-12:30 SEPTIC SCUM
12:45-13:25 THE SCOURGE
13:40-14:20 BLOODFEAST
14:35-15:15 HOTTY MKKNOTTY
15:30-16:10 KELLER
16:25-17:05 PSYCROPTIC
17:25-18:10 BENEATH THE MASSACRE
18:30-19:15 THEATRES DES VAMPIRES
19:40-20:40 MISERY INDEX
21:10-22:20 HATE ETERNAL
22:50-00:00 BLAZE BAYLEY
00:20-01:00 NABERIUS

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići