Autor: Rok Klemše
Mjesto: Paranoid Open Air 2009, Avtopoligon Ljubečna, Slovenija
Datum intervjua: 13.08.2009
Ponekad jednostavno treba obrisati prašinu s polica, počistiti kosture iz ormara i na svjetlo dana izvući intervju koji zbog lijenosti (da, i novinari smo samo od mesa i krvi :P) nije stigao biti prepisan na vrijeme. Sreća je da i star intervju može opet postati aktualan. Takav je i ovaj pred nama… Atheist je kultni američki tehnički death metal sastav koji je svojim trima pločama postavio standarde žanra. Na povratničkoj turneji prvi su put nastupili i kod nas, i to na festivalu Paranoid Open Air 2009, a tom sam prilikom imao priliku porazgovarati s osnivačima, Kellyjem Shaeferjem (gitara, vokal) i Scottom Flynnom (bubnjevi). A zašto je intervju napokon opet aktualan? Atheist su nedavno objavili naslov nove ploče, koja će se zvati Jupiter i bit će prva ploča nakon albuma Elements iz 1993. Istodobno su se razišli (nažalost ne na najljepši način, više možete pronaći na Blabbermouth.net) s basistom Tonyjem Choyem, koji je svirao bas na kultnoj ploči Unquestionable Presence (po već napisanim dionicama koje je napisao, nažalost prerano preminuli, genijalni Roger Patterson) i na Elements, a sastavu se pridružio i na “reunion” koncertima. Što su dakle prije dobrih godinu dana rekli Kelly i Scott…
RockLine: Krenimo od početka. Atheist ste se nakon dugo vremena vratili na glazbenu scenu. U čemu je pravi razlog vašeg povratka?
Kelly: Bilo je to više čimbenika. Kad smo odsvirali prve “reunion” koncerte, shvatio sam da je sviranje s mojim dobrim starim prijateljem (bubnjarom Steveom Flynnom op.p.) nevjerojatno zabavno. Uživali smo jedan u društvu drugoga i imali priliku nastaviti s nečim što oboje volimo… i to pod vlastitim uvjetima.
Scott: Zapravo je bilo ogromno potražnje za starim pločama, a bend je, bez ikakvog našeg doprinosa, stekao nekakav kultni status. Počeli su nas doživljavati kao pionire žanra. Sva ta potražnja prvo je donijela reizdanja naših albuma, a onda su nas pitali bismo li odsvirali nekoliko koncerata, pa zašto ne bismo snimili i još jednu ploču. I nas je sve skupa potpuno iznenadilo, u mislima smo imali nekoliko koncerata i prije svega zabavu…
RockLine: To je, barem na početku, bio i pravi razlog za povratak?
Kelly: Da, točno tako. Rekli smo da nema šanse da snimimo novu ploču. Ali nakon nekoliko koncerata sve se promijenilo, sjeli smo u prostoriju i počeli pisati. Sranje, pomislio sam, evo novog materijala nakon ne znam koliko godina. Eto novih Atheist! Zvuči kao Atheist i stvarno sam bio iznenađen. Kad si neko vrijeme potpuno izvan glazbene scene, na sve gledaš posve iz treće osobe i novom materijalu nismo pristupili metodički. Kad smo napisali nove rifove i poslušali ih, bilo je nevjerojatno čuti da je to što slušamo novi Atheist.
RockLine: Trenutno dakle pišete novu ploču. Imate li već predviđeno kad ćete početi sa snimanjem, kad ćete je izdati?
Scott: Čim bude moguće.
Kelly: Izdat ćemo je kad bude gotova. Mora biti stvarno dobra ploča.
RockLine: Napokon, i očekivanja su velika.
Kelly: Točno tako. Nećemo je izdati dok ne bude spremna do zadnjih detalja. Trenutno smo u odličnoj glazbenoj formi pa bi teoretski album trebao biti nevjerojatan. Ne znam još kako će zvučati, znam samo da ćemo to biti mi.
RockLine: Misliš li da će unatoč tome biti riječ o nekakvom nastavku prve tri ploče? I prve su se tri ploče međusobno razlikovale, ali su imale izdaleka prepoznatljiv pečat Atheist.
Kelly: Steve nije svirao na trećoj ploči, mislim da će biti prisutni i elementi treće ploče, ponajprije zbog Tonyja. Za nas dvojicu sa Steveom to je jasno ponajprije nastavak albuma Unquestionable Presence. Sa Steveom smo pjesme uvijek pisali zajedno i na sličan način. Kad bismo poredali pjesme redom kojim smo ih napisali, vidio bi se napredak, da su sve teže, sve kompleksnije. Teoretski bi to dakle trebao biti nastavak Unquestionable za nas dvojicu sa Steveom, s Tonyjem Choyem na basu umjesto Rogera. Ploča će sigurno biti brza i teška, nismo izgubili dodir sa svojim korijenima.
RockLine: Kad ste počeli svirati kao mlad bend, već ste imali zacrtan put iznimno tehničke glazbe, glazbe pod snažnim utjecajem jazza, je li do toga došlo prirodno?
Scott: Da, do toga je došlo posve organski, napisali smo ono za što smo osjećali da je dobro…
Kelly: Tehnički, barem u vezi s glazbom, death metal tada uopće nije bio pojam…
RockLine: Sigurno ste bili među prvima koji su žanru dali ime.
Kelly: Da, ugledali smo se na bendove kao što su Rush i na to kako su tkali glazbu koja ti daje osjećaj putovanja, a istodobno smo voljeli i tešku glazbu poput Slayera.
RockLine: I spojili ste dva svijeta.
Scott: Da, kao što je rekao Kelly, ja sam bio pod snažnim utjecajem Rusha i bubnjanja Neila Pearta, a ujedno sam volio bubnjanje Davea Lombarda. Kad je izašao Reign in Blood, ostao sam bez riječi. Mnogi se ni ne zavaraju koliko je utjecaja na metal bubnjanje unio Gene Hoglan. Ono što je odbubnjao na albumu Dark Angel Darkness Descends je ludo. Svi bubnjari koji danas koriste tehniku sinkopiranog bubnjanja kao Thomas Haake (Meshuggah, op.p.) mogu zahvaliti Hoglanu. On je bio prvi. Ja sam nekako spojio Lombarda, Hoglana i Pearta.
RockLine: Ako danas slušamo Piece of Time, snažno se čuje njezina sirovost, gotovo primitivnost, dok je Unquestionable Presence puno progresivniji i uglađeniji.
Kelly: Da, Piece of Time bila nam je prva ploča, bili smo još klinci.
Scott: Htjeli smo samo brzinu!!! Znaš već, Anthrax, Metallica, S.O.D., htjeli smo biti kao ti bendovi i htjeli smo biti brzi! Onda smo odrasli i sazreli i mislim da se to vidi i u našim idejama.
Kelly: Na nas su počeli utjecati i bendovi poput Iron Maiden. Naše harmonije u velikoj mjeri proizlaze iz onoga što su radili Iron Maiden i Judas Priest.
RockLine: Pogotovo je Roger bio veliki fan Stevea Harrisa.
Kelly: O, da!
RockLine: Nakon njegove smrti vjerojatno je Atheistima bilo iznimno teško. Jeste li razmišljali i o tome da sve skupa odustanete…
Kelly: Naravno…
RockLine: …i koliko je bilo teško naći zamjenu za tako jedinstven talent?
Scott: Iznimno, jer prave zamjene za njega uopće nije bilo. Bio je jedinstven, a pogotovo 1991. nije bilo puno ljudi koji bi znali svirati bas na njegovoj razini. Danas ih je ogroman broj, a tada smo se stvarno pitali gdje bismo uopće mogli naći nekoga na Rogerovoj razini. Bio je tu Tony, Doug Keyser iz Watchtower i možda još nekoliko ljudi.
Kelly: Izuzetno dobar bio je još i Dave (Bizzigotti op.p.), basist Ripping Corpse, ali to je bilo to. Ploča je već bila napisana, imali smo rezerviran i studio i Tony je uskočio za snimanje. Rogera užasno nam nedostaje i bez sumnje pisanje Atheist materijala bez njega nikad više neće biti isto, ali njegov stil razumijemo tako dobro da ga možemo nekako emulirati i tako osigurati stil i zvuk benda kakav je on želio. U svakom slučaju pišemo s njim na umu.
RockLine: Kako danas gledate na floridsku death metal scenu? Napokon, bili ste jedan od prvih i najoriginalnijih bendova te scene.
Kelly: Kad si član neke takve scene, ni ne shvaćaš to. Sve se to događalo oko nas i u tome smo uživali. U našim očima nešto slično događalo se u Njemačkoj s bendovima kao što su Sodom, Destruction, Kreator. Nismo bili svjesni da se nešto slično događa kod nas. Danas, godinama poslije, kad pogledaš popis bendova iz tog okruženja, sve je to prilično nevjerojatno. Lijepo je biti dio nečega takvog, svakako bolje nego biti opskuran bend iz Nebraske.
RockLine: Jeste li još u kontaktu s članovima tih bendova, bendova kao što su Monstrosity,…
Kelly: Da, često se viđamo. S Leejem (Harrisonom, bubnjevi op.p.) iz Monstrosity redovito se viđamo, a i s Philom (Fascina, gitara op.p.) iz Malevolent Creation. S tipovima iz Deicide i Morbid Angel nikad nismo bili posebno bliski. S Obituary smo često svirali u LA-ju i dobri smo prijatelji. U Tampi je bar The Brass Mug, gdje se često viđamo s tipovima iz scene.
RockLine: Poznato je, međutim, da niste imali osobito dobar odnos s Death, odnosno ponajprije s Chuckom Schuldinerom…
Kelly: Da, svakako smo imali različite poglede na stvari. U ranim danima pokušavao je negativno utjecati na našu karijeru. Naš menadžer bio je tip koji je bio dobar Chuckov prijatelj…
RockLine: Je li to bio Borivoj (Krgin, osamdesetih menadžer mnogih američkih bendova, osnivač web stranice Blabbermouth.net, op.p.)?
Kelly: Da. Borivoj je osamdesetih bio iznimno važna osoba na sceni i u velikoj je mjeri odgovoran za našu prepoznatljivost. Bio je čovjek koji nas je razumio. S Death smo prvi put svirali 1986. u Sunset Clubu i Chuck je nazvao Borivoja i rekao mu da smo uživo očajni. Za nas je to bio veliki šok, Bori je bio jedini čovjek na svijetu koji nas je razumio, a onda mu je najbolji prijatelj počeo pričati da smo uživo očajni.
Scott: Borivoj nas je nazvao i rekao da čuje da smo grozni. Ali smo razgovarali i odsvirali smo koncert.
Kelly: Možda zvuči pompozno, ali u ranim je danima Chuck o nama govorio stvari poput toga da u metal donosimo jazz i da uopće ne slušamo metal. To nije bilo istina i poznato je da je nakon suradnje s Paulom i Seanom (osnivačima Cynic, Paul Masvidal i Sean Reinert svirali su na kultnoj Death ploči Human) postao prilično tehničkiji.
Scott: Postao je čak i naš veliki fan.
Kelly: Filozofija naše glazbe je: dobro sviraj svoj instrument, piši zanimljivu i dobru glazbu. To je oduvijek bila bit našeg stvaranja. Nikad nije bila riječ o tome da pišemo mekšu glazbu, nego smo htjeli ljudima odrezati glavu svojim idejama. U kasnijim nas je godinama razumio i Chuck, a godinu dana prije nego što je umro skupa smo se i zakrabuljili. I dalje je bio pomalo ogorčen, death metal bio mu je mezimac i bio je prema njemu vrlo zaštitnički nastrojen, nije ga htio mijenjati ni dopustiti ikome da se s njim zajebava. S jedne strane ga posve razumijem, bio je vrlo strastven. Kao što sam i ja.
Scott: Sukob nije imao samo s nama, nego i s drugim bendovima. Bio je iznimno topao čovjek, a istodobno u odnosu s drugim bendovima iznimno paranoičan i agresivan.
Kelly: Imao je i izniman utjecaj. Ako je rekao nešto loše o tvom bendu, vrlo si teško dobio koncert ili postigao neki dogovor.
RockLine: Razlog za to vjerojatno je bio u tome što ste pisali i svirali glazbu koju prije vas nije svirao nitko, možda samo Cynic, i zbog toga niste bili shvaćeni.
Kelly: Da, iako su Cynic došli iza nas. U tome smo na početku bili potpuno sami.
RockLine: Da, nitko nije tako kao vi spajao death metal s jazz tehnikama, ja recimo u vašoj glazbi vidim priličan utjecaj autora kao što je Allan Holdsworth.
Kelly: Definitivno. Na početku nismo bili izravno pod utjecajem tih bendova, ali cijenimo usporedbu. Kasnije smo počeli ići na jazz vježbe.
Scott: Ja sam imao glazbene vježbe u školi i nešto materijala koji se našao na Unquestionable Presence proizlazi izravno iz toga. Jednog smo dana recimo u školi radili bossa novu, a sljedeći dan sam na probi predložio takav dio koji smo ubacili u pjesmu Incarantions Dream.
Kelly: To je bio izravan rezultat tih jazz vježbi, a kao rezultat toga počeli smo slušati još više takve glazbe.
Scott: Velik utjecaj na nas ostavili su i Paul i Sean i ostali dečki iz Cynic, koji su slušali takvu glazbu. Na mene je sigurno nešto utjecaja ostavio Sean svojim bubnjanjem.
RockLine: Svoj je pečat u Atheist sigurno ostavio i Tony, jasno ponajviše na Elements, najvjerojatnije upravo pjesmom Samba Briza.
Kelly: Da, tu je pjesmu napisao Tony i sigurno je donio velik utjecaj latino glazbe. Za pisanje Elements imali smo vrlo malo vremena i Tony je svojim instrumentalnim znanjem ogromno pomogao. Steve to iskustvo s njim još nije imao pa jedva čekam vidjeti kako će se snaći u studiju i poticati jedan drugoga do krajnjih granica. To će biti ludo! Fan sam obojice i jedva čekam čuti što će iz toga izaći, ja ću odsvirati nešto gitare, napisat ću tekstove i malo ću se derati. Zanimljivo će biti čuti potpuno nove pjesme.
Scott: Pjesme s prvih ploča sviramo već toliko dugo da jedva čekam odsvirati nešto svježe. Iako stare pjesme i dalje zvuče novo i svježe i rado ih sviram.
Kelly: On They Slay sviramo već 24 godine! Lijepo je bilo prije toliko vremena upoznati Cynic, bili smo srodne duše, bili smo si vrlo bliski i zajedno smo proširili našu bolest po cijelom svijetu. Tada smo se obojica zbog svoje jedinstvenosti morali boriti za opstanak, ali smo ustali i organski zavladali poput korova. Toliko godina poslije nevjerojatno je vidjeti koliko je bendova nastalo. Na tako nešto ne možeš se nikako pripremiti.
Scott: Takav je bend npr. Obscura, koje sam upoznao prije četiri mjeseca, kad smo s mojim bendom Gnostic svirali zajedno. Nevjerojatno su talentirani glazbenici, razgovarali smo o Atheist i rekli su mi da su veliki, veliki fanovi. Biti utjecaj na bend poput njih… Stefan, njihov gitarist, rekao mi je da je jedna pjesma na njihovu albumu Cosmogenesis potpuni “rip-off” jedne naše pjesme s Piece of Time (smijeh). Nevjerojatan je kompliment čuti od takvih bendova da si upravo ti utjecao na njih. Zbog toga se sve skupa isplati.
RockLine: Prije nekog vremena razgovarao sam sa Seanom i Paulom iz Cynic i rekli su da je na njihove tekstove ogroman utjecaj imalo pušenje trave. Ako se ne varam, isto vrijedi i za vas?
Kelly: Apsolutno. Mislim da ne postoji tekst Atheist pjesme koji nisam napisao dok sam bio zapaljen. Trava otvara različita vrata i “pojačava” me. Mislim da je trava utjecala i na našu glazbu, Steve je doduše ne puši, ali ju je puno pušio Roger. Što se tiče tekstova, vrlo je važna. Izbor riječi i fraza posve je drukčiji kad sam zapaljen. Ljudi koji ne puše travu gledaju na nas kao na obične zadrogirance, a ljudi koji travu puše na takvoj razini razumiju. Na mene djeluje vrlo smirujuće.
Scott: Sigurno je bolja od pijenja bez alkohola.
RockLine: Ako je ne miješaš s duhanom, čak je prilično zdrava (smijeh).
Kelly: Što naravno nije (smijeh). Moj je partner u pisanju tekstova već godinama i godinama. Možda su ljudi razočarani, jer mnogi očekuju romantične priče o pisanju tekstova, kako sjedim uz jebenu zapaljenu svijeću s kavicom sa strane. Kod Elements je to bilo posebno važno, jer sam sve tekstove morao napisati u vrlo kratkom roku. Prvi put sam npr. prije imao naslove pjesama nego same tekstove, što je za mene vrlo netipično. Obično prvo napišem tekst, pa onda izaberem naslov. Ovdje sam se pak uz riječi Air, Water, Mineral zgrozio kako ću, dovraga, napisati tekstove koji neće zvučati glupo. Svaku sam pjesmu napisao iz treće osobe s obzirom na element. Tekstovi su tako nastali na temelju izuzetno dobre trave koju nam je dao River Phoenix.
RockLine: Ozbiljno?
Kelly: Da, živio je točno nasuprot našeg studija, sprijateljili smo se i onda nas je svaki dan posjećivao u studiju i donosio nam voće, travu i pizze bez sira (smijeh). To su bila dobra vremena. Josh Greenbaum bio je zapravo njegov bubnjar. Doletio je dva tjedna prije snimanja i pomogao nam s pisanjem i završavanjem. Pjesma Mineral npr. napisana je dan prije početka snimanja. Tako se jednostavno ne radi. Kad imaš napisanu pjesmu, neko je vrijeme slušaš, sviraš je da vidiš sviđa li ti se uopće.
RockLine: U tako brzo izdavanje Elements natjerala vas je, ako se ne varam, izdavačka kuća?
Kelly: Nije bilo baš tako. Doista su nam rekli da će nas tužiti ako ne snimimo još jednu ploču. Ja sam već počinjao s novim bendom, Neurotica, Steve je bio na faksu i ja sam zapravo bio bez benda. Jednom sam vidio bend s gitaristom Randyjem (Burkeyem, gitara na Elements, op.p.), za svaki slučaj sam si zapisao njegov telefonski broj. Nazvao sam još i Franka (Emmija, gitara na Elements, op.p.) i počeli smo pisati. Prve smo pjesme napisali zajedno, onda sam nazvao još i Josha i Tonyja i onda smo dane i noći pisali.. i pušili, i pisali i pušili.
RockLine: U slobodno vrijeme i slikaš. Na tvom MySpaceu pogledao sam nekoliko tvojih slika i čine mi se odličnima. Koliko sam uspio vidjeti, slikaš ogroman broj portreta glumaca i glazbenika?
Kelly: Hvala. Ne po izboru, slikam ih jer ih ljudi kupuju. Umjetnik sam i moram nešto i zaraditi. Marilyn Monroe sam recimo naslikao na platnu i ljudima se svidjela. Radije ipak slikam čudnije stvari poput kapi i mrlja. Hvala što si primijetio.
RockLine: Prije nekog vremena dobio si i kćerkicu. Vjerojatno ti je prilično promijenila život.
Kelly: Uf, da! Obojici, i Steve ima dvoje djece. Ali promijenila ga je samo i isključivo nabolje. Najbolje je što mi se dogodilo u životu. Strašno je da si odgovoran za ljudsko biće, pogotovo kao otac samohranitelj. Ali volim je i lijepo mi je. Došla je upravo u vrijeme mog života kad sam bio izuzetno sebičan i posve me promijenila.
RockLine: Vjerojatno je sada teže otići na turneju, pogotovo u Europu?
Kelly: Da, naravno, vrlo teško! Kad smo bili klinci, bilo je posve drukčije.
Scott: Putovanje i turneje stvarno su teški. Duge vožnje, noći u očajnim hotelima…
Kelly: Taj sat na pozornici neprocjenjiv je, a sve ostalo je iznimno naporno.
Scott: Moraš imati stvarno nekakvu mirnu strast i ljubav prema tome. Budući da smo stariji, imamo zbog toga zdraviji odnos prema bendu, uživamo u onome u čemu moraš uživati. Kad smo bili klinci, nismo. Sad je prosto nevjerojatno shvatiti, sranje, u Sloveniji smo, u Austriji smo… I stvarno smo zahvalni svima koji dođu na koncert. Kad smo bili mlađi, bilo je važno sve drugo – moramo prodati dovoljno ploča, svađamo se s tim i tim, Chuck o nama govori ružne stvari, Morbid Angel su neprijazni…
Kelly: Danas je važno to da dobri stari prijatelji putuju svijetom i sviraju metal. I pritom se zabavljaju! Najradije sviramo dvotjedne turneje, tako je lakše za nas i naše obitelji.
RockLine: Dakle između turneja odletite doma?
Scott, Kelly: Tako je.
RockLine: A radije svirate u Europi ili u SAD-u?
Kelly: U Europi!
Scott: Definitivno u Europi!
RockLine: Zbog fanova?
Scott: Da, i zbog toga, a u SAD-u također očito nije moguće organizirati takve festivale.
RockLine: Postoje više jednodnevni festivali.
Scott: Da, a isto tako nisu mogući festivali kao Wacken, gdje smo svirali prije nekog vremena. U jednom su danu svirali Aerosmith i Morbid Angel. To je u SAD-u naprosto nešto nezamislivo. Kelly svaki put kad je na pozornici na takvom festivalu naglasi da se možete stvarno radovati takvim festivalima. I potpuno je iskren pritom. U SAD-u ti ne dopuštaju postaviti šatore i piti pivo, logistički nema mogućnosti za takve festivale. U Europi je isto tako opuštenije što se tiče prostora i odnosa promotora prema bendu.
Kelly: Fanovi su nostalgičniji.
Scott: I pametni! Doduše, upravo smo završili turneju po SAD-u i imali nekoliko odličnih koncerata, svirali smo pred punim Times Squareom u New Yorku. Ali u Europi je drukčije, bolje. I imamo priliku posjetiti mjesta kao što je Slovenija.
RockLine: U Wackenu ste snimili i live album.
Scott: Zapravo nismo namjerno snimili koncert za live izdanje, tako se jednostavno dogodilo. Ali izdali smo ga i prilično je sirov snimak, bez ikakvih uljepšavanja i obrada. Samo smo ga zmiksali.
Kelly: Nastup pred 60.000 ljudi bio je nevjerojatan i trenutak je Atheist karijere kojeg ćemo se svi sjećati.
RockLine: Ako se dobro sjećam, to je za vas bio prilično smiješan nastup. Ako me pamćenje ne vara, na tom je koncertu Tony propao kroz pozornicu?
Scott: Hehe, ne, to se dogodilo dva tjedna prije u Italiji. Pozornica se slomila i Tonyja odjednom nije bilo više na pozornici. Prilično opasno, ali se srećom sve dobro završilo.
RockLine: Je li ti bilo teško kad ti je postavljena dijagnoza karpalnog tunela i više nisi mogao svirati gitaru na pozornici? Morao si preuzeti strogu ulogu frontmena.
Kelly: Ne, uopće ne. Mislim da me u ulogu frontmena rock grupe odveo moj položaj u Neurotici, s kojom smo imali nešto uspjeha u SAD-u. Sviranje gitare stvar je ega, a ja ga nemam. Bez problema napišem rif i dam ga nekom drugom da ga svira. Kao frontman na pozornici uživam. Mislim da to u metalu nedostaje, premalo je pravih zabavljača.
Scott: Kelly u ulogu frontmena ulazi vrlo netipično za tehnički death metal. Mislim da ljudi dobro reagiraju na to.
Kelly: Mislim da je moj nastup vrlo rockerske naravi.
RockLine: Vjerojatno si se i zbog toga prijavio na audiciju za vokalista Velvet Revolver?
Kelly: Da, ali da su znali odakle dolazim, jako bi se uplašili. Iza toga stoji vrlo smiješna priča o kojoj ću u budućnosti vjerojatno napisati knjigu. Ulogu u Velvet Revolver sam skoro dobio. Ali bilo je ludo sjediti u maloj sobi sa Slashem, jer sam veliki fan Guns ‘n Roses.
RockLine: A što se trenutno događa s Neuroticom?
Kelly: Ništa, potpuno ništa. Rado bih još jednom izdao ploče, jer na njima ima ogromno dobrih pjesama i vrlo sam ponosan na obje ploče. Ploče bih još jednom htio ponuditi ljudima, jer nas je potpuno zajebala biznis strana glazbenog posla. Mainstream rock ružan je svijet, jer glazbu rade iz posve pogrešnih razloga. Ja glazbu moram prvo voljeti, ali sam pokušao i bilo je zabavno. Svirali smo recimo na Ozzfestu 2002. Povremeno sam se pak osjećao kao da varam svoju ženu.
Scott: Prasac (smijeh).
RockLine: Kelly, ako se ne varam, imaš i svoju izdavačku kuću?
Kelly: Više ne. S tim je jednostavno previše posla, iako i dalje želim pomagati bendovima, producirati ploče.
RockLine: Ako se ne varam, na tvojoj je izdavačkoj kući trebao izaći i prvijenac Gnostic Engineering the Rule?
Scott: Da, na početku je doista tako bilo zamišljeno, a Kelly nam je pomogao ponajprije producirajući. Ploča je upravo izašla kod izdavačke kuće Seasons of Mist. Ja uopće nisam svirao 13 godina, zato sam osnovao Gnostic. To je bilo još prije reizdanja Atheist ploča i zapravo su Gnostic nekako posredno krivi što smo se s Atheist uopće vratili. Naš prvi demo nije bio baš dobar, drugi je pokazao velik napredak, Kellyjev Starfactory financirao je pola ploče koju je naposljetku preuzeo Season of Mist. Dobila je prilično dobre kritike i vrlo smo zadovoljni da se izdavačka kuća tako potrudila za nas. Mislim da će druga ploča pokazati puno više.
RockLine: Ok, posve klišejsko pitanje za kraj. Kakva je budućnost za Atheist i Gnostic?
Scott: Nova ploča, koncertiranje i vidjet ćemo što će donijeti budućnost.
Kelly: Trenutno se izuzetno zabavljamo, a ako se prestanemo, završit ćemo. Veselimo se novoj ploči kad izađe i sviranju u mjestima gdje još nismo bili.
Galerija slika
