Pat Metheny Group usred alpske idile (2010)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Piazza Unita / Tarvisio (Trbiž) / Italija
Datum koncerta: 22.07.2010
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 45,00€
“The Song Book” naziv je turneje koja je u Europu ponovno dovela američku jazz fusion postavu Pat Metheny Group! Budući da je kloniranje za sada preskupa investicija za obične smrtnike, morao sam propustiti nastup grupe u Ljubljani, u Križankama, 29.06.2010.! Nastup Pat Petheny Group tada se poklopio s posjetom Megadeth u Kinu Šiška. Pravi je đavo kad je individualni raspon slušanja glazbe tako širok. A srećom tu je Tarvisio! Slovenski Trbiž, odmah iza skijališta Podkoren, 10 km dalje od Kranjske Gore. Već u Italiji. I tamošnji godišnji “No Borders Music festival” ove je godine pripremio nekoliko vrlo zanimljivih glazbenih imena, a ljetnu koncertnu vrevu tog prekrasnog alpskog turističkog gradića otvorili su upravo Pat Metheny Group.
Inače je Pat Metheny Group za ovu turneju sveden na kvartet. Kad sam ih gledao 1991. u Ljubljani, na pozornici je bilo sedmero članova. Ovaj put pojavili su se na pozornici bez dodatnih vokalista – dakle bez vokalne pratnje, nadalje bez udaraljki, harmonike, puhača i što se sve još moglo naći. Dakle, ono čemu smo ovaj put svjedočili bila je gola instrumentalna izvedba materijala. Tako su neki komadi, koji se odnose osobito na ploče “A Letter From Home” i “Still Life (Talking)”, na pozornici zvučali manje sočno i punokrvno. Prije svega na račun toga što kvartet u ritmici, koja na spomenutim pločama posuđuje golem utjecaj od tradicionalnih brazilskih folk elemenata, nije mogao replicirati samu kompaktnost studijskih izdanja. Kad govorimo o jazzu, takva zapažanja nisu dobar znak. Jazz je naime glazba koja mora zaživjeti u punom sjaju upravo na svakoj pojedinoj izvedbi uživo!
Kako god okrenem, ni ovaj put nije bilo moguće osporiti rad kvarteta vrhunskih glazbenika koji čine Pat Metheny (gitara), njegov nerazdvojni glazbeni partner Lyle Mays (klavijature), basist Steve Rodby i bubnjar Antonio Sanchez. Talent i profesionalizam toliko su snažno protkani dugogodišnjom suradnjom i iskustvom da potencijalne pogreške usred koncerta postaju prava terna na lotu!
Koncert je počeo u 21 sat i 20 minuta! Odmah sa studijskim prvijencem “Pat Metheny” iz 1977. i skladbom Phase Dance. U prvom dijelu dečki su izveli odličnu verziju “megahitovske” This Is Not America, naravno u strogoj – sebi svojstvenoj jazzovskoj maniri. Riječ je o skladbi koju vjerojatno svi poznajete u izvedbi Davida Bowieja, a autori su Lyle Mays i Pat Metheny. Pat Metheny Group su je pak u koncertnoj izvedbi gradili naglaskom na stvaranju visoke atmosfere. Svirali su je s nevjerojatnom mekoćom. Methenyjev prepoznatljiv gitarski zvuk bio je posve nenametljivo upleten u slojevito građenu harmonizaciju Maysovih klavijatura, koje su u skladbi preuzimale apsolutnu inicijativu.
To nije bio jedini takav trenutak koncerta. Još intenzivnije u podizanju visokosanjalačke atmosfere istaknule su se u nastavku osobito The Bat, tijekom koje je pozornicu preplavilo tamnoljubičasto svjetlo, i jedna od najpoznatijih skladbi grupe Are You Going With Me?. U potonjoj se Metheny uhvatio svog slavnog sintetizatorski izobličenog gitarskog zvuka, uz standardno sočnu kulisu Maysovih klavijatura. Daleko najviše gromoglasnih ovacija od točaka visoke atmosfere pobrala je Last Train Home (“Still Life Talking”, 1987), tijekom koje je Metheny prihvatio električni sitar. Ljudima je bilo dovoljno samo uvodno Sanchezovo metlicama po “snare” bubnju da prepoznaju skladbu u trenu i posljedično iznova ispaljuju salve glasnog odobravanja. I Patu je jasno da bez Last Train Home jednostavno ne ide uvijek, kad god nastupaju na pozornici Pat Metheny Group.
Lijepo je bilo čuti i skladbu James s odličnog albuma “Offramp” (1983). Skladba To The End Of The World bila je pak trenutak koncerta u kojem je Pat poželio malo više prostora za glazbeno izražavanje! Tako je ostala tri kamerada poslao u backstage na čaj, a sam je prihvatio Pikasso gitaru! Poznato glazbeno čudo, koje je redovni pratitelj Methenyjevih koncerata, oblikovano je kao neka vrsta kombinacije lutnje, harfe i folk gitare, a Patu naravno služi tijelo instrumenta, istodobno i za diktiranje tempa.
Valja istaknuti i izvedbu skladbe When We Were Free (Pat Metheny Group, “Quartet”, 1996), u kojoj je izrazito pjevan i ugodan za slušanje uvodni dio vođen u prilično predvidljivim organskim kolažima tipičnog Metheny melosa, a u drugom je dijelu posve preokrenut naglavačke, kad Pat prihvati električnu gitaru i osnovni – vodeći motiv skladbe dobije bučno navijen karakter. Majstorski je kvartet “razlomio” komad u završnom dijelu i tako prokleto “zadramatizirao” i okrenuo raspoloženje prema gore! Podrugljiva i iskričava Lone Jack sa studijskog prvijenca zaključila je redovni dio koncerta.
Pat Metheny Group vraćaju se na prvi bis i koncert se nastavlja u stilu odličnog albuma “Still Life (Talking)” i otvaračke skladbe Minuano (Six Eight). Tu su se opet mogle zaželjeti vokalne harmonije i dodatne udaraljke koje bi naglasile ritamski okvir. Nakon gromoglasnog pljeska kojem nije bilo kraja, grupa se oprostila, ali se vratila još jednom na pozornicu i u drugom bisu odsvirala još i Song For Bilbao.
Čak i nakon ukupno dva sata koliko je trajao koncert, ljudi se nikako nisu htjeli oprostiti od prizorišta. Pljesku, ovacijama i dozivanju grupe da se vrati na pozornicu nije se nazirao kraj. Ipak, postava se više nije vratila. Pat Metheny je ponovno dokazao da je gitarski čarobnjak koji uživa u svom izrazito unikatnom i jedinstvenom pristupu, visokom ugledu i poštovanju među poznavateljima suvremene jazz glazbe. Veza s Lyleom Maysom je magična, a glazbenici se fenomenalno osjećaju u svom pozorničkom dijalogu. Koncert je odsviran bez ijedne čujne pogreške. Zvuk briljantan, ambijent trga Piazza Unita usred trbiške gradske jezgre pak više nego idealan za uživanje u takvoj glazbi. Dva sata koncerta danas su rijetkost, a u prepoznatljivoj jazz folk fusion maniri Pata Methenyja, uz briljantnu ritam sekciju Sanchez-Rodby (ovaj je cijeli koncert odsvirao na kontrabasu), u kojoj je Sanchez samo s dva kraća solo ulomka temeljito zapalio publiku, nije bilo trenutka koji bi pokazivao ni trunku slabosti.
Iako smo doista mogli uživati u novoj magičnoj večeri glazbe, postalo je više nego očito da i Metheny štedi na novcu. Preživljavanje u glazbenoj industriji danas je sve teše. Tako je Metheny najprije smanjio broj članova grupe za turneju, a ni Lyle Mays više nije okružen klavijaturama kao nekad, nego ih ima složene samo ispred sebe, na dva stalka. I klasični klavir koji je stajao na pozornici i glavno ozvučenje, plus bubnjevi, spadali su u “back-line”. I tako grupe danas štede. Zato mogu zaključiti da u usporedbi s trbiškim iskustvom ljubljanski koncert iz 1991. u Križankama, kojem smo svjedočili tri dana prije odcjepljenja Slovenije od Jugoslavije, i dalje ostaje broj jedan! Nažalost ne znam kako se grupa snalazila na nastupu u Ljubljani 29.06.2010., koji je protekao u znaku dupkom punih Križanki, ali u Trbižu je Pat Metheny bio izrazito malorječiv. Kvartet je s publikom komunicirao u cijelosti samo kroz izvedbu materijala. I to je bilo dovoljno.
Kad se ovako sjetim nastupa grupe 1991. u Križankama, nikako ne mogu zaboraviti Patove tadanje riječi u jedinstvenom obraćanju kojim je ljubljansku publiku katapultirao u nebesa: “I’ve heard that you are making a new state here in a couple of days! I wish you good luck!”
Od tada je prošlo skoro 20 godina! Postaješ sve manje gibak, teše se prilagođavaš, a lakše “kupuješ slobodu” (naravno, ako imaš novca) odnosno osiguravaš sigurnost i kontrolu. Tako ne mogu mimo činjenice da sam bio prisiljen, nakon gorkih iskustava s koncerata Jethro Tull (Graz, 01.07.2010., Austrija) i Jeff Beck (St. Veit a.d. Glan, 09.07.2010., Austrija), već treći put u ovogodišnjem srpnju sav izn’ojen fotografirati 100 m udaljen od pozornice, kod mikserskog pulta. Očito će toga biti sve više i u budućnosti. Hej! Ima li tko novca za teleobjektiv i tripod?
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1.Phase Dance 2.Have You Heard 3.Jaco 4.This Is Not America 5.Better Days Ahead 6.The Bat 7.Proof 8.James 9.Are You Going With Me? 10.Farmer’s Trust 11.It’s Just Talk 12.Last Train Home 13.To The End Of The World 14.When We Were Free 15.Lone Jack —bis I.— 16.Minuano —bis II.— 17. Song For Bilbao
Galerija slika








