Mjesto: Klub Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 18.05.2007
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 120/150 Kn
Oho-ho! Večeras ćemo još puno puta reći: “Dobar dan!”. Idemo naime u Hrvatsku. Pogledati gospodina Paula Gilberta, glasovitog gitarista Mr. Big i Racer X i čovjeka koji spada u rang vražje podmazanih prstiju pauk-zahvata Stevea Vaia. Čovjek je savršeno izgrađen stroj za sviranje gitare. U brzini i preciznosti, a što je glavno, i u duhovitim domislicama koje iskre osobito kroz njegov osobno ispovjedni opus samostalnih studijskih albuma, od kojih je Paul u Zagrebu predstavljao aktualni “Get Out Of My Yard” (RockLine recenzija OVDJE).
U društvu Thomasa i Jerneja, dvojice velikih RockLineovih glazbenih znalaca za gitarske heroje i takve scenske cirkusante, bila je osigurana odlična zabava. Baš su mi falili ti osjećaji. Naravno, situaciju smo marljivo začinili pivskim sadržajem. Klub Boogaloo smo naravno pronašli, ali ovaj put se nismo previše gubili. Zadnji put smo bili unutra na koncertu bivšeg pjevača Black Sabbath Tonyja Martina, u studenom 2005.
Boogaloo je odlično mjesto u smislu svoje prikladnosti za organizaciju ovakvih pothvata kao što je koncert Paula Gilberta, na kojem se obično očekuje posjet od oko 500 ljudi (plus, minus 200). Ruku na srce, u Zagrebu sam očekivao veći odaziv! No do 22.00 sati u njemu se nagurlo cca 500 ljudi, a prostora u dvorani bilo je još za dvostruko veći broj posjetitelja!
HARD TIME: 22.00 – 22.45
Za masažu ušiju i zagrijavanje pred Paulom Gilbertom pobrinuli su se legendarni hrvatski rockeri Hard Time. Vođa grupe Gordan Penava – Pišta, glavni vokal i ritam gitara, ujedno organizator koncerta Paula Gileberta, istaknuo se još prije koncerta, kad nas je ljubazno primio, a profesionalan pristup pokazao je i prije toga. S izuzetno korektnim odnosom prema našem mediju, kad je ekspresno brzo odgovorio na našu molbu!
Momke sam s Hard Time gledao prošle godine pred Motorhead u zagrebačkoj “Staroj klaonici”. Hard Time su bili sjajan izbor pred Motorhead. Ovaj put ne toliko sretan, ali na kraju krajeva, nije ni važno. Momci su u tričetvrt sata demonstracije svog materijala pokazali da nose silno samopouzdanje, da je Pišta još uvijek neuništivi stari rocker u duši i da posjeduje rutinu autoritativnog vođe, koji svoje Hard Time vodi cijelo vrijeme nesmanjenom suverenošću, što je iskrilo upravo kroz ponuđenu minutažu nastupa grupe. Uz to je opet nevjerojatno koliko hrvatski bendovi u svom scenskom nastupu posjeduju velika jaja. Koliko su izravnosti i arogancije lansirali kroz svoje iskustvo prljavo kotrljajućeg rock’n’rolla, sirovog stava. Uz to je odlično raspoloženi Pišta bio maksimalno zgovoran te je točke povezivao izuzetnim smislom za humor. Publika je tijekom nastupa bila prilično suzdržana. Očito je da Hard Time nastupi u Zagrebu nisu tako rijetki i ljudi su ih navikli te grupu zato već jako dobro poznaju. Unatoč tome, svi smo marljivo sudjelovali u ispunjavanju Pištinih diktata s pozornice. Ivan Mihaljević – Miha imao je na gitari opet svoj dan i demonstrirao čisto i nevjerojatno brzo soliranje, kroz koje je nasuo hrpu nota. Sjajna egzekucija, solaže doduše u klasicističkom stilu Satrianija, a ne nekog prljavog priučenog bivšeg “bluzera”, kakvog bi se očekivalo u ekipi Hard Time, s obzirom na žanrovsku izravnost. Pišta je vokalom divlje orao i kopao po gitari, bend je pak iz sebe istresao iskonsku mjeru brutalno divlje manifestacije rock n’rolla. Čvrst i intenzivan nastup momci su, očekivano, zabilježili svojim najvećim hitom, ekstremno navijenim Kiss My Ass And Go To Hell.
Hard Time su savršen žur navijen “na tri četiri”. Izravno huškaju publiku na neposlušnost i užitke luciferskih razmjera te napasti. Uz to ih krasi vrlo intenzivna scenska igra, koja te jednostavno povuče u vrtlog ludila! To je rock’n’roll intenzivnost koju u Sloveniji, gdje se prije svega traži “samosažaljenje” frustriranih duša lijepih mladih dečki (Siddharta, Bohem, itd…), često jako propuštam! Hard Time – hvala vam za prvoklasnu rock’n’roll bombu!
PAUL GILBERT: 23.30 – 01.15
Hard Time su nas dobro razgalili i posrkali u sebe, a kulise su se ponovno zatvorile. Ovaj put samo na pola sata i stanku za “još jednu pivu”, a na pozornici se pojavio Paul Gilbert s pratećom postavom u svojoj karakterističnoj opravi i sa zaštitnim čepićima u ušima. Paul ih posljednjih godina, otkad je zadobio oštećenje sluha (tinnitus) i na jedno uho gotovo ogluhio, gotovo više ne skida. Ako mene pitate, svojim bi postupkom lako mogao postati primjer ostalim “neustrašivim” glazbenicima čija uši iz dana u dan podnose jačinu zvuka od 150dB i više. Žrtve oštećenja sluha među poznatijim rockerima posljednjih su godina uz Paula i Lars Ulrich i James Hetfield, inače članovi Metallice.
Prateću postavu Paul Gilbert grupe uz Paula čine još Mike Szutzer na bas gitari, bubnjar koji je prošle godine već posjetio naše krajeve kao član postave hrvatskog gitarista Shimea (koncert Postojna, koncert Ljubljana), koji živi i radi u SAD-u, a govorimo o momku koji sluša na ime Jeff Bowders. Posljednja, ali ne i najmanje važna na popisu, upravo je Paulova svježe udana žena i klavijaturistica (ožujak 2006.), inače japanskog podrijetla, Emi Gilbert. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da je Paulova trenutna prateća postava ujedno i jezgra prateće grupe na aktualnoj G3 turneji, koja se odvija paralelno s već spomenutom Gilbertovom promotivnom turnejom. Ove se godine Satriani u Vaijevoj odsutnosti okružio gitarističkim dvojcem Gilbert-Petrucci.
Paul nas je sa svojom neustrašivom i udarnom postavom zabavljao sljedeća dva sata. Nastup su članovi postave, s obzirom na hrvatsku neuređenost i slobodu na tom području, započeli i za nas, navikle rockere, prilično kasno, točnije u 23:30, i tako naš već lagano pasivni bioritam podigli na radnu razinu. Repertoar su činile uglavnom skladbe s Paulovog zadnjeg albuma sa značajnim naslovom Get Out of My Yard, te iz starijeg razdoblja i djelovanja sastava Mr. Big i Racer X, čija je virtuoznost bio upravo Paul. Pritom valja spomenuti da Gilbert na tom području ima puno manevarskog prostora jer njegova samostalna karijera obuhvaća čak 10 studijskih albuma, a bonus materijal iz spomenutih sastava jednako tako čine autorske skladbe čiji je autor bio upravo Gilbert. Nastup je bio izveden dinamično i rutinirano tečno, bez nepotrebnog zadržavanja i odugovlačenja s usputnim obraćanjima itd. Paul očito prisiže na onu da glazba govori sama za sebe, a uz to se očito zaznaje da više od 90% njegovih nastupa čine najrazličitiji glazbenici, većinom gitaristi, koji radije nego da bi ga slušali i podnosili američke političke ispade radije promatraju njegove prste i slušaju njegovu glazbu. Da mikrofon ne ostane posve nijem, Paul povremeno malo i napne svoje glasnice te pojedine skladbe tako zvuče posebno komično. Kao vokalist/gitarist doduše ne dostiže Stevea Vaia, ali svakako dobro nadmašuje Joea Satrianija, koji je s takvim pothvatom i jednim neuspješnim albumom tu naviku radije napustio
O samoj pratećoj postavi mogli bismo reći sve najbolje, jer su iz sebe iscijedili ono najbolje. Basist Mike uz svoje prilično teške linije bez problema odsvira i svima poznate Sheehanove Mr. Big bas linije. Da momku dodamo još harmonizer i stereo connect, stvar bi bila 100%, no nas sladokusce ni ovako nije razočarao. Kao posebnost, momak za trzanje svog basa koristi i prste i trzalicu te tako u trenucima pusti svojim pregorjelim prstima barem malo hlađenja. Bubnjar Jeff Bowders već je poznat gost u ovom okružju i i ovaj put je u svojoj matičnoj postavi pokazao svoju pravu vrijednu stranu. Njegovo harmonično sviranje lako bismo usporedili s Mikeom Manginijem ili svima bolje poznatim legendarnim Terryjem Bozziom, uz jednu važnu razliku. Njegov bubnjarski set je barem za faktor 6 skromniji od Terryjevog, no Jeff unatoč tome uspijeva odsvirati sve što se traži. Klavijaturistica Emi pak je očito pronašla svoje mjesto u postavi zahvaljujući svježoj ljubavi i glazbenoj povezanosti, što je najvjerojatnije vodeća nit među bračnim parom Gilbert. O njezinoj tehničkoj strani ne vrijedi gubiti riječi, curu bi po mom mišljenju lako mogli kandidirati za klavijaturista u Dream Theater.
Slijedile su još Hendrixova “Foxy Lady” te “You Kids” i Paul & Co. su nas definitivno napustili. Vidno zadovoljni izlazili smo iz dvorane i svatko za sebe premišljao kako to, dovraga, njemu uspijeva. Vjerojatno će trebati još malo vježbati…, a Paul je Zagrebu svakako zadao udarni “Hard Time”.
Tekst: HARD TIME (Aleš Podbrežnik), PAUL GILBERT (Thomas Breznik)
Fotografije Jernej Vene & Thomas Breznik
Setlista
HARD TIME:
1. Ja sam ono što plaši te
2. Nema povratka
3. Hoću sad i hoću sve
4. Zombie
5. Ništa il’ sve
6. Ja sam slobodan
7. Hit & Run
8. Everybody Wants To Be Alone
9. Ja nisam normalan
10. Kiss My Ass And Go To Hell
PAUL GILBERT:
1. Get Out Of My Yard
2. Hurry Up
3. Castle Dragon
4. Rusty Old Boat
5. Teeth Are A Drumset
6. Eruption
7. Spaceship One
8. I Like Rock
9. Scarified
10. Tech. Difficulties
11. Green Tinted
12. Twelve Twelve
13. Nothing But love
14. Addicted To That Rush
15. Mt – Fuji Xmas
16. Interaction
17. To Be With You
18. Down to Mexico
—dodatak—
19. Three E`s For Edward
20. Haydn Symphony
21. Not Affraid Of Police
22. Foxy Lady
23. You Kids
Galerija slika
