Izdavač: EMI Records
Datum izlaska: 27.06.1986.
Produkcija: Neil Kernon
Trajanje albuma: 45.59 min
Žanr: Heavy Metal / Art Metal
“Rage for Order”, nasljednik albuma “The Warning” (1984.), temeljito je obračunao s klasičnim pristupom na kojem su Queensryche odrasli. Počela je druga polovica osamdesetih, u naponu je bio hair glam metal rock,… Zanimljivo je da su skupinu na svoju headliner turneju pozvali previše samouvjereni našminkani hair rockeri Ratt. U SAD-u su Queensryche tada otvarali koncerte za AC/DC i dalje se uspješno predstavljali široj publici. No, idemo lijepo redom.
Metalcima su u drugoj polovici osamdesetih snažno zamirisale integracije klavijatura, a posebno je postalo popularno sviranje klavijatura preko gitarskih “sinthesyzer-a”. S obzirom na to da metalci novog vala klavijaturama nikad nisu posvećivali bogznakakvu pažnju, imali su samo dvije mogućnosti. Unajmiti klavijaturista koji je dorastao zadatku, kako si je to mogao priuštiti, recimo, Ozzy Osbourne, a druga opcija bila je da se sami okušaju u sviranju klavijatura. Što se potonjeg tiče, takvi su eksperimenti Judas Priest (“Turbo”, 1986.) i Saxon (“Destiny”, 1986.) potpuno propali, dok je s druge strane Iron Maiden uspjelo nadmašiti taj izazov i izbaciti album karijere (“Somewhere In Time”, 1986.), album za Iron Maiden natprosječno visokog IQ-a. Queensryche nisu mogli odoljeti tim iskušenjima. Za početak su navukli glamour image, natapirane čupe, grimizno nakićenu kožu, čizme, a šminka i puder podrazumijevaju se, no bliže Duran Duran “Wild Boys ere” nego W.A.S.P. Štoviše.
Klavijature su u novoj produkciji često gotovo ravnopravne gitarama. “Rage For Order” je izglačan album u produkcijskom smislu. Ima jasan i čist zvuk! Instrumenti su međusobno jasno odvojeni, zvuk gitara je tanji, precizniji, a istovremeno oštro zategnut i naoštren taman dovoljno da cijelu stvar i dalje čvrsto drži u tvrđim rukama. No, na drugoj strani iste priče našlo se mnogo ispražnjenog prostora, koji ipak popunjava topovski pristup produkciji bubnjeva, a oni su u novom zvuku zauzeli golemi prostor. Zvuk samih bubnjeva odjednom je narastao, lupanje mjestimice čak podsjeća na razbijanje hrpe razjarenih huligana nakon izgubljene nogometne utakmice (Walk In The Shadows). S tom grmljavinom kontrastno ispunjavaju dubinu zvuka, a zvuk dobiva na živosti i naravno dinamici. Štoviše, ta produkcija bubnjeva djeluje na trenutke prilično bezobrazno metalno-limeno, da ne kažem da će u tom zvuku možda svoju kost za glodanje naći čak i ljubitelji “industrijala” (?).
Na “Rage For Order” u središtu pozornosti su refreni, koji su svi redom podređeni melodijama, u kojima Queensryche iznova dokazuju da su rođeni pisci i skladatelji kratkih kompaktnih komada koji se odmah urežu u pamćenje. Da su zvuk i dalje sofisticirali, mogli su se opasno približiti skupinama poput Styx, Kansas ili Journey. Okej, to su samo naznake, “da je bilo”!
Strogoj elementarnoj metal figuri Queensryche su sada novim albumom dodali bogatu dozu eksperimentiranja. Rezultat je, grubo rečeno, art rock album. No Queensryche su zadržali svoj markantni stas i glas te ga pritom konkretno rastegnuli! Ne zaboravimo. Taj hrabri evolucijski pomak postavio je temelje za stvaranje nenadmašnog “Operation: Mindcrime” (1988.) . “Na Rage For Order” znatno je više iskorišten izniman potencijal Tateova vokala, što se tiče unosa melodije, upravo zbog veće kontrole nad zvukom gitara, koji je stanjen i približen ugođenosti zvuka klavijatura. Tateovih melodija sada je još više, a u znatnoj se mjeri izgubio osjećaj mračne atmosfere, svojstven “golim” metal gitarama na “The Warning” i EP-ju “Queensryche”!
Precizniju, uglađeniju, novu produkciju čovjek nikad ne bi tako hvalio da tu opet nije materijal koji se može pohvaliti samim superlativima. No, da kažem, osim promjena u pristupu obradi zvuka, dečki su malo “pojednostavili” posao. Dvojac Wilton/DeGarmo više nije tako tinejdžerski razigran i željan dokazivanja. Njihovo je soliranje kontroliranije. Očito su vrlo brzo sazrijeli u tom pogledu i počeli plasirati u glazbu melodiju pažljivije odabranih nota. Queensryche su oduvijek vrijedili za skupinu “velikog intelekta”. Sofisticiranje zvuka u art smjeru otvorilo je zeleno svjetlo dodavanju akustike, klavijatura i duhovitom programskom uzorkovanju (Neue Regel se nakon toga daleko ističe na albumu). Osobito je udio srednje brzih do sporijih skladbi veći nego inače, što s druge strane još više naglašava osjećaj melankolije i drame, koju unosi Tateov način pjevanja u dominantnoj poziciji. Drama je vrhunska u skladbama London, I Dream In Infrared, This Killing Words i općenito u intenzivnoj završnoj I Will Remember, koja dokazuje snagu skupine u pisanju potresno osjećajnih balada!
Izravna Walk In The Shadows učinkovito iz sebe istrese refren koji se otrovno uvuče pod kožu. Skladba je udarnog kalibra, koja kvalitativno odskače gledano kroz presjek karijere skupine. AOR-ovske “multi-harmonije” u refrenu majstorski uveličavaju primisao melankolije!
Šarolikost ploče začinjava rock ritam u The Whisper, kao da je ukraden iz Baby Jane Roda Stewarta – vječnozelenog pop rock hita! Naravno, Queensryche su primjereno navijeni. Gonna Get Close To You, inače original izvođačice Lise Dalbello, koja u rukama Queensryche kipti od mnoštva raspoloženja, u svom slučaju donosi prekrasan primjer art rocka. Tvorevina bez usporedbe. Lagano zlokobna, puzajuća, jeziva atmosfera, Tate u namjerno “razglašenom” Davida Bowieja, programirani bubnjarski uzorci, pravi vrtuljak različitih ritmova i podritmova. Tog polja “neusporedivosti” Queensryche se nekoliko puta majstorski dotaknu.
Skladba The Killing Words, sada već standardna udarna balada, koju na svakom albumu Queenryche očito već unaprijed možemo početi najavljivati, i Screaming In Digital, trenuci su ploče koji po strukturi nose još najviše srodnosti s “The Warning”.
Surgical Strike i Neue Regel pak s druge strane jasno upozoravaju na nešto što će se tek dogoditi za dvije godine. Komadići koji sastavljaju mozaičnu sliku obiju skladbi u cjelini gledano, kroz promjene ritmova, pasaže, ukrase gitara, uključivanje uzoraka, najizravnije naznačuju koji će korak skupina odlučno odmjeriti u svom daljnjem razvoju. No, da je skupina pritom zadržala zubnu formulu zvjerskih zuba, koji ostaju itekako opasno naoštreni, dokazuje Chemical Youth (We Are Rebellion) s metalskim bijegom, a ipak ga eksperimentalno posve smiruje izlazni instrumentalni dio, gdje se ritmovi ponovno nagovo lome ispod dramatičnog zavijanja gitarskog vješanja o tremolo.
“Rage For Order” je poseban album, album koji raste polako, ali kad ga prihvatiš kao svoj, bogato te nagradi. I album kakav mogu napraviti samo Queensryche. Dakle, uz integraciju svih eksperimenata, Queensryche su se razvili na višu kvalitativnu razinu te su pritom sve svoje standardne zaštitne znakove, upravo s “Rage for Order”, odnosno jasnim odmakom od klasičnih heavy metal klišeja, uspjeli prvi put u karijeri jasno prepoznatljivo izraziti. “Rage For Order” je album koji je skuhao nešto sasvim novo u glazbenom smislu i album koji nagrađuje slušatelja vrlo dugo. Queensryche su tada bez poteškoća mogli napraviti album tipa “The Warning” i još se dodatno usidriti u tada popularnom heavy metalu, ali ne zaboravimo. To je skupina s mozgom, kojoj su isprobavanje i otkrivanje novoga nužni za sam razvoj i opstanak. “Rage For Order” je iznimno važan album. Naime, prethodnik je “Operation: Mindcrime”. Stilski je već bliži svom nasljedniku, a Queensryche su na njemu prvi put ozbiljno upotrijebili ekstenzore i fleksore svoje progresivne muskulature, koja je iznjedrila sjajan art (metal) rock album kojim su dečki položili ispit zrelosti sa čistom desetkom!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.5 / 10
Popis skladbi:
1. Walk In The Shadows
2. I Dream In Infrared
3. Whisper
4. Gonna Get Close To You
5. Killing Words
6. Surgical Strike
7. Neue Regal
8. Chemical Youth (We Are Rebellion)
9. London
10. Screaming In Digital
11. I Will Remember
BONUS SKLADBE S PONOVLJENOG IZDANJA (2003.):
12. Gonna Get Close To You
13. Killing Words (live)
14. I Dream In Infrared
15. Walk In The Shadows (live)
Postava:
Geoff Tate – vokal
Chris DeGarmo – gitara
Michael Wilton – gitara
Eddie Jackson – bas-gitara
Scott Rockenfield – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK
Neil Kernon – klavijature
