Peanut otkriva tko su Kaiser Chiefs (2007)

RockLine: Priličnu je senzaciju izazvala najava vašeg nastupa u Zagrebu. Što zapravo očekujete od tamošnjeg nastupa?

Peanut: Očekivanja? Hrvatska je zvučala kao primamljiva ponuda, a s obzirom na to da ovdje još nismo nastupali, pretpostavljam da ćemo stvarno uživati. Smatram da će atmosfera biti izvrsna. Ovdješnje prostore još nismo dovoljno obišli. Inače, jučer smo nastupili u Srbiji i obožavatelji su se ondje pokazali više nego natprosječnima. To nam dokazuje da kao sastav Kaiser Chiefs još nismo zapravo postigli sve i da je zapravo vrijeme za okupaciju novih zemalja. U duhu imperijalnog širenja. (smijeh)

RockLine: Prošle ste godine, među hrpom ostalih nagrada, primili i nagradu Brit Award za najbolji koncertni sastav.

Peanut: Tako je.

RockLine: Pa ipak: svaki glazbenik ima svoje koncertne preferencije. Koji vas koncerti najviše privlače? Klupski ili festivalski masivni?

Peanut: Mislim da medalju za osvajanje našeg srca dobivaju ovi potonji, veliki koncerti, jer kad uspiješ zapaliti višetisućglavu masu, ekstaza je jedinstvena i možeš samo ostati stajati na mjestu i objesene čeljusti disati zrak prožet fascinacijom. Klupski nastupi također su jedinstveni, ali nešto manje, jer kao glazbenik imaš doista intiman kontakt s masom koja je samo na dobačaj od pozornice. Zvuk je i lakše prilagoditi, a osjećaj je jednako fenomenalan. Zbog intime i energije srebrna medalja ide klupskim nastupima. Veliki nastupi izgledaju na malim ekranima “napucanije”. Do sada smo se na velikim pozornicama prilično dobro snalazili. Kad dođemo na pozornicu, nikad se ondje ne osjećamo izgubljeno, nelagodno, tjeskobno ili na bilo koji drugi način koji bismo mogli označiti negativnim predznakom. Pozornicu uvijek opipamo i na nju izlijemo svu našu prezenciju. Kod velikih nastupa to nije teško učiniti, jer su takve pozornice i mase slične i nemoguće je, zbog specifičnosti malog klaustrofobičnog prostora, upasti u čudna stanja.

RockLine: Srž vašeg nastupa je promocija novog albuma Yours Truly…Angry Mob. Što je bio povod za album? Postoji li iza njega kakva crvena nit ili priča koja bi gradila neku konceptualnu cjelinu?

Peanut: Your Truly…Angry Mob doista zvuči kao konceptualni album, ali u svojoj biti nije konceptualna cjelina. Neke se skladbe doduše nadovezuju jedna na drugu, ali radi se više o Nickovoj (pjevačevoj) inspiraciji kad je došao s naslovom. Zvučalo je super – kao naslov neke skladbe sastava The Smiths. Yours Truly zvuči kao pisano obraćanje rulji, masi. Meni to pokazuje samo da je album jedinstveno djelo i kao komplementarna cjelina objedinjuje singlove iz prošle i ove godine. Riječ je o simultanoj razmjeni sokova i o tome da vam se obraćamo albumom koji se u skladu s tim čita, sluša i doživljava. Stvar je trenutka koji može potrajati. Nick je isprva mislio tim naslovom nazvati pjesmu Angry Mob, ali ime je zvučalo više kao naslov albuma pa je pjesma ostala samo uz posljednji dio imena – Angry Mob. Riječ je o provokaciji, jer ljudi ne znaju obraćaš li se njima imenom bijesne mase ili time deklariraš sebe. Stvar je u tome da mi nismo bijesna masa.

RockLine: Ja bih se osobno prije priklonio tome da je privlačnija bijesna masa nego politički aparat, politički statement. Svjetske prilike ne mogu pogodovati potpunoj ugodi. Kako vi kao umjetnici reagirate na svakodnevna izvješća o tim doista bizarnim i groteskim slikama raspada svjetskih vrijednosti?

Peanut: Svakodnevne situacije definitivno mogu biti izvor inspiracije. Mi smo prije nepolitični ili je tako samo na prvi pogled, jer kronički obrađujemo ono što vidimo na cesti, ono što nam netko kaže u telefonskom razgovoru. Politika nije naša branša, jer nismo sastav koji bi se obraćao biračima i zapovijedao kako bi se određene stvari na svijetu mogle popraviti te upirao prstom u ono što bi trebalo popravljati. Iskazujemo samo ono što smo doista doživjeli i ono što smo u stanju vidjeti. Ne iznosimo previše svoje mišljenje ni naša rješenja, jer smo svjesni da bi to bio prokleto dvosjekli mač i sredstvo okrutne manipulacije koje može djelovati i na nas same. Mi imamo svoje stavove i razmišljanja. Za slobodu smo. Neka svatko izgradi svoje vlastito mišljenje. Ne bih želio supostojati u sastavu koji bi postao pretjerano politički. Sastavi ne bi smjeli imati politički predznak…

RockLine: Upravo zato što se prilike mijenjaju, a to ti može otežati puni protok izražajnosti.

Peanut: Dio tog protivljenja koje sam prije nagovijestio je i to.

RockLine: Mediji vole povlačiti paralele i sličnosti između onoga što rade sastavi poput Franz Ferdinand i njima slični te vas. Kako se osjećate kad vas uspoređuju s vašim vršnjacima i smještaju u cijeli pokret, u cijelu masu brit-pop ili brit-rock bendova, a vi se nadahnjujete popom sedamdesetih i rockom…

Peanut: Smatram da je nepravedno što mediji kaljaju scenu nekakvim razvrstavanjem u pretince i gurkanjem svih sastava u isti koš. Ipak smo zbog toga bili na udaru, jer smo napravili skladbe poput ‘Oh My God’ i ‘Modern Ways’ 2003. godine, kad su Franz Ferdinand bili u punom zamahu. Više je to stvar slučajnosti, ali lijepo je da nas smatrate dijelom novog vala brit-popa i brit-rocka. Lijepo je vidjeti da je naš Otok uspio opet stvoriti skup dobrih sastava, nakon svih godina glazbenog ekskurza u razvodnjene sfere. Prije pet ili šest godina britanski su bendovi bili mlitaviji i slabiji, a na svjetskom tržištu prevladavali su ameriški glasovi. Tada je svijet pao na koljena pred sastavima poput The Strokes. Riječ je o prirodnom toku zbivanja. Sada se vaga prevagnula na britansku stranu, jer su se kod kuće pokazali sastavi poput nas. Pink Floyd i slični veliki, glamurozni pripovjedački sastavi. To je u srži Britanije i to nam struji krvlju i godi nam. Važan je dobar unutarnji ritam glazbe i ugoda koja se oslobađa tijekom slušanja. Super je vidjeti povratak korijenima onoga što bi glazba trebala biti i gdje je glazba već nekoć bila. Vrijednosti su onaj magnet kojemu se sve, prije ili kasnije, vrati.

RockLine: Je li tako bilo i na početku sastava? Kako je priča zapravo počela? Prema nekim svjedočanstvima začetke vučete već iz 1997. Tada ste bili Kaiser Chiefs, zatim ste promijenili ime, a onda se ime, treći put, vratilo izvornom imenu.

Peanut: Kaiser Chiefs, kakvi jesmo danas, rodili su se sredinom 2003. Prije toga bili smo uključeni u malo more drugih postava. Imena Kaiser Chiefs prije toga nije bilo. Inače se međusobno doista poznajemo već jako dugo. Barem 10 godina. Mislim da je čak prošlo i više vremena od prvog susreta… Osamnaest godina… Petorka koja čini danasšnju postavu i nije se mijenjala od onog sudbonosnog dana našla se u ljeto 2000.

RockLine: Otvorila su se vrata u svijet time što ste napravili jedinstvene albume koji su dobili jedinstvene odjeke u skladu s tim. Kamo možete otići kao Kaiser Chiefs u budućnosti?

Peanut: Riječ je o evolucijskom izazovu (smijeh). Želimo se razvijati kao glazbena cjelina. Ne želimo ostati u sjećanju samo po nekoliko hitova, kao što je primjerice ‘Ruby’. Ne želimo ostati u sjećanju samo zbog posljednjeg albuma, jer želimo napraviti nešto novo. Put definira sljedeće korake i oni se mijenjaju glazbeno i prema tome kako sami sebe suočavamo s time gdje smo kao sastav. The Clash su, primjerice, pustili svoje korijenje u vrijeme procvata punka i i sami su se kleli u boje punka. Konačni rezultat do kojeg su na kraju došli nije se mogao ni trunku vidjeti na samom početku. I to je smjer kojim bismo željeli hodati i sami, jer riječ je o tome da moraš slušati sve albume da doista vidiš što se događalo i što se na kraju dogodilo. Ako pogledaš sastave poput Budy Holy i želiš se s tim natjecati… Ohhh… Ili pak Radiohead. Rezultat je isti. To su elementi uz koje smo rasli. Morali smo izgraditi svoj izraz. A on nije čelična maksima koju ne bismo mogli mijenjati i prilagođavati izazovima budućnosti.

RockLine: A kakvi su ti izazovi kratkoročno i dugoročno?

Peanut: Kratkoročno: namjeravamo obići malo more festivala ovog ljeta. Sve do sredine rujna popis takvih obveza je kilometarski. Slijede europska, sjevernoameriška i domaća, britanska turneja. Dugoročno: sljedeće godine planiramo odlazak u Južnu Ameriku. Zatim kratka stanka i dovršetak novog albuma. I upravo se tog trećeg albuma nestrpljivo veselim, jer ne znam kamo će nas odvesti. Koliko daleko možeš ići, a da ne izgubiš obožavatelje i da cijeli koncept Kaiser Chiefs ne postane čudan. Tome se veselim – isprobati nove pristupe i čekati rezultate.

RockLine: A sad posljednji čin – dajem ti priliku obratiti se čitateljima u Sloveniji.

Peanut: Lijep pozdrav svim fanovima sastava Kaiser Chiefs i čitateljima RockLinea u Sloveniji. Moje ime je Peanut i vrlo sam sretan što sam došao barem u vaše neposredno susjedstvo u Hrvatskoj. Namjeravam vas uskoro posjetiti i odsvirati vam hitove s oba dosadašnja albuma. Pazite na sebe i uskoro se vidimo!