Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 19.06.2007
Dok sam pospremao zaprašene kutke, dokopao sam se i zadnjeg dijela svoje ladice te pronašao dokumentiran snimak trenutka kad sam smio proći pokraj mnoštva užarenih obožavatelja u backstage zagrebačkog festivala Radar, sjesti na stolac i čekati čovjeka koji je obilježio ogroman broj alternativnih slastica iz moje glazbene kolekcije. Troy Van Leeuwen nije zvijezda koja blista u središnjem svjetlu reflektora. On je čovjek iz sjene, koji je na svom bogatom glazbenom putu imao čast svirati s nekim od najvažnijih glazbenika današnjice. Među njima su sive eminencije iz sastava A Perfect Circle, gdje je svoje vještine glazbenog bojanja muzikalnih podtonova plео s Maynardom Jamesom Keenanom, frontmenom sastava TOOL, te idejnim vođom i gitarskim guruom Billyjem Howerdaleom. Posljednji izlet, koji je obećavao tek kraći postanak, ali se zavukao nešto dulje od očekivanog, višegodišnje je supostojanje u poprilično turbulentnom kolektivu sastava Queens Of The Stone Age. Ove su godine izdali ploču Era Vulgaris. O njoj, a pogotovo o njegovoj viziji glazbe, namjeravao sam progovoriti koju riječ. Nakon višeminutnog čekanja elegantno odjeveni muškarac s naočalama ipak mi je pristupio, a nijeme predodžbe koje sam do tada gajio o njemu konačno su dobile zvuk riječi i suzdržanu, ali ipak snažnu osobnu glazbenu filozofiju.
RockLine: Prije nekoliko godina već ste nastupili kod nas u Sloveniji.
Troy: Jesmo li možda već tada imali priliku čavrljati?
RockLine: Ne, te časti tada, nažalost, još nisam imao. Velika mi je čast i zadovoljstvo što to možemo napraviti na ovom nastupu.
Troy: Lijep pozdrav.
RockLine: Dobro došli na festival ovdje u Zagrebu. Kakvi su bili dojmovi nakon nastupa u Ljubljani i koje su tihe želje koje gajite, odnosno što očekujete od nastupa na daskama zagrebačkog Radar Festivala?
Troy: Ljubljana je bila potpuno novo iskustvo, jer nam je koncert u ljubljanskim Križankama bio prvi nastup na vašim terenima, a što ti ostane u sjećanju nakon intenzivnog koncerta? Hrpa ludih obožavatelja. Ludost tu shvaćam posve pozitivno. Tu novost predstavlja i Zagreb. Volim nastupati na novim mjestima. Već nakon Ljubljane imao sam snažan dojam da bi se trebalo vratiti, pa se stvarno nadam da će do toga uskoro i doći.
RockLine: A kada možemo zapravo očekivati taj povratak u naše krajeve?
Troy: Bilo je predviđeno da tamo nastupimo nedavno. Zadnji put se o tome govorilo ove godine, ali to planiranje koncerata i mjesta na kojima bismo trebali nastupiti zna biti poprilično teško, manje oduševljavajuće poglavlje glazbenog biznisa. Ljubljanu imamo u planu, barem se nadam, za sljedeći posjet Europi. Isto tako bih želio ponovno posjetiti Prag. Želje su jedno, mogućnosti drugo, znate već…
RockLine: QOTSA ste u nekoliko godina od svog glazbenog rođenja, ili bolje rečeno – otkako je Josh nakon Kyussa počeo sanjati o putu naprijed i san ostvario u prvim začecima onoga što ste danas – stigli već toliko daleko da u malim klubovima gotovo više ne možete nastupati. Znači li to da vam više odgovara nastupanje pred velikim masama?
Troy: Ne bih rekao da ja osobno dajem prednost velikim masama. Oboje – mali i veliki koncerti – meni znače jednako. Festivali veličine ovog zagrebačkog su jedinstveni. Doduše, svirali smo i pred manjim mnoštvima. Recimo nekih 2800 ljudi. To bih smatrao klupskim nastupom. Doduše, u velikom klubu. Ništa se ne može mjeriti ni s tim. Riječ je o isprepletenosti svih nas tijesno zajedno, mirisu znoja i uživanju u glazbi kao takvoj u bliskoj povezanosti jedinstva, zajedno. Lakše se povežeš s publikom i osjetiš njezin puls, i to je jedinstven osjećaj. Oboje mi je prirasло srcu, ali ipak se nadam da će nam biti omogućeno nastupati u više klubova, makar i više večeri zaredom. To je bolje nego odsvirati jedan ogroman nastup i bezlično otići dalje, ali to je sada još nemoguće prognozirati.
RockLine: Čuo sam te već kako predstavljaš materijale s albuma Songs For The Deaf. Nakon dva albuma tu je Era Vulgaris. Što je po tvom mišljenju crvena nit, odnosno što je u samom srcu albuma? Kakva priča?
Troy: Nekog klenog koncepta koji bi sve povezao u cjelinu zapravo nema. Tu su samo pojedinačni komadi, skladbe koje su prigrmjele iz potpunog ničega, odnosno takvima su postale u studiju gdje smo ih snimali i u danom trenutku svirali. Snimateljski tempo bio je spontan i odjednom smo došli do toga da određujemo naslov ploče. Ideja je bila da trenutak kohezije ovjekovječimo imenom Era Vulgaris. Riječ je o našoj viziji modernih vremena i modernog rocka. To nam je svima zajedničko i što god poručuje, poručuje to u danom trenutku. Danas. Sada. Ovdje. Riječ je, po mom mišljenju, o prikladnom izričaju. Riječ je o stanju QOTSA koje ni sami ne doživljavamo drukčije nego kao postojanje ovdje i sada. Ne radi se o kritici vremena u kojem živimo kao nečeg prostačkog. A ne govorimo ni da su vremena u kojima živimo potpuno sranje. Treba prihvatiti modernu dob tehnologije i supostojati ovdje i sada.
RockLine: A kad bi usporedio Eru Vulgaris s prošlim albumima te, recimo, s Lullabies To Paralyze…
Troy: Mi Queensi smo eksperiment i svaki je album drukčije povezana cjelina, i upravo je u tome smisao, jer se uvijek treba nadograđivati, rasti i mijenjati, testirati svoje granice mogućnosti. Upravo zato nas obožavatelji koji osjećaju slično uz neku ploču ne mogu uvjeriti da bismo nešto slijepo ponovili dvaput na isti način. Riječ je o vječnom obnavljanju, a da to nismo radili i postali predvidljivi, veselje koje sada imam s radom potpuno bi mi prošlo i gravitirao bih u smjeru dalje od projekta.
RockLine: Kako doživljavaš vječne izmjene u sastavu nestabilne jezgre grupe?
Troy: To je umjetnost i riječ je o povezivanju nekoliko pojedinaca. Kad se događa kemija, popratni su učinci uvijek pozitivni, ali i negativni, a do sada je jezgra benda, koju danas sačinjavamo, nepromijenjena već tri godine. Riječ je, dakle, o dobroj kombinaciji pojedinačnih elemenata. A novi igrači mogu dodavati nove slojeve i nove djeliće glazbenog iznenađenja te pridonijeti prije spomenutoj evoluciji. Moć sastava Queens Of The Stone Age tako neprestano raste, nadograđuje se i razvija. A u svojoj težnji za nadogradnjom umjetnički rastemo na vremenskoj crti i mi.
RockLine: Kao obožavatelj sastava A Perfect Circle: nakon svega što je rečeno u medijima, možemo li se uopće još nadati da ćete se APC ponovno okupiti i snimiti novi album?
Troy: Mogu reći samo to da sam s većinom – s Maynardom, Billyjem i ostalima također – u poprilično redovitom kontaktu. TOOL su u ovom trenutku jedna od glavnih glazbenih preokupacija u Maynardovu životu sada i oduvijek je riječ o neuravnoteženoj borbi Davida i Golijata ako usporediš APC i TOOL. Billy još uvijek neprestano stvara novu glazbu. Neće se zvati A Perfect Circle, ali će se obožavateljima potonjeg sastava nova tvorevina nedvojbeno svidjeti. Razlika je samo u tome što na tom projektu umjesto Maynarda pjeva sam Billy. Što se tiče šansi da se ponovno okupimo: to sada ne mogu predviđati ni prognozirati. Mogu reći samo da te ljude bezuvjetno poštujem i ako ikad dođe do mogućnosti ili se ta prilika pokaže, bezuvjetno ću pristupiti ponovnoj suradnji.
RockLine: I još zadnje, završno djelo intervjua: koja je poruka koju bi u ovom trenutku želio poručiti našim čitateljima?
Troy: U ovom trenutku? Toga se nekako više baš i ne sjećam (smijeh). Rekao bih samo: uživajte punim plućima u sadašnjim modernim vremenima!
Galerija slika
