Penetracija Orto bara! (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad

Mjesto: Orto Bar Ljubljana
Datum koncerta: 06.10.2012
Broj posjetitelja: 120
Cijena karte: 5€

Kažu da se kriminalci vraćaju na mjesto zločina, najčešće zato da bi ponovno proživjeli zločin, divili se vlastitom djelu ili ispravili pogreške. I bendovi se vraćaju na mjesta svojih »zločina«, a jedan od takvih su Lene kosti. U prosincu 2010. posljednji su put nastupili u Ortu, a ovaj put je prenovljena postava, ostala bez osnivača, braće Kavaš, ponovno stala na pozornicu ovog kultnog ljubljanskog mjesta, a kao predgrupu pozvala mlade nade slovenskog heavy metala, primorske Rising Steel.

Prije nastupa glavnih zvijezda večeri na pozornicu Orto bara izašle su malo mlađe kosti, koparski heavy metalci Rising Steel, za koje sam, priznajem, ovaj put čuo prvi put. S obzirom na ono što su pokazali, svakako se nadam da ne i posljednji. Samo letimičan pogled na setlistu doduše pokazuje da su Rising Steel tek u prvim koracima nakon rođenja, ali unatoč tome nad njima bdiju veliki izgledi. Dečki u postavi Jan Bratovš (vokal), Danijel Malkoč (gitara, prateći vokal), Jure Vidmar (gitara), Erik Filipčič (bas) i Tomaž Veljak (bubnjevi) u dobrih su sat vremena nanizali vijenac sigurno odsviranih obrada, a još je važnije da su se odlično snašli s autorskim skladbama Journey of Souls i Black Pirates. Vidi se da postavi još nedostaje kilometraže na pozornici, što su dokazivali ponajprije poneki kiks i fuš, ali s obzirom na većinu odabranih obrada, mladcima treba priznati hrabrost. Rising Steel su tako iznenadili grobokopaškom klasikom Rebellion (The Clans Are Marching) i još hrabrijom NWOBHM klasikom Angel Witch! Na traženje identiteta snažno upućuju Metallica šlageri, koje Rising Steel odsviraju doista dobro, ali ipak dokazuju da su sposobni za više od izlizanog Sandmana, kojeg svira već svaki srednjoškolski bend. Samo neka Dia puste da počiva u miru – Holy Diver je instrumentalno doduše izveden sigurno i korektno, ali vokalno ne. Janu je Hetfield pisan na glasnice i red bi bio da dečki nastave s ubrzanim stvaranjem autorskog materijala, koji bi se oslanjao na pomalo thrashy heavy metal, te tako postupno potpuno zamijene sviranje obrada autorskim materijalom. Odsviranim koncertom dokazali su da im elana ne manjka, kao ni tehničkog znanja te srčanosti i energije.

Povratak benda Lene kosti u Orto bar najavljivao se prilično dugo, a proteklu je subotu kosti konkretno razgibala prenovljena postava. Nakon odlaska rifmajstora Marca Kavaša na njegovo je mjesto stupio Jan Prosen pa postavu benda Lene kosti trenutno čine čak dvije petine Dawn Patrol. Postava je bez ikakvih zadrški i strahova trijumfalno izašla na pozornicu i pokazala kako se služi heavy metal. Novi gitaristički tandem Edo Sabljaković/Jan Prosen nastavlja bogato rifovsko nasljeđe braće Kavaš, a istodobno zvuči i nastupa još vatrenije i drskije. Posebno Prosen dokazuje da je jedan od boljih slovenskih gitarista mlađe generacije – gitarske linije izvodi s visokom tehničkom odličnošću, njegove grimase pokazuju da svira prije svega s velikim užitkom i, što je još važnije, s puno srčanosti. Povrh svega, u vrlo je kratkom vremenu sigurno naštudirao cjelokupni dosadašnji opus benda Lene kosti. S albumom Penetrator su Lene kosti zaplivale u još ortodoksnije vode heavy metala i, ako ništa drugo, postava zvuči razorno kao potres, najviše zahvaljujući odličnom bubnjanju Roka »WUKOta« Večerina. Skladbe s prvijenca Do Or Die i penetracije s albuma Penetrator već su se dodobra udomaćile među slovenskom publikom, a pozornička zvijer Milan »Dr.Evil« Krušič nema težak zadatak privući publiku na izdašnu pomoć ispod pozornice. Tako je publiku držao u šaci i kad je ostalim članovima prepustio pozornicu za instrumentalnu injekciju adrenalina The Sting uz savršen dvoboj Jana i Eda, a Dr. Evil je u međuvremenu preuzeo ulogu vraga u preobrazbi. Devil in Disguise je tako najavio zaogrnut crnom kapuljačom i s kosom uz bok, no pritom mi se ipak nameće pitanje je li sva ta »rekvizitarija.« potrebna. Lene kosti i bez Milanovih brojnih likova svoje odrade kako treba. Odlična setlista koja je obuhvaćala oba albuma ostavila je prostora i za vokalno ponovno odlično izvedenu klasiku Joan Baez/Judas Priest Diamonds and Rust, a do kraja su nas dečki za šalu obasipali i bombardirali skladbama koje su vrhunac dosegle u završnom trojcu 13th Warrior, Heavy Artillery i Refuse to Die. Nakon kadrovskih rošada Lene kosti ostaju snažne i uvjerljive, a zanimljivo će biti čuti što nova postava može ponuditi u smislu novog autorskog materijala.