Izdavačka kuća: Pure Steel Records
Produkcija: Jonathan Merrelaar
Datum izlaska: 16.08.2019
Trajanje albuma: 40.17 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0 / 10
Picture su još jedni veliki metalski veterani koji se ove godine vraćaju s novim studijskim izdanjem »Wings«. Bend je doista dugovječan, nastao je krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih konkretno razvaljivao. Do 1986., kad je izašao sedmi album »Marathon«, Picture su jahali s vehemencijom, a onda su, unatoč velikoj kvaliteti koju su prenosili s albuma na album i umjetnički sazrijevali, prestali s radom. No u postmilenijskom razdoblju su se kleti Nizozemci vratili te su u godinama 2009. i 2012. nanizali dva izvrsna studijska albuma, pa opet utihnuli na debelih sedam godina, da bismo naposljetku dočekali njihov (ukupno deseti) studijski album »Wings«, s deset novih točaka.
U postavi su od članova koji su preživjeli sve dobro i zlo kroz karijeru cijelo vrijeme bubnjar Laurens Bakker i basist Rinus Vreugdenhil, no postava se u sedam godina između prethodnog i novog albuma u rokadama nije pomladila, kako bi se očekivalo i kako se događa starim dinosaurima kojima treba svježa krv da bi i dalje mogli lomatati. U postavu su se naime vratili pjevač Ronald Van Prooijen i gitarist Jan Bechtum. Dakle, Picture su se za novi album zapravo okupili u klasičnoj postavi koja je snimila albume »Picture 1«, »Heavy Metal Ears« i »Diamond Dreamer«. Aktualnoj postavi dodali su i petog člana, Appieja De Geldera, koji nije samo izvrstan gitarist, nego je na novom albumu pripomogao i s dodatnim aranžmanima klavijatura, pa čak i staroškolskim Hammond zvukom, čime Picture, bez brige, nipošto ne pretjeruju. Samo u naslovnoj skladbi, koja je petominutna mini epska suita, jedan od najdramatičnijih trenutaka albuma, ali ujedno i jedan od najpompoznijih. Na albumu ga u elementu pompe nadmašuje samo završna sedmominutna, naježeno mračna koračnica Stroke.
Picture na »Wings« zvuče kao dinosaur koji se probudio iz sna dugog sto milijuna godina. Deset skladbi slijedi baš sve što poznajemo i razumijemo pod imenom Picture. Djeluje starinski, okoštalo, iskonski, nazubljeno i u svemu što se može vjerno slijedi tradiciju dobre stare škole metalskog pionirstva.
Istodobno novi album ima odličnu novu produkciju koja održava užarenu, živo naoštrenu kinetiku, odličan raspored građevnih elemenata zvučne slike i odličnu produkciju vokala potisnutog u centar, gdje ne manjka teatralnog izazivanja mračnih osjećaja okulta, propasti i drugih načela vampirologije. Da. Nije im badava prionuo nadimak nizozemski Saxon, a srodne veze valja tražiti i sa starim rifovima sastava Accept. U svakom slučaju, svu tu elementarnost, koju ovi starci još uvijek punom parom dišu u zrelim godinama, Picture su naravno kemijski povezali s iskonskošću zvuka i energije N.W.O.B.H.M. preporoda.
Prooijen zadržava veliku vokalnu probojnost. Glas mu se tijekom godina doduše malo snizio, ali se odlično zadebljao, pa u većini registara koje zauzima djeluje izrazito uvjerljivo, nazubljeno i autoritativno. U svakom slučaju, tu je nizozemski engleski, a to je čak dobrodošao zaštitni znak grupe i nipošto ne smeta, što bi se grupi lako moglo dogoditi. Ako su u tom elementu, odnosno sa svojim očajnim engleskim, njemački Scorpions još uvijek mogli postati milijunaši, to može biti čak i dvosjekli mač.
Komada je deset. Vrlo, vrlo detaljne naravi. Dugo su ih brusili. Od savršenih rifova stare škole koji hvataju odmah, do dinamične i fluidne veze s anthemičnim refrenima i naravno obogaćenih onom najdraže dražesnom komponentom. To su modulacije u mid eight dionicama, gdje je gitarski dvojac Bechtum / De Gelder jednostavno pobjednički. Od nauljenih solaža do odlične komunikacije u tercnim harmonijama te ostalih bitnih prijelaznih struktura odnosno premosnica između refrena i kitica. Sve to krepi silno gipka, a naoštrena i zadebljano zveckava bas-noga Vreugdenhila te još uvijek velika eksplozivna kinetika iskusnog Bakkera. Od komada, prijelaz u refrenu Never Enough povlači gotovo identično na prijelaz u refrenu We’re An American Band legendarnih Grandfunk Railroad, no riječ je o nenamjernoj sličnosti koja se jednostavno dogodila u fazi komponiranja..
Želite udarac stare škole odsviran s nevjerojatno iskričavom idejnom svježinom iskonske rifovske žestine, preliven adrenalinskim visokooktanskim naponom željezarske energije? Nešto što je stvorila generacija koja 40 godina kasnije još uvijek dokazuje da je u toj recepturi nije napustila ona užarena i nepopustljiva žestina, zanos, predanost i briljantna energija koja te začas povuče i usisa u svoj zveckavi i bijesni zupčanik. »Wings« je odličan album. Album koji doseže takvu kvalitetu o kojoj nitko nije ni smio razmišljati, a kamoli to zahtijevati od legendarnog sastava u zrelim godinama djelovanja. Dakle, bolji od očekivanja. No Picture je garda iznimno iskusnih glazbenika koji u karijeri nisu snimili loš album i ni u 2019., 40 godina nakon osnutka, nikako nisu dopustili da umjetnički posrnu. Album koji će ljubiteljima stare škole, dobrih starih vremena N.W.O.B.H.M.-a i svega što ruši pionirsko okoštalo i iskonski lomata odmah, biti više nego skrojen po mjeri.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Line Of Life
02. Wings
03. Little Annie
04. Is It Real
05. Blown Away
06. No Place To Hide
07. Empty Room
08. Never Enough
09. Still Standing
10. Stroke
Postava:
Ronald van Prooijen – vokal
Jan Bechtum – gitara, prateći vokal
Appie de Gelder – gitara, klavijature, prateći vokal
Rinus Vreugdenhil – bas gitara
Laurens “Bakkie” Bakker – bubnjevi
