Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Lollobrigida
Izdavač: Menart Records
Izdanje: year
Trajanje: 51:49
Ocjena: 4/5
Jedna od poanta rock’n’rolla je i njegova reciklaža te svježe poslužena ponuda u prepakiranoj ambalaži. Preobučena u modni krik produkcijskih dometa suvremenih studija. Iako zvučiš retro nostalgično i u smislu plasiranja vlastite izvornosti na takav način automatski manje izvorno, i dalje je bolja uloga revitalista koji crpi neposredni inspiraciju iz glazbenih djela prepoznatljivih izvođača, nego da pokušava doslovno oponašati njihova djela, ili čak brzo zaraditi prerađivanjem vječnozelenih hitova.
Članovi sastava Lollobrigida spadaju u ligu nešto mudrijih godišta. Njihovo odrastanje nedvojbeno su pratili zvukovi elektro new wave synth pop pokreta koji je obilježio popularnu glazbu osobito u prvoj polovici osamdesetih, a iza svega toga nazire se i plaha koprena koja ne skriva izvorišta alternativne glazbe, “punka s mozgom” – post punka. Ekstenzivna uporaba primitivnih zvučnih uzoraka sintetiziranja i njihova repeticija povremeno približava Lollobrigida i krautrocku. Lukava slagalica bazira se na “ravno odrezanoj” stazi plesnih ritmova, nad kojom se gradi zvučni krajolik mekanog kolažnog preplitanja minimaliziranih zvukova sintisajzera, primitivnih uzoraka koji potječu iz oglašavanja alarma na tvom prvom digitalnom satu marke Casio, a paralele su moguće i sa zvučnom strukturom prvih igrica koje su se pojavile na drevnim modelima računala Commodore i ZX Spectrum.
Ta “plastika zvuka” kompatibilno je nadograđena sličnim obrascima ponašanja u uporabi gitare, koja jedva primjetno probija iz zvučne slike, a ipak djeluje izrazito posrećeno u unošenju organskog i ne posve otuđenog osjećaja. Sve to približava glazbeni karakter sastava Lollobrigida pričama o uspjehu vala synth pop sastava osamdesetih poput The Human League, Soft Cell, O.M.D., pa čak i trikovima kojima su u svojim eklektičnim normativima išli posebnjaci poput Depeche Mode ili Ultravox. I na kraju. Kad smo već na području pokojne Jugoslavije, nije naodmet spomenuti da će zvukovi sastava Lollobrigida biti bliski i zvuku vremena davne bezbrižnosti sastava Videosex i/ili Denis&Denis.
Svakako je težište odnosno poanta glazbe Lollobrigida usmjereno na vokal pjevačice Ide Prester, koja svojim autoritativnim izvođenjem stihova dodaje onu kockicu šećera, a istodobno su u produkciji njezini vokali povremeno namjerno “iskrivljeni” tako da djeluju kao odjek iz druge galaksije, posve nestvarno. Mnogima poznato ime voditeljice MTV-ovih i HTV-ovih emisija zasigurno je element koji sastavu širom otvara vrata zauzimanju scene mainstream glazbe naše južne susjede, a usmjerenje sastava svakako je naravnano tako da može smjesta zadovoljiti i manje zahtjevnu publiku slušatelja koja se boji distorziranog gitarskog riffa. A to je većina. Dakle, Lollobrigida su komercijalno – mainstreamovski usmjeren sastav (to dokazuju već izdani i do danas “poponarođeni” hitovi albuma Kompjuter, Sex on the TV, Bivša cura i izdavanje radijskog singla Malo vremena). Međutim, sastav ne pristupa polovično. Iza njega stoji čvrsto i jasno fokusirano kormilo producentske ruke Gregora Zemljiča, koji se pobrinuo za optimalnu zvučnu kapitalizaciju izražajnog dometa ideja sastava.
Jednodimenzionalni plesni ritmovi u kombinaciji s prelijevanjem zvučnih petlji sintetiziranja naginju vagu prema općenito hladnoj, izvanzemaljskoj atmosferi, a naslov albuma “tabletka” (Pilula) sam po sebi zove i mami u posjet noćnim klubovima, gdje omamljenoj zanesenosti mentalnog isključivanja i podavanju hedonističkom ludilu nema ni kraja ni konca. Lollobrigida djeluju lagano, opušteno, nezahtjevno. Zovu na zabavu, na resetiranje mozga, na bijeg iz stvarnog u svijet paralelne dimenzije, u kojem mali čovjek može pronaći svoj mentalni spas, pa makar i na kraće vrijeme.
Stroga šablona kojoj se sastav drži faktor je koji ne dopušta posebne art otklone i izražajnu razigranost koja bi bila plod eklektičnosti. Sastav tu krutu izražajnu stegnutost rješava ponajprije šarenom manipulacijom i uzorkovanjem zvučnih struktura. Uz autorski materijal sastav iznenađuje i vlastitim idejnim rješenjima u majstorskom preoblikovanju hita Zdravka Ćoliča Pusti, pusti modu u posrećenu retro elektro dance ekstazu. Na kraj albuma dodana je i skladba Bez prevod obrada makedonskog sastava Bernays Propaganda, u kojoj se Idinu vokalu pridružuje makedonski sastav Bei the Fish. Skladba posjeduje posebno mračnu i otuđenu atmosferu koja se pruža nad lijeno uspavanim ritmom, nad kojim leži jezivo leden, a veličanstven zvuk sintisajzerskog prekrivača. Ta, jedna od tri dodatne skladbe albuma, posebnjak je albuma i zato je smještena posve na kraj albuma. Skladba je preuzeta iz kompilacijskog izdanja “Igraj slobodno!” (2012), koje objedinjuje izvedbe obrada skladbi sastava Bernays Propaganda u izvedbi različitih izvođača.
Treći studijski album ne skriva zrelost i nadogradnju, a istodobno ne cilja previše na osvajanje šire publike. Ipak, teško mu je što prigovoriti. Ne u smislu artizma, a kamoli u produkciji zvuka, koja je fenomenalna. Produbljuje retro karakter sastava, koji je danas ponovno aktualan, a Lollobrigida njime nikako ne djeluju provokativno, kako bi mogli da su se pojavili na tržištu 1980. godine, istodobno zadržavajući dio vlastitosti, koja je u svojem poruci zrelije definirana, a u samim skladbama još sažetije udara.
Postava
Ida Prester – vokal
Petra Cigoj – vokal
Kleemar – klavijature, elektronika
Jernej Šavel – bas gitara
Marko Turkalj – gitara, bubnjevi
Produkcija
Gregor Zemljič
Popis skladbi
1. Ja se resetiram
2. Sex on TV, Sex on the Radio
3. Fast Food
4. Malo vremena
5. Pusti, pusti modu
6. Pilula
7. Kompjuter
8. Bivša cura
9. Stroboskop
10. Frik
11. Pusti, pusti modu – Boby Dooks remiks
12. Sex On Tv – Torul remiks
13. Bez prevod
