Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zagreb / Pogon Jedinstvo / Hrvatska
Datum koncerta: 25.01.2014
Broj posjetitelja: 800
Ako Iced Earth dolaze u Ljubljanu, zašto im ne bismo (pomalo uhodarski) krenuli u stopu još, najprije nekih stotinjak, pa onda još skoro šesto kilometara duboko u Balkanski poluotok. Američku postavu je turneja nakon ljubljanskog koncerta ovaj put odvela još u dvije prijestolnice naše bivše zajedničke domovine, počevši s hrvatskom metropolom. Datumski su koncerti u Zagrebu i Sarajevu bili povoljni, godišnji je trebalo uzeti samo za jedan dan, Iced Earth su sastav koji uživo zna odpuhati, a Sarajevo je atraktivan grad koji mi još nije uspjelo posjetiti. Razloga za nepuna tri dana dug koncertni odmor bilo je više nego dovoljno i naša se odiseja počela odlaskom iz Ljubljane u kasnim popodnevnim satima.
Zagrebački koncert Iced Earth tako je djelovao kao »The Drawing of the Three«, u stilu knjige iz kultne sage The Dark Tower Stephena Kinga, jer su nas povukli kroz vrata iz stvarnog svijeta u svoj glazbeni svijet. Ta su vrata bila upravo zagrebački Pogon jedinstva, veći brat susjedne dvorane Močvara, koji je već nešto iza osam bio gotovo nabijen do vrha, pa su prvi nastupajući imali privilegij svirati pred višestoglavom publikom.
Australci Elm Street me u Ljubljani nisu posve uvjerili, ali su ostavili taman toliko dobar dojam da sam im bio spreman dati još jednu priliku. Nažalost, naša je trojka zbog blagog kašnjenja u kišoviti Zagreb stigla baš na zadnja dva komada skupine. Na brzinu se moglo čuti da je zvuk Elm Street služio odlično, energija na pozornici bila je slično kao u Ljubljani puštena s uzda, a ni publika se nije štedjela. Melbourneovci su u hladni Zagreb lako donijeli nešto heavy metal vrućine, a skupina nije posustala ni pred velikom pozornicom i još punijom dvoranom nego dan prije.
I Warbringer su se na pozornicu bacili kao Sherman tenk i uvjerili još više nego prethodni dan. U prvom redu zbog odličnog, kristalno jasnog, a istodobno bijesnog, sirovog i brutalnog zvuka. Bas Bena Mottsmana štektao je kao Thompsonov automat negdje usred Pacifika 1942., Anderson je po bubnjevima mlatio kao Angry Birds po svinjama, a gitarski dvojac Lemus/Carroll pucao je preko rifova kao haubice. Preko instrumentalne četvorke režao se i pjenio kao pobješnjeli buldog psihotični John Kevill, koji uživo djeluje kao sadistični, beskompromisni luđak Gunnery Sgt. Hartman iz Kubrickova klasika Full Metal Jacket. Warbringer su ponovno oduševili, dokazali da moderni thrash živi ponajprije zahvaljujući njima te se od hrvatske publike, koja se pobrinula za nemalo toksičnih valova, oprostili zmijskim tornjem s aktualnog albuma, Towers of the Serpent. Taj je interno i neslužbeno još isti dan dobio naslov Towels of the Serpent, koji se zadržao i sljedećih dana.
Iced Earth su zagrebačku publiku, baš kao i ljubljansku, udarili pompoznom naslovnom pjesmom novog studijskog albuma i publika im je od prvog tona jela iz ruke. Nimalo umorno nisu zvučali, dapače, bend je ponovno ponudio fantastičan nastup. Ponovno se istaknuo izniman Block, koji postaje pravi frontmen s taman pravom scenskom karizmom i, što je još važnije, vokalom od kojeg ti po cijelom tijelu mili žmarci. Uz Blockove vokalne eskapade, koji suvereno odrađuje i najviše krikove i zloslutni bariton, pred očima i ušima lako se naslikaju zlatne godine skupine prema kojima Iced Earth očito polako, ali sigurno i putuju. O Schafferovoj poslovično brutalnoj desnici nema smisla trošiti riječi, a i u Zagrebu se dvorana najbolje razživjela i eksplodirala u ekstazi zajedničkog pjevanja upravo uz otrovne rušilice sa Something Wicked This Way Comes. Smetalo je samo pretjerano moshanje, koje na koncerte Iced Earth, unatoč trenutačno brutalnoj rušilačkoj snazi, baš ne spada. Ponovno je za bubnjevima blistao nepogrešivi Jon Dette, kojem se nimalo ne primjećuje to što je neke komade počeo vježbati tek tijekom turneje. Nakon Richarda Christyja Dette je bez sumnje najveći bubnjar sastava i nadam se da će to i ostati, barem za sljedeći album, da čujemo što će ponuditi u studiju. Već gotovo nezamjenjiv član sastava postaje mladi, ali samouvjereni Luke Appleton, koji na pozornici nudi najveći višak energije, a najviše uvjerava pouzdanim pružanjem iznimno vjerno otpjevanih back vokala, koji mnogdje posve ispune zvučnu sliku. Vjerojatno ponajprije zbog, u usporedbi s Ljubljanom, brojnije i glasnije publike, Iced Earth su nakon melodramatičnog, ponovno prekrasnog izvođenja nezaboravne balade Watching Over Me, za sam kraj udarili još i agresivnom Iced »motherfuckin’« Earth i time Zagrebu poklonili bombončić koji smo propustili u Šiški.
Nakon koncerta uslijedila je obvezna razmjena dojmova, hvaljenje plastičnim ulovima, stisak ruku, spomen-fotka i oproštaj od slovenske ekipe, koja nam je prepustila još i četvrtog, do Zagreba izgubljenog sina. Naš nas je put noću vodio prema jugu, do graničnog prijelaza Stara Gradiška, nakon čijeg smo prelaska ušli u još nepoznate krajeve. U ranim jutarnjim satima smo sa široke autoceste već u Banja Luki skrenuli na rupičasti makadam, a zatim se preko nebrojenih serpentina i samotnih cesta (što je uz ludog vozača bilo bolje jednostavno prespavati, hehe) uporno približavali konačnom i uzbudljivom cilju, Sarajevu, gdje nas je čekao još treći susret sa skupinom…
Setlista
ICED EARTH:
1. Plagues Of Babylon
2. Democide
3. Dark Saga
4. V
5. If I Could See You
6. Disciples Of The Lie
7. Among The Living Dead
8. Burning Times
9. Red Baron / Blue Max
10. Blessed Are You
11. Vengeance Is Mine
12. Cthulhu
13. My Own Saviour
14. The End
15. Question Of Heaven
—dodatek—
16. Dystopia
17. Watching Over Me
18. Iced Earth
Galerija slika
