Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uroš Planinc Group
Izdavačka kuća: Multi Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 50:18
Ocjena: 3.5/5
Uroš Planinc je još jedan čarobnjak instrumentalne svirke, a njegova specijalnost svakako i dalje ostaje izbrušena tehnika sviranja gitare, u kojoj ovaj precizni glazbenik, višeslojno satkan u percepciji glazbene informacije, pršti lijepim komadom uzora iz gitarske škole Joea Satrianija. No u posljednje vrijeme i iz škole velikana blues glazbe. A to, naravno, pokazuje i novi album.
Novi album, dakle drugi po redu nakon trogodišnjeg razmaka koji je prošao od izdavanja prvijenca »Uroš Planinc Group« (2010), dodatno produbljuje dojam da je, osim Uroša – a on i dalje ostaje apsolutno istaknut u točkama vrhunca albumske izjave – na albumu uloga grupe kao cjeline u glazbenom izražaju sve važnija. Izražajno značenje učinka grupe kao cjeline približava se značenju gitare kao elementarnog gradivnog elementa glazbene izjave Uroša Planinca, koja pritom naravno ostaje nosivi instrument glazbene izjave. Osjećaj da je na albumu prisutno zajedničko, jedinstveno glazbeno tijelo na »Alternative Ego« dakle je dodatno pojačan i produbljen u odnosu na prvijenac. Na to upućuje sama produkcija, koja je živa, dinamična, topla, a u bojanju elemenata izuzetno lijepo kontrastirana. Zvuk je aktivan i iznimno gibak u reakcijama komunikacije instrumentalista. Osjetiš djelovanje kemijskih veza među glazbenicima ekipe!
»Alternative Ego« je album na kojem se Uroš, iako se i dalje vrlo rado koketira s brojnim žanrovskim oblicima glazbe, ipak težištem naginje prema karakteru blues glazbe. Otvarajuća šegava boogie blues zgibanka Burning Fields nosi klasični blues rock predložak u kojem si gitara i klavijature dodaju težište solističkih eskapada. U pojačavanju solo dvoboja skladba postiže završni krešendo. Vodeći motivi na kojima leže solo improvizacije ne donose glazbenu revoluciju. Već odmah druga točka Megalodon potvrđuje da je Uroš školske sate osvajanja šestožičane gitarske terminologije proveo slušajući djela Joea Satrianija. Izrađen vodeći motiv učinkovito je utkan u zavjesu Hammond-like zvuka klavijatura. Skladba se razvija kroz ušima ukusno učinkovito nizanje zvučnih krajolika i raspoloženjskih stanja te vrijedi za jednu od boljih kompozicija albuma, gdje se autorski talenti Uroša Planinca posebno smjelo zaiskre.
Treća skladba Ne morem več pokušaj je implementacije ženske vokalne figure u aranžman skladbe. Skladba u soul blues frizuri dobiva primjesu radiju prijateljske pop pjesmice. S obzirom na snažan osobni dosje glazbene filozofije Uroša Planinca, koji u stjenovitoj dozi nosi gravura instrumentalnih skladbi, ova skladba na poziciji br. 3 razbija integritet albuma pa bi je zato bilo mnogo smislenije uključiti posve na rep albuma!
Žanrovsku razgibanost albuma nadograđuje Dry Sufing u nastavku! Tko površno poznaje repertoar legendarnih The Shadows ili je ikad zavrtio glazbenu podlogu za film Pupl Fiction, ovdje će se odmah snaći. Zabavna točka, iako ne budi još nečuvene posebnosti. Midnight Rain zanimljiva je kombinacija bluesa i klasičnih smjernica hard rocka, u kojoj Uroš u solo eskapadama sjajno spaja smjernice neoklasicizma s bluesovskom retorikom. Ubrzani rocker!
Emocije bruje u strastveno erotogenom intenzitetu kad se na sredini dokopamo sanjivo mistično zagledanog blues valcera Millenium. Opet je s nama izniman kemijski dijalog između klavijatura i čulnog ekspozea Uroševe gitarske svirke. Melankolija! A to nije sve! Skladba se u svom drugom dijelu razvija ubrzano rockovski, što je približava poruci skladbe Midnight Rain. Alone In The Club intimno je zagledan usporeni rhythm N’ blues komad, u kojem si grupa daje duška nad sladostrastima nabijeno opterećenih improvizacija na temelju blues glazbe. Još jedna točka koja uz Dry Surfging i Ne morem več apsolutno odstupa na albumu jest šašava country jahanja u skladbi Southern Comfort (»Južnjačka ležernost«). Riječ je o odi posvećenoj bliskom koketiranju s onim poznatim slatkim viskijem, čiju je izdržljivost boca nekoć davno izdašno iskušala Janis Joplin na grudima Jima Morrisona. Točka koja opet ne nudi posebno uzbudljiva idejna rješenja u smislu autorske pronicljivosti, no ipak točka koja nosi važnu funkciju u podizanju dinamičkog razvoja događaja na albumu. »Hendrixizam« na albumu nazvan Space Orgasms jest Urošev mali osobni »Little Wing«, koji reflektira glazbenikovu fascinaciju pionirstvom lika i djela poznatog korisnika »ljevorukog« Fender Stratocaster gitare. Chain Conveyor, kao završna točka albuma, donosi još jedan hard rockerski instrumentalni juriš, u kojem se slično kao u točkama Megalodon, Midnight Rain i Millenium bujno razmahala izuzetna vještina Uroševih gitarskih vragolija.
Album »Alternative Ego« produbljuje kemijsko djelovanje veza među gradivnim elementima grupe. Izuzetno je lijep i autorski iskren te u smislu aranžiranja visoko profiliran proizvod, na kojem Uroš s kompanijom produbljuje svoju glazbenu viziju instrumentalnog rock kvarteta, kojim naravno zapovijedaju njegove zanatske vještine gitarske svirke. Djeluje organski dodatno oplemenjeno u odnosu na inače iznimno ambiciozan i slikovit albumski prvijenac, a istodobno dokazuje da se Uroš u posljednje vrijeme ponovno zanio otkrivanjem snage ekspresije osjećaja koje nude elementi blues glazbe, što ujedno čini dobar dio izjave novog albuma.
Upravo tu leži manja mana. U predvidljivim predlošcima nosivih motiva ekipa ne razvija one bitne karakteristike vlastitog autentičnog autorskog karizma, što rađa dojam da album na pojedinim točkama zapada u osjećaj generičnosti. U tom je pogledu prvijenac »Uroš Planinc Group« izrazio više idejno zanimljivih glazbenih figura i uzbudljivih priča eksperimentalnog glazbenog avanturizma, u odnosu na njegova u aranžiranju inače kompaktnijeg nasljednika. Bluesovski potkovani »Alternative Ego«.
»Aternative Ego« je vrlo, vrlo lijep proizvod, u kojem se interpretacija točaka opet ibri od učinkovitog podavanja osjećaja kroz instrumentalnu svirku i u kojem se iznimno učinkovito izražava izuzetna kemija i kompaktnost grupe kao jedinstveno djelujućeg tijela. Upravo ta posljednja spoznaja upućuje na to da grupu Uroš Planinc Group obvezno treba slušati na njezinim živim koncertnim nastupima! Grupa si je na albumu “Alternative Ego” dala duška, otkočila sve kočnice i skladbe u studiju odsvirala s izuzetnim intenzitetom izvedbene kompaktnosti, koji spaja snagu, eksplozivnost i profinjenost (suptilnost). I to je njezin pobjednički poker asova!
Postava
Uroš Planinc – gitara
David Raček – klavijature, gitara
Jalen – klavijature
Blaž Bizjak – bas gitara
Črt Krevh – bubnjevi
Janez Lupše – bas gitara na skladbi br. 3
Maja Založnik – vokal na skladbi br. 3
Sara Česnik – prateći vokal na skladbi br. 3
Perry Stenback – gitarski solo na skladbi br. 7
Leon Žunec – solo na klaviru u skladbi br. 7
Jure Kolšek – bubnjevi
Produkcija
Matej Pečaver
Popis skladbi
1. Burning Fields
2. Megalodon
3. Ne morem več
4. Dry Surfing
5. Midnight Rain
6. Millenium
7. Alone in the Club
8. Southern Comfort
9. Space Orgasms
10. Chain Conveyor
