Mjesto: Titov trg / Koper / Slovenija
Datum koncerta: 22.07.2007
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 40,00€
Opustjela, otupjela i vrućinom užarena srpanjska Slovenija, u kojoj je danima zaredom iz sigurnosnih razloga bilo najbolje ostati zatvoren doma, sa spuštenim roletama i ustima do grla zakopanima u divovsku lubenicu, ohlađenu na 5°C, upravo se dobrano oslobodila zagrljaja žarkih lijenih pasjih dana kad joj na vrata pokuca legendarni Robert Plant, jedini i ultimativni vokal Led Zeppelin, s izvrsnom zbirkom solo izdanja, u pratnji svojih Strange Sensation, i otpjeva nekoliko dobro poznatih pjesmica.
Kleni Englez, koji je pustinjsku klimu uz dugogodišnje koketiranje s folk glazbom Maroka, Egipta i ostalih glazbenih sočnosti egzotičnih zemalja prihvatio kao svoj drugi dom, jednako se odlično osjećao i uz more na slovenskoj obali. To je izrazio ubrzo nakon dolaska na pozornicu, potvrdivši da mu jako odgovara pozitivna energija tog prostora (Koprčani, jeste li malo ponosni?).
Ali idemo lijepo redom! Poznati “Percy” nas je pustio da se kuhamo na trgu velikana Tita sve do 22.00 sata. Izloženi dugom čekanju, ljudi su počeli izražavati svoje negodovanje cokanjem, soptanjem, lupkanjem nogama, stenjanjem…. Plant je naposljetku ipak sletio na svečano okićenu lampionima i zamagljenu pozornicu. Skupina je svoj nastup započela s Tin Pan Valley. Sanjarsku ambijentalnu točku s posljednjeg Plantovog studijskog albuma “Mighty Rearranger” (2005), kojoj je bio pridodan kontrastno sirovo napeti, stari promukli rocker Seven And Seven Is?, inače izvrsna obrada skupine Love, Plant i društvo nisu znali iskoristiti za uravnoteženje zvučne slike. Posebno su niži tonovi djelovali zamazano, teško i zagušljivo, a toga se skupina nije otresla tijekom cijelog nastupa. Prvi put su dečki potaknuli publiku izvedbom Led Zeppelin klasika Black Dog. Lijeno omekšan ritam, s potencijalom da te uljuljka u san, u poluakustičnoj izvedbi, s prigušenim vah-vahanjem glavnog motiva na gitari i naravno središnjim Robertom i njegovim nezamjenjivim načinom improviziranja, začinjenim poznatim “Zeppelin era” erupcijama, naravno mnogo kontroliranije izvedenima, jer Robertu više nije dvadeset nešto godina.
Sljedeća točka značila je izrazito osvježenje set liste. Napokon je Robert na nastupima posvetio nešto više pažnje svojim starijim solo albumima. Tako su se momci prihvatili Slow Dancer (“Pictures At Eleven”, 1981). Kao u majstorski preuređenom aranžmanu Black Dog, i u ovoj je skladbi isticalo stupnjevanje rockerskog intenziteta stvorenog ugođaja. Kolaž na kolaž, gitare distorzirano zagrme i okrenu miran početak naglavačke, gdje tek zasja erotika rock intenziteta, dok se skladba na izlazu ponovno ne smiri na početnu sanjivost.
Uslijedio je trojac obrađenih Led Zeppelin u čisto akustičnoj izvedbi, koji je potvrdio izrazitu sklonost inače zrelog izraza Plantovog glazbeno-umjetničkog izričaja arapskim tradicionalnim ritmovima, kao i melosu. Ne treba posebno naglašavati da je u kombinaciji s Plantovim specifičnim pristupom upravo to jedno od najprivlačnijih lica Plantovog glazbenog razumijevanja danas.
U današnje vrijeme sve više glazbenika koristi svoje nastupe za “protuBushevsku i protuBlairovsku” propovijed. Poanta skladbe Freedom Fries vrti se oko “post 09/11/01” SAD-a, dok Plant u sljedećoj točki, koju posvećuje američkom ministru obrane Donaldu Rumsfeldu, uzima u ruke radio i slikovito zaključuje točku stihovima tradicionalne Where Did You Sleep Last Night. Bez posebnog teatra i suvišnog naklapanja. Aleluja.
Sam vrhunac regularnog dijela koncerta pripao je Zeppelin ostvarenjima Gallows Pole, koja je inače vjerna pratilja Plantovih samostalnih koncerata, te dobrodošlom osvježenju set liste Babe I’m Gonna Leave You. S njima je čovjek izmamio od publike najviše buke i sudjelovanja. Nakon sat i 15 minuta, momci se otkotrljaju u backstage.
Naravno, tu nije bio kraj! Plant se rutinirano zahvali publici pri ponovnom dolasku na pozornicu i najavi posebnog gosta da mi se pridruži na pozornici. Niti ne treba puno nagađati. Tinkara Kovač. Cura je svojom pojavom potvrdila izuzetnu zauzetost. Marljivo se brine da se njeno ime pojavljuje na javnim mjestima i u javnim glasilima. Plant i Strange Sensation prihvatili su se akustički posve baladno suzdržanog “Fate Of The Nations” (1993) sadnje 29. palmi (29 Palms). Tinkara je dodala u zvuk izvedbe te točke naravno i svoju flautu te pritom odabranim trikovima upozorila da se vrlo brzo uči od velikog gurua, Jethro Tull šefa, Iana Andersona. Usput, veliku angažiranost potvrdio je već Tinkarin posjet tijekom nastupa skupine Jethro Tull u Grazu, dana 07.07.2007 i sada, odmah nakon toga, još posebna čast, u rodnom gradu Kopru, druženje s Led Zeppelin legendom. Cura je samouvjereno vraćala Robertu energiju soul pjevačkim akrobacijama i upozorila da iz Tinkare raste Tina. 29 Palms je tako ispao zapravo kao jedno od ljepših iznenađenja ovog koncerta. Fascinirani Plant je najavio sljedeću točku, da su je on i stasita crnokosa u “dugotrajnom” 4-satnom međusobnom poznanstvu uvježbali posebno za ovaj koncert. Posvojena Buffalo Springfield klasika For What It’s Worth zapalila je publiku, koja se uključila u pjevanje vječnozelenog hita. Izlaz odnosno završetak Plant je širokogrudno prepustio Tinkari na flauti. Čovjek je isprva promatrao u svojoj poznatoj pozi, a završni Tinkarin solo Strange Sensation su i dalje mirno pratili curu. Ubrzo nakon toga šef je mirnim pokretom usmjerenim prema skupini naredio neka dečki smire i zaustave loptu, tako da je Tinkara posve sama dovela skladbu do kraja.
Whole Lotta Love, uvijek žarka, visoko tražena Zeppelin stvarčica, razvučena i rockerski intenzivna, oduševila je uključkom tradicionalnog arapskog folk motiva, koji je skupina majstorski utkala u klasični “Page riff” i čvrstim ritmom posve podjarmila publiku. Plant je naravno tijekom nastupa zasipao ljude poznatim poklicima “Oh c’mon, c’mon, c’mon,…” i trenutcima doista ispjevanim i smrtno dosadnim punilom “Oh yeah?”, čekajući povratne impulse iz redova publike.
Ukupna duljina koncerta sat i 40 minuta, karta daleko preskupa, a ljudi na koncertu još daleko premalo. Srećom nije bilo nikakvog predizvođača, jer se u Sloveniji na takvim koncertima događa da se biraju posve nekompatibilni. Zvuk nije bio optimalan, Plant iskusno i spretno vara svojim malo načetim vokalom. Majstor je improviziranja i to zna koristiti s takvom vještinom da se doista ni po čemu nije mogla pogrešno osjetiti odsutnost njegovih klasičnih Led Zeppelin izbijanja. Ukupna ocjena zbog lošijeg zvuka, koji je s obzirom na napuhanu cijenu karata bio posve neopravdan, tek je 7-8.
Za sve koji s oživljavanjem Led Zeppelin nostalgije u Strange Sensation odjeći niste bili posve utažene, evo još jedne bježne sitne informacije. Jeste li već čuli sve glasnije neslužbeno šuškanje glasina o ponovnom okupljanju trojca Plant/Page/Jones s Bohamovim sinom Jasonom u Led Zeppelin turneji iduće godine? Pustimo se iznenaditi.
Setlista
1. Intro
2. Tin Pan Valley
3. Seven And Seven Is?
4. Black Dog
5. Slow Dancer
6. Friends
7. Going To California
8. Four Sticks
9. Freedom Fries
10. ?????
11. Where Did You Sleep Last Night
12. Gallows Pole
13. Babe I’m Gonna Leave You
—dodatek—
14. 29 Palms
15. For What It’s Worth
16. Whole Lotta Love
