Mjesto: Outdoor Exhibition Centre / Brno / Češka
Datum koncerta: 21.07.2007
Broj posjetitelja: 35000
Cijena karte: 35,00€
Sreća nikad ne miruje. I upravo se to dogodilo i meni, kad sam ja, veliki sretnik, trebao prvi put fotografirati one naše poznate “kremenčkove” Rolling Stonese, pa sam se zabio u karambol i zapeo nasred puta do Beograda. No, posjetila me teta Sreća još jednom! Rockline je naime dobio foto akreditaciju za Brno.
A da život ipak ne bi bio previše posut ružicama, vrag je nakon karambola drugi put zatresao rogovima i opet dobio mlade, kad me je uhvatilo u lumbalnom dijelu leđa. Tako mi je u dugoj avanturi do Brna ovaj put društvo pravila nepodnošljiva bol u leđima.
S fotografom Mirom (obavezno posjetite njegov blog “fotorocker“) krenuo sam prema Brnu oko deset ujutro. Sve je teklo vrhunski glatko i bez ikakvih komplikacija, osim mog stenjanja, koje smo ublažavali tako da smo se tijekom vožnje češće zaustavljali na kraćim pauzama. Zanimljivo je kako se ljudi uhvatimo…vozač je određen za vožnju, dok suvozač može raditi, pa, skoro sve. Budući da smo Miro i ja obojica prilično otvorenih glavica, odlučili smo ovaj put upotrijebiti moje znanje češkog jezika, kojeg sam naučio, domišljato oblikovao i nadopunio tijekom svog posljednjeg posjeta Češkoj (poznata je priča s izbora za miss – “na dvotjednom izletu po Grčkoj trebala je naučiti grčki”), kad sam se češkog vrlo uspješno nahranio. Naravno, Miri sam predložio da isključi “tetku” (napravicu koja nam je dotad tijekom vožnje pokazivala put) i uz to mu zabio u glavu: “Ne hledam mam navigaciye”!
Brno kao grad bio je nedjeljno pospan, jer je pač bila nedjelja, pa od gužve nije bilo ni traga. Više od te praznine žalostila je činjenica da smo na putu do Brna primijetili samo jedan jedini plakat koji je oglašavao večerašnju veliku svadbu s Rolling Stones u Brnu.
Parkirali smo se gotovo pred ulazom na koncert, koji se održavao na nekakvom sajmištu (veličine ljubljanskog BTC-a). Sredili smo sve formalnosti oko preuzimanja akreditacija i svojom “križnom” brzinom – zbog tih bolova u leđima korake sam doslovno “drobio” pod sobom, doplovio u ugodan grčki restoran (čitaj: super ukusno pivo za 0,93€). Naravno, svaka ugodna minutica prođe prebrzo i već je kazaljka na satu pokazivala 19.30, kad smo mi fotografi imali zbor “strašny”. Tu smo potpisali neke formulare (što je to već bilo?) da ćemo dati i život za dobrobit naroda ako to bude zatraženo, te smo se detaljno, korak po korak, poučili o samom procesu fotografiranja tijekom koncerta.
Rolling Stones na svakom koncertu dodijele 14 foto akreditacija (fotografe pritom podijele u dvije skupine po sedam i svaku hordu zasebno pošalju na lijevu i desnu stranu pozornice). Među svim uputama posebno je zanimljiva bila ta da, kad budemo čekali znak (početak rifa otvaranja koncerta skladbom Start Me Up), moramo gledati prema publici, jer će se iza naših leđa u međuvremenu odvijati prava pravcata kanonada i eksplozije snažnih pirotehničkih efekata, zbog kojih će požarno ugroženo biti čak i vječno nebesko kraljevstvo. Svakako vrlo lijep gest i briga organizatora da nam slučajno Rolling Stones ne spale mrežnice. No, ali Česi ne bi bili Česi da nisu Česi. Dok su čekali taj znak, buljili su kao tele u nova vrata, a kad se oglasila poznata Keithova gitara i koncert je bruhnuo u prvi riff Start Me Up, fotograf ispred mene potpuno me prikovao u prigušeno cupkanje, jer je nosio sa sobom, zajedno s dušom, ukupnu osobnu težinu od dobrih 130 kg, s konkretno ojačanim “podvozjem” u predjelu stražnjice, pored kojeg se nikako nisam uspio provući. Dok je jadnik u znojnim potocima zadihano gurao uz stepenice, obuzela me prava profesionalna panika! Što ako će mi Rolling Stones pobjeći? “Ale František, tak prosim te! Pomakni već tu svoju stražnjicu da ćemo još koju fotografiju napraviti danas!” blejim na njega, a on me ne razumije. Ipak se uspio dovući uz stepenice! I ja naposljetku ispod pozornice!
Evo nas! Samo nekoliko metara udaljeni, oči u oči – ja i Ron, ja i Keith…uffff ludo… (hej, bolovi su prestali – hvala Rollingima). Svjetlo jako, vrlo jako (bijelo), Mick je sav na “perju”, nevjerojatna energija. Lebdi, skače, pjeva…stvarno ne znam odakle sva ta energija. I tako prvi put primijetim da mi se tresu ruke…Evo kraja prve pjesme. Već nas nježno otprate do druge lokacije, koja je bila udaljena kojih 40 metara od pozornice. Uopće ne shvaćam da već sviraju Let’s Spend the Night Together, kad poslikamo ostatak pjesme, tri kitice treće pjesme i koooonac!
Protokoli su protokoli i pa…. opremu je trebalo odnijeti van, što je značilo da ćemo propustiti poveći dio nastupa legendi. Natrag smo Miro i ja dojurili (bolova više nema, he, he) kad su rezali Tumbling Dice…Oduševljen sam! Uf, kakav pogled (prije je bio još polumrak) i kakva pozornica,… Mama, to je to, to su Rolling Stones. Mickov vokal suveren. A tko nije suveren? Charlie? Keith? Možda Ron? Smiješno. Međutim, Ron bi mogao malo više svirati. Ovako se zabavljao bacanjem trzalica i ispričavanjem svakome kome je trzalica bila namijenjena, a nije je uhvatio.
Počinju s Miss You! I tu je novo iznenađenje! B-pozornica zaustavlja se tek petnaestak metara od mene. Vau…. Za razliku od A-pozornice (one orijaške kreature, vidljive dalekozorom s Mjeseca) na B-pozornici je zvuk bio malo lošiji – bend je pao “unutra”, a Česi van! Uopće ne znam što je s ovom publikom! Jesu li godine ruske diktature ostavile duboke ožiljke čije rane zacjeljuju iznimno sporo? Ne znaju se razigrati i rajati – daj ljudi!!! Pa nije tako teško!
Neuništivi raspusnik Mick i dalje s apsolutnom kontrolom nad događanjem, suvereno nastavlja svoju igru, kad Keith udari neki poznati rif, otvoren po svim žicama…Što je ono? Zvučalo je silno rasklimano. Hej, ovu pjesmu znam…sranje, pa to je Satisfaction! A ipak je Keith to tako posebno razmontirano odsvirao da takvu na-punkiranu verziju ni Dead Kennedys u svojim najboljim danima ne bi bili sposobni isprašiti. Ron Keitha ne prati – nevjerojatna flegmatičnost, i dalje baca trzalice i priređuje si mini privatnu zabavicu uz poticanje publike (Čeha), dok Charlie i dalje zagrijano grmi. Tijekom Honky Tonk Woman na glavnoj pozornici napušu se velike napete, sočne i crvene usne, preko cijele pozornice! Nova svemoćna impresija, nema što. Nanizane su bile jedna za drugom. Megalomanski nezaboravno iskustvo.
Meni osobno to je bio najbolji nastup Rolling Stonesa koji sam doživio, a tome su, usprkos nestašnom prijetnji vragova, kumovale sretno razrješavajuće okolnosti i iz toga proizašla činjenica da sam ovaj put morao pošteno stisnuti gornju usnu i potruditi se do cilja. A pouka ove priče? Zarečenog kruha najviše se pojede! Do ovog nastupa tvrdio sam naime da Rolling Stonese više nikad neću ići ni slušati ni gledati. A sad? Samo da bude prilika…još jednom, dvaput, triput…dok god budu veselo hroptali i razveseljavali mase. Slava velikanima!
Setlista
1. Start Me Up
2. Let’s Spend The Night Together
3. Oh No Not You Again
4. All Down The Line
5. Love Is Strong
6. You Can’t Always Get What You Want
7. Midnight Rambler
8. I’ll Go Crazy
9. Tumbling Dice
10. You Got The Silver
11. I Wanna Hold You
12. Miss You (B-pozornica)
13. It’s Only Rock’n Roll (B-pozornica)
14. Satisfaction (B-pozornica)
15. Honky Tonk Women (s B na A-pozornicu)
16. Sympathy For The Devil
17. Paint It Black
18. Jumping Jack Flash
—dodatak—
19. Brown Sugar
