Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gentle Giant
Izdavač: DRT Entertainment
Izdanje: 1976
Trajanje: 73:20
Ocjena: 5/5
“Playing the Fool” je dvostruki koncertni album, nastao u režiji neispravljivih progresivno rockerskih šaljivdžija Gentle Giant, jednog od najunikatnijih glazbenih sastava svih vremena. Ujedno je to jedini službeni koncertni dokument izdan za života ovog legendarnog sastava, pa već samo zbog toga među fanovima uživa kultni status.
Gentle Giant su čak i među svojim prog rock sunarodnjacima, kad je sredinom sedamdesetih vrvjelo od bendova kojima su obuzdani zvučni eksperimentalizam, zamršena višeglasja i upotreba neobičnih taktova bili među glavnim stvaralačkim zapovijedima, važili za osebujne čudake. Jedna od glavnih odlika Nježnih divova, uz neobuzdano križanje rocka, jazza, folka i klasične glazbe, bio je nestašni humor koji je obično crpio inspiraciju iz pustolovina znamenite obitelji Rabelaisovih književnih junaka-divova, sastavljene od Gargantue, Pantagruela i Panurga, a nisu se libili ni podsmijeha na račun društvenih problema moderne engleske zajednice.
Unatoč svojoj glazbenoj vizionarnosti, izvrsnom humoru i savršenom, a prije svega svestranom vladanju i nekim za rock glazbu posve nekonvencionalnim instrumentima, sastav je kod tadašnje kritike često nailazio na nerazumijevanje jer se dugo opirao svakoj zvučnoj komercijalizaciji. Prvi korak u tom smjeru, krajem sedamdesetih, značio je i postupan zalazak i propast sastava.
“Playing the Fool” nastao je u njihovom najboljem razdoblju i izdan upravo u vrijeme kad su doživljavali umjetnički vrhunac karijere. Snimke potječu s različitih nastupa usred europske turneje iz 1975., na kojoj su uglavnom predstavljali tada aktualni album “Free Hand” (1975). Koncerti Nježnih divova bili su također posebno poglavlje za sebe, pa su mnoge klasike uživo, zahvaljujući duhovitim improvizacijama kojima su često posve preoblikovali strukturu pojedine skladbe, ispale čak i bolje od studijskih verzija.
Koncertnu snimku otvaraju s “Just the Same”, značajnom satirom na račun stranputica glazbene industrije, koja je taman pravi uvodni slatkiš s obiljem njihovih karakterističnih ritmičkih polimera, neočekivanih preokreta u simfonijske motive i prepunom mjerom sočnih jazz fusion improvizacija. Pritom im ide na ruku i odlična atmosfera u dvorani, koju je moguće osjetiti u svakoj izvedbi ovog izvrsnog koncertnog albuma. Prvoj skladbi s “Free Hand” slijedi izvedba prve skladbe s albuma “The Power and the Glory” (1974).
Odlična verzija “Proclamation” s paranoičnim vokalnim izljevima Dereka Shulmana jetka je satira na račun diktatorstva i apsolutizma, građena na šaljivim jazzističkim ritmičkim uzorcima, bluesovskim gitarskim frazama i zaštitnim disonantnim vokalnim harmonijama. Slijede domišljato kombinirani i odsvirani izvodi s legendarnog albuma “Octopus” (1973), njihova najomiljenijeg i prema mišljenju većine ujedno i najboljeg uratka, što je ujedno i vrhunac ovog koncertnog izdanja. Prvu polovicu koncertne snimke zaključuju izuzetno dojmljivo odsviranom verzijom klasika “Funny Ways”, koja potječe s njihova nezaboravnog istoimenog prvijenca iz 1970.
U nastavku se ne zaboravljaju vratiti na fenomenalni album “In a Glass House” (1973), s kojeg izvode ponešto ubrzane i skraćene verzije klasika “The Runaway” i “Experience”. Posebno se ističe prilično proširena verzija standarda s albuma “The Power and the Glory”, “So Sincere”, koja ispada još bolje od originalne verzije te nevjerojatne mješavine instrumentalne briljantnosti i ekscentričnosti. Ovom bi koncertnom dokumentu vjerojatno nešto nedostajalo da su slučajno zaboravili izvesti naslovnu skladbu albuma “Free Hand”, kojom su izrazili svoje frustracije zbog promjene izdavača. Odsvirana je “u nulu”, što znači da tajnoviti uvodni aranžman na posve nepredvidiv način nadograđuju brojnim dramatičnim preokretima u kojima se osjeti obilje tvrdorockerskih manira, ponajprije zahvaljujući udarnim gitarskim frazama u režiji Garyja Greena. Profinjena tranzicija između elemenata simfonike, jazza i hard rocka, koja ni danas ne prestaje fascinirati.
Gentle Giant ne bi bili pravi šaljivdžije da si nisu priuštili još jednu malu nestašluk i odsvirali minutnu, ali iznimno duhovitu verziju jazz standarda “Sweet Georgia Brown” (izvorni autori Ben Bernie i Maceo Pinkard). Skladbu većina danas najbolje poznaje kao predstavljačku himnu zabavljačke košarkaške momčadi Harlem Globetrotters. Na kraj albuma uključili su izvedbu, odnosno izvedbe, koje predstavljaju i najveća iznenađenja cijele snimke; izvrstan medley sastavljen od dviju skladbi koje se nisu baš često našle na njihovu koncertnom repertoaru. Najprije odsviraju “Three Friends” (1972) standard “Peel the Paint”, nakon čega domišljato prelaze u udarni “I Lost My Head”, koji potječe s tada tek nadolazećeg novog albuma “Interview” (1976), na kojem su se već pojavile prve ‘klice’ postupne komercijalizacije.
“Playing the Fool” je sjajan koncertni dokument koji iznimno uspješno hvata i predstavlja srž kultnog sastava koji ni nakon svih proteklih desetljeća ne prestaje iznenađivati radikalnom kompozicijskom inovativnošću i instrumentalnom virtuoznošću. Prvi dio albuma kroz izvrsne i uglavnom proširene verzije pojedinih klasika pokazuje nešto suptilniju stranu sastava, dok na drugom dijelu prevladavaju za nijansu razigranije i agresivnije izvedbe nekih dugogodišnjih favorita. Obje polovice predstavljaju zaokruženu sliku legendarnog sastava koji je ostavio izniman pečat u povijesti progresivnog rocka, iako ni sami sebe gotovo nikad nisu shvaćali ozbiljno, pa će ih većina ljubitelja dobre glazbe pamtiti barem koliko i po glazbenoj ostavštini tako i po šaljivim tekstovima i nezaboravnim naslovnicama.
Postava
Gary Green – gitara, prateći vokal, udaraljke
Kerry Minnear – klavijature, violončelo, prateći vokal, udaraljke
Derek Shulman – vokal, alt saksofon, bas gitara, udaraljke
Ray Shulman bas gitara, violina, akustična gitara, truba, prateći vokal, udaraljke
John Weathers – bubnjevi, tamburin, prateći vokal, udaraljke
Produkcija
Gentle Giant
Popis skladbi
CD1
1. Just The Same
2. Proclamation
3. On Reflection
4. Excerpts From Octopus
CD2
1. The Runaway
2. Experience
3. So Sincere
4. Free Hand
5. Sweet Georgia Brown (Breakdown In Brussels)
6. Peel The Paint/I Lost My Head (Medley)
