Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Teatro Miela (Dom lučkih radnika) / Italija
Datum koncerta: 05.11.2013
Broj posjetitelja: 350
The Quireboys (ime su postupno nadogradili prema izvorniku The Choirboys) – razvikani londonski sekstet jedrog rock ‘n’ roll obrisa, koji je 1990. godine temeljito potresao tlo britanskog otočja uspjehom prvijenca »A Bit Of What You Fancy«, danas vrijedi za jednu od najbolje čuvanih hard rock tajni planeta. Prekaljeni kombo na pozornicama je izuzetno uvjerljiv, jer su im nastupi uvijek korjenito začinjeni debelim premazom izvanredne organske zvučne gustoće, koju stvaraju bučne i prljave gitarske fraze što crpe iz polazišta bluesa i boogie rock ‘n’ rolla. Njih podupire toplina »Hammond like« zvukova klavijatura, a najčešće su prožete zajedljivim »honky tonk« zahvatima klavira. Koketne ritamske figure produbljuju glazbeno estetski seksepil the Qureboys glazbe, a glavni nositelj sve te jedinstvene karizme seksteta ipak je vokalni pečat Jonathana Graya, kojeg znamo pod jednostavnim nadimkom »Spike«. Spike je prvi i elementarni zaštitni znak imena The Qureboys. Bez njega skupine The Quireboys zasigurno danas više ne bi bilo na karti aktivnih rock sastava. Kao što ni u blizini teritorija Slovenije ne bi bilo hard rock koncerata, da na tršćanskoj strani naše zapadne susjede ne obitava već slavni Max, prava rock ikona, koja svojim bezgraničnim entuzijazmom godinama, većma brine da plamen rocka gori nesmanjenim intenzitetom i u našem zamejstvu, što nama naravno postaje činjenica slatkog opravdanja za često posjećivanje grada Trsta.
Tako je počela i večer. U duhu grada Trsta. Bonafide – predgrupa koja je trebala pratiti The Quireboys kroz cijelu turneju, otkazala je dolazak. Zato su za uvod zagrijavali do tog trenutka zavidno posjećeni Dom lučkih radnika (Tetro Miela) domaći momci – tršćanski Gonzales. Kad bismo im tražili približnu usporedbu u Sloveniji, bili bi relativno blizu samo Deck Janiels, no ta usporedba ne drži vodu, jer je u odnosu na naše slovenske rock ‘n’ roll pobaline, sastav Gonzales poduprt s mnogo više vježbe i iskustva s koncertnih pozornica, ali i iz studija. Kvintet je odmah osvojio. Osobito načinom majstorskog iskorištavanja pozornice, s obzirom na bučnu, rezgetavu rock ‘n’ roll verziju na kojoj grade svoj autorski izraz. To se podudara s obaveznim i u slučaju Gonzalesa dopadljivim izborom scenske konfekcije, koja lukavo spaja elemente razmetljivosti i pobalinstva. Odlična uigranost, odlična komunikacija na pozornici među članovima ekipe. Nabrušen zvuk, koji je u zvučnoj slici malo »probijao« – posve naprijed su gitare povremeno malčice »grešile«, što ipak nije pokvarilo cjelokupnu sliku nastupa sastava Gonzales. I korištenje engleskog jezika djelovalo je vrlo suvereno, a vokalist je skraćivao vrijeme i gimnastičkim pokretima uz tamburin, što je naslijeđeni simbol sastava The Cult. Zamislite dakle žestoku mješavinu rock ‘n’ rolla, s naelektriziranim podpuhivanjem polazišta punk glazbe s jedne strane, kao i bluesa s druge. Dvije gitare u ekipi često su namjerno zavedene i u terce, a nadahnuće za to je naravno poznato. Thin Lizzy.
Točno u pola jedanaest navečer na pozornicu su stupili The Quireboys. Uvod se počeo odvijati u znaku fantastičnog razvoja događaja. Već uvodno iznenađenje skladbom Black Mariah s albuma »Well Oiled« (2004), pa nakon nje navala s novom Too Much Of A Good Thing, koja je odmah najavila da je novi album »Beautiful Curse« u svemu zadržao prepoznatljiv glazbeni karakter sastava, pa odstrel na studijski prvijenac s Misled, odmah su redom nagovijestili da je u dvorani hrpa pravovjernih The Quireboys sljedbenika, koji skupinu nije zaboravio pa nikako nije škrtario s podrškom Spikeu dok se ovaj probijao kroz stihove.
Spike je uzeo nešto više vremena za obraćanje prije nove Homewreckers And Heartbreakers. Brzo je postalo jasno i da su mu cipele te večeri poštено olovne zbog konkretne doze popijenih alkoholnih derivata. Spike je zapravo odradio polovicu nastupa The Qureiboys. Statične figure ostale petorke razbijao je ljupkom okretnošću, koketnim pogledima i teatralnim vrtnjom stalka za mikrofon, što je već poznata stalnica njegovih energičnih nastupa. Iako je Spike, koji uvijek obavezno općи tijekom nastupa i s čašom crnog vina, cijelo vrijeme brižno pazio na istu tu čašu da se ne razbije, nesreća se dogodila baš pri kraju koncerta, kad se stakleni jadnik »slasne crvenkaste« pri čvrstom doticanju tla raskomadao na prafaktore. Spike dakle za predsjednika! Potrebe njegova šova zauzimaju pola pozornice, a ostalih pet članova »tiska se« na preostaloj polovici. Dakle, na sve ostale članove otpada »po glavi« desetina pozornice! Nevjerojatna je pak spoznaja kako se alkohol Spikea uopće ne dotiče. Čovjek vjerojatno bez odgovarajuće dnevne doze pod kapom uopće ne stupa na pozornicu. U svakom trenutku naime zna što se događa na pozornici oko njega. Što rade kamerati i gdje se nalazi glavni scenski tehničar skupine, da mu Spike preda čašu kad mu ne treba. Spike dakle ostaje bezgranično zabavna scenska statua, recimo slobodno središnji stup priče o The Quireboys, kojem se u obraćanjima simpatično petlja jezik, a uz sve te nebodigatreba primjedbe, osvaja izuzetnom energičnošću, gipkom okretnošću i fantastikom bojom raznolikog vokala koji huji u strastima.
The Qureboys su ponudili odličan zvuk. Izuzetnu kompaktnost, izuzetnu iskrenost, izuzetnu kemiju koja ih povezuje u osjećaju scenske neslomljivosti, u nabrušenu i jedinstvenu rock ‘n’ roll atrakciju. Invazivno. Zarazno. Odmah te kupe svojom uvjerljivošću. A skladbe novog albuma »Beautiful Curse« odlično se vežu na čuvene skladbe prošle povijesti sastava. To je potvrdio i dodatak s baladnom novom skladbom Mother Mary , gdje je opet punu pozornost na sebe preuzeo Spike, koji je posebno za tu točku dozirao vokal s najvećom mjerom »hrapave grlenosti«. Ta je stvorila simpatičnu mješavinu Angryja Andersona (Rose Tattoo), Nickyja Moorea (Samson) i za tren čak Dana McCafferyja (Nazareth). Nije izostala Hey You, na kraju redovnog dijela odjeknula je očekivana i za opus The Quireboys velika 7 O’Clock. Intenzitet pucketanja iskri nije ni na tren popustio tijekom nastupa.
Bomba pune rock ‘n’ roll uzvišenosti u sat i pol apsolutne magije, kakvu može stvoriti samo skupina velike karizme. I dvorana se konkretno napunila prije nastupa, a publika je pred kraj u oduševljenju skupinu nosila na rukama. The Quireboys, zapravo sam Spike, zabičao je publici da im se nakon koncerta pridruži »vani« na čašici ili dvije. Spike je zajedljivo nekoliko puta namignuo već tijekom koncerta da će piće nakon koncerta plaćati klavijaturist Keith Weir.
Ukratko, nastup skupine The Quireboys vrijedi kao jedinstveni adrenalinski vrtuljak prave rock’n’ roll gorčine, nabijen prvoklasnom maštom stilskog boogieja i blues erotizma, doziranog jezgrovitim »macho raskorakom«. Kad je riječ o zanatu izvedbe materijala u rukama odličnih glazbenika, drukčiji scenarij naprosto nije moguć. Dostava koncertne briljance. Nove koncertne bajke. Na tršćanskom, naravno.
Setlista
THE QUIREBOYS:
1. Black Mariah
2. Too Much of a Good Thing
3. Misled
4. There She Goes Again
5. Homewreckers and Heartbreakers
6. This Is Rock ‘N’ Roll
7. Mona Lisa Smiled
8. Diamonds and Dirty Stones
9. 27 Years
10. I Don’t Love You Anymore
11. Tramps and Thieves
12. Hey You
13. Beautiful Curse
14. I Love This Dirty Town
15. Chain Smokin’
16. 7 O’Clock
—dodatak—
17. For Crying Out Loud
18. Mother Mary
19. Sweet Mary An
GONZALES:
1. Checkmate
2. Like Your Love Climbs
3. Weird Addiction
4. Liars
5. Xtatic Failure
6. Don’t Believe A Word (orig. Thin Lizzy)
7. Spellbound
8. Kind Of Future
9. Wrathchild (orig. Iron Maiden)
10. No Lose
11. Growing Pains
12. Fallen
13. Waves Of Lust
Galerija slika
