Autor: Rok Klemše
Izvođač: Death Angel
Izdavačka kuća: Nuclear Blast
Izdanje: year_month
Trajanje: 47:25
Ocjena: 4/5
Aaaah, Death Angel. Bay Area thrasheri su nakon raspada početkom devedesetih, koje je bilo smrtonosno za tri četvrtine thrash metal sastava, početkom prošlog desetljeća povukli jedan od većih »come back« poteza u metalu. Na već kultnom događaju Thrash of the Titans, koji je iz mrtvih podigao Exodus, Heathen, Forbidden (Evil), ponovno se probudila thrash energija i uzavrela krv Death Angel, koji su se iz studijskog mrtvila probudili tri godine kasnije s vrlo solidnim albumom The Art of Dying.
Već je skoro desetljeće prošlo od ponovne aktivacije grupe, pa je drugo razdoblje Death Angel već poprilično duže od prvog, tijekom kojeg su se Amerikanci filipinskog podrijetla upisali među besmrtnike fantastičnim prvijencem The Ultra-Violence, još i danas jednim od najsvjetlijih trenutaka Bay Area thrasha. Death Angel su u vrijeme izdavanja svog debija tek dobro ulazili u pubertet (!), a danas su usprkos zrelosti na trenutke još luđi i nabrijaniji. Živi dokaz bujajuće energije sadašnjih Death Angel vjerojatno je najbolji »post reunion« album Relentless Retribution (2010), koji je grupu konačno ustoličio među smetanu thrash metala, a s novom studijskom zvijeri The Dream Calls For Blood Death Angel su se vinuli točno tamo gdje pripadaju. Na sam vrh!
Iako je revival thrasha praktički mrtav, Death Angel će se, sudeći po tome što nudi novi album, boriti do zadnje kapi krvi, što lijepo dočarava sam naslov albuma. On je zapravo moto benda, koji simbolizira žrtvovanje, prolivene litre znoja i krvi, odricanje i stotine i stotine koncertnih kilometara koji su Death Angel podigli u jedan od najboljih »live actova« trenutno. Ako već nije njihov najbolji album, za Death Angel je zasigurno najosobniji, a The Dream Calls For Blood prvenstveno je BIJESAN album, možda čak i najagresivniji proizvod njihove karijere. Takve su i teme koje su Sanfranciskanci uglazbili u savršenu glazbenu zvijer koja grize ubojito oštrim rifovima, lomi kosti granatiranjem i trga meso bijesnim bljuvanjem tekstova o egoizmu, raspadnutim vezama, beznađu, postapokalipsi i psihičkim poremećajima.
Tama, sirovost i agresija ujedno su i glazbena prevladavajuća tematika albuma, koji već s Left For Dead osigurava izuzetno intenzivan početak. Nokaut u prvoj rundi! Brutalnost grupe na trenutke je naprosto zapanjujuća; ako je Relentless Retribution nagovijestio da su Death Angel poput bombe tik pred eksplozijom, The Dream Calls For Blood je trenutak prije eksplozije, kad se sva nakupljena energija na tren naizgled zaustavi u vremenu, a onda u bijesu vatre, uništenja i kaosa pomete sve pred sobom. Gitarski rifovi nevjerojatnog Roba Cavestanyja preuzimaju ulogu šrapnela koji razaraju sve što stoji pred njima, a upravo je Rob najsvjetlija točka ovog albuma. Na albumu se naime nalazi nešto od najboljeg gitarskog sviranja čuvenog u posljednje vrijeme! Cavestanyjeva rifaža naprosto je ubojita, tako kvalitetan nastup nismo čuli već dugo, jer Rob otvara pravi novi svijet harmoničnih struktura, mesarnica brzoprstih poteza, melodičnih interludija, divljačkog čupanja žica, zapanjujućeg »runcha«, psihotičnih rifova i solaža koji su naprosto »facemelting.« Pravo je čudo da trojac Aguilar, Sisson i Carroll uopće uspijeva pratiti neukrotivog Cavestanyja, ali prokleto dobro im je uspjelo! Ako Aguilar čvrsto i nepogrešivo drži ritam podlogu Robovim eskapadama, Damien Sisson i Will Carroll prava su kralježnica benda. Potonji nema uzalud nadimak Beastman, jer je njegov bubnjarski nastup doista monstruozan, a čovjek zna kako napraviti zanimljiv i raznolik bubanj koji briljantno povezuje prostor između rifova. Sjajan je i bas, zapravo je i Sissonov nastup nositelj jedne od boljih basističkih thrash uloga posljednjih godina.
Slično dinamičan i raznolik je i vokalni napad Marka Oseguede. Njegov je glas ovaj put mnogo razigraniji nego u prošlosti, kad je pretjerivao prvenstveno s neprestanim vrištanjem, koje je na dulje staze moglo postati jednolično i dosadno. No, njegovog vrištanja ima i na novom albumu više nego dovoljno i moglo ga je lako biti i manje, ali Mark na sreću vokalne linije razigrava većim brojem raznolikih vokala. Krvožednost njegovih screamova tako nadograđuje »arayevski« krik (uvod u Son of the Morning), visokotonski napadi, okrutni brutalni ispadi, a na moje veliko veselje opet i prekrasni čisti vokali, koji su blizu Markovu nastupu na prvijencu. Odlično se tako snalaze prvenstveno komadi Execution/Don’t Save Me, Caster of Shame i završni vrhunac Territorial Instinct/Bloodlust, gdje kraljuju upravo čisto otpjevane vokalne linije.
Death Angel su se ovaj put odlučili za sigurnu igru – na The Dream Calls For Blood surađuju s istim producentom (Jason Suecof) pa čak i istim autorom naslovnice kao na Relentless Retribution, ali hej, zašto bi mijenjao nešto što funkcionira tako dobro!? Novi album na prvu loptu možda doista djeluje pomalo ponavljajuće (neprestani napadi brzih rifova, rušilačke ritam sekcije i zvjerskih vokala), ali nova slušanja otkrivaju brojne odlike ovog albuma, kojih nije malo. Iako u uho ne ulazi tako brzo kao Relentless Retribution, prvenstveno zbog očitog smanjenja melodije, album ima brojne slojeve čije je otkrivanje bogato nagrađeno. Death Angel se na novom albumu ne izmišljaju iznova, a još manje iznova izmišljaju thrash, ali neka mi radio do kraja godine vrti Nickelback ako The Dream Calls For Blood nije jedan od najjačih kandidata za album godine i jedna od najboljih thrash ploča u posljednjim godinama.
Death Angel će The Dream Calls For Blood predstaviti i u Ljubljani, i to 1.12.2013. u ljubljanskom Channel Zeru!
Postava
Rob Cavestany – gitara, vokal
Mark Osegueda – vokal
Ted Aguilar – gitara
Damien Sisson – bas
Will Carroll – bubnjevi
Produkcija
Jason Suecof
Popis skladbi
1. Left For Dead
2. Son of the Morning
3. Fallen
4. The Dream Calls For Blood
5. Succubus
6. Execution – Don’t Save Me
7. Caster of Shame
8. Detonate
9. Empty
10. Territorial Instinct/Bloodlust
