Izvođač: Smolar, Adi
Izdavač: 57 Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 42:43
Ocjena: 4/5
Najveća referenca za ovu tvrdnju zasigurno je sam Adi Smolar. Od prvog izdanja, albuma Naš svet se pa vrti, iz davne 1989., koji ga je lansirao iz anonimnosti, do danas, 2011. godine, s pravom možemo reći da Adi danas predstavlja jednog od vodećih kantautora slovenske glazbe. U trideset godina počastio nas je čak dvanaest studijskih albuma, na kojima nalazimo hrpu već gotovo uglazbljenih narodnih hitova. Tko se ne sjeća pjesama poput Dvajset Ljubic, Neprilagojen, Pasji dnevi, Bognedaj da bi crknil televizor, Je treba delat, Pornografska stranka, Rolica papirja i, naposljetku, Daleč je za naju pomlad, koja je tekstualno jedna od najljepših pjesama koje su ikad stvorili slovenski autori.
Adi se u dosadašnjem glazbenom stvaralaštvu često bavio aktualnom širom i užom društvenom problematikom, a u njegove su tekstove često zalazile i scene s birtija te svakodnevni žurerski problemi kojima se, obično bez potrebe, muče studentske glave. Upravo mu je ta formula osigurala da je tijekom godina skupio mnogo sljedbenika. Svatko se naime može prepoznati u barem jednoj njegovoj pjesmi. Poistovjetiti se naravno nikad nije teško, jer je Adi čovjek koji se zna našaliti na vlastiti račun, koji zna pokazati na svoje greške i iz njih nešto i naučiti.
Se počasi daleč pride je dakle nakon trogodišnje stanke (nakon albuma Brez dlake na jeziku iz 2008.) novo studijsko izdanje, koje je Adi snimio zajedno s pratećim bendom Mestni Postopači. Koji zapravo nisu ništa drugo nego ‘civilizirani’ Leteči Potepuhi. Osnivač Dejan Došlo naime je raspustio Potepuhe i zajedno s Damirjem Jazbecom, Markom Matjašičem, Iztokom Repovžem i Sergejem Jerebom stvorio Postopače. Oni albumu služe kao odlična glazbena kulisa za ponovno aktualne i šaljive Adijeve tekstove, koji naravno predstavljaju glavnu i najvažniju nit izdanja.
Ovaj put je Adi društvenu problematiku ostavio malo u pozadini. Tek prva pjesma Opozicija, za koju sam kaže da ju je napisao već prije nekog vremena, govori o političkom ping-pongu. Ipak sasvim opravdano ima svoje mjesto na ovom izdanju, jer je riječ opozicija ujedno i sinonim za odnos. Bilo koji odnos. A odnosi su zapravo glavna tema ovog albuma, što ne iznenađuje jer znamo da se Adi u ovo vrijeme rastao i ponovno zaživio samačkim životom. Kako je prebrodio to neugodno iskustvo, na vrlo šaljiv način pripovijeda u pjesmi Če te ena noče, te pa druga hoče. O samačkom stanju govori i u pjesmi Kako je bit sam (…če na kaj se spoznam, se na to, kako je bit sam…). Odnose obrađuju i pjesme Prijateljstvo i Ljubezen, zvestoba. Potonja je zanimljivo osvježenje, jer je aranžman u stilu francuskog šansona s harmonikom, a tekst vrlo slikovito pripovijeda kako ljubav i vjernost kroz godine zajedničkog života često odu k vragu (… pohota je zgaga, ki pamet premaga, zato pa dogajajo se žalostne reči…).
I druga tematika kojom se Adi bavi za njega je više nego aktualna. Iza njega je trideset godina uspješne karijere i hrabro se već rukovao s Abrahamom. O tome kakve tegobe donose zrela godina progovara u pjesmama Dnevi so kratki, noči pa dolge, Ne gre, ne gre, Življenje se konča. Sve naravno nije jednobojno i nikad tako jako tužno kako izgleda na prvi pogled. Zato je prisutan i jedini flert s prošlošću, odnosno pubertetskim razdobljem, koji si Adi dopušta u pjesmi Bavbav. Pjesma je snimljena u duetu s Tanjom Žagar i – sasvim zanimljivo – to je čak Adijev prvi duet uopće.
Naslovna pjesma Se počasi daleč pride zaključuje mini opus Adijevih novih stihova. Što naravno nije slučajnost, jer nam u njoj poručuje da je najsretniji kad nas zabavlja i za to je još i plaćen (… ko se vozim, premišljujem, kako mi je lepo, rad ljudi razveseljujem, pa še plačan sem za to…). Istovremeno nam se na svoj način zahvaljuje što smo njegove tekstove prihvatili kao svoje (…dokler mi sonce ne zaide, iskal poti bom do ljudi…).
Adi je oduvijek bio majstor rima i ovim albumom svoje majstorstvo potvrđuje. Reći kratko i jezgrovito u tri kitice ono za što bi svatko drugi trebao trideset stranica knjige, zasigurno je jedna od njegovih najvećih vrlina. Ne samo to. Može si dopustiti jednostavno rimovanje koje bi mogao svaki prosječni osnovnoškolac, ali samo on je sposoban dodati onaj briljantan redak koji iskričavo začini cijelu kompoziciju. Budući da je i melodija obično vrlo jednostavna, Adi brzo ulazi u uho i dugo ostaje u glavi. Ovo je izdanje u tom smislu možda pomalo specifično. Mlađa će ga uha vjerojatno preslušati, ali uvjerena sam da će kod zrelije publike naići na vrlo povoljan odziv.
Albumu tako želimo dobrodošlicu i dopuštamo si poželjeti da Adi stigne ne samo daleko, nego još dalje. Želimo da se nikad ne ostvari dio njegova teksta iz pjesme Ne gre, ne gre “…življenje se izteka tudi vašemu poetu…”, jer ćemo uvijek biti gladni njegovih iskrenih riječi i šaljive duhovitosti na svoj i na naš račun.
Postava
Adi Smolar – vokal, akustična gitara
Dejan Došlo – akustična gitara, prateći vokal
Damir Jazbec – usna harmonika, prateći vokal
Marko Matjašič – električna gitara
Sergej Jereb – bas gitara, prateći vokal
Iztok Repovž – bubnjevi
Andreja Sonc – prateći vokal
Borut Činč – hammond, harmonika
Posebna gošća:
Tanja Žagar – vokal (Bavbav)
Produkcija
Borut Činč & Adi Smolar
Popis skladbi
1. Opozicija 4:25
2. Dnevi so kratki, noči pa dolge 4:16
3. Če te ena noče, te pa druga hoče 4:08
4. Bavbav 4:36
5. Ne gre, ne gre 4:31
6. Življenje se konča 3:19
7. Kako je bit sam 4:16
8. Prijateljstvo 3:52
9. Ljubezen, zvestoba 4:12
10. Se počasi daleč pride 5:05
