Mjesto: Cvetličarna MediaPark / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 18.10.2011
Broj posjetitelja: 600
Dakle, uoči najavljenih snježnih padalina i prometnog kolapsa u Ljubljani, u Cvetličarnu je svratila vikinška/ratnička karavana Heidenfest. Ratobojna karavana folk metalaca došla nam je pokazati isplati li se još uvijek ići na ovakve koncerte, odnosno je li folk metal već rekao sve što je imao reći i hoće li u idućim godinama početi ubrzano odumirati…
Pred Cvetličarnom se skupila prilično lijepa gomila (uglavnom) mlađe publike te nekoliko stvorenja odjevenih u kože mrtvih životinja, koje su organizatori iznenadili “wellcome” medovinom, dok je točno po rasporedu pozornicu zauzela islandska postava Skálmöld, koja je predstavljala svoj zasad jedini (konceptualni) album Baldur, a on govori o hrabrom (a postoje li i drugačiji?) islandskom vikingu (iznenađenje!) Baldurju. Šestorka momaka, koja se prije osnivanja kalila u raznim bendovima na rodnom otoku, ima problem koji je već gotovo simptomatičan za folk-viking-battle metal scenu. Naime, bendovi koji su se prije nekoliko godina počeli udaljavati od veseljačkog beer-folk-black metala tipa Finntroll ili Trollfest svoju glazbu shvaćaju preozbiljno (očito nisu primijetili da su pravi vikinzi već u Valhalli, a oni su u svojim “ratničkim” pozama samo još smiješni…), unatoč tome što ona ne nudi ništa novo. Tako su momci u svojih pola sata, koliko su imali vremena, složno odsvirali dobru polovicu svog albuma, uzdrmali nekoliko pijanih tinejdžerskih glava (koje bi se uzdrmale i na Sašku Lendero, podržanu metal rifovima), a ostale je njihov spori, epski metal, koji se (navodno) temelji na islandskim pjesničkim oblicima, ostavio uglavnom hladnima. Momcima ne možemo prigovoriti da se ne trude, ali sigurno nisu začetnici preporoda viking metala.
Sljedeći su na pozornicu uskočili norveški veseljaci Trollfest, a publika, koja je u međuvremenu praktički napunila dvoranu, zajedno s njima se bacila u ludi ples podivljalih trolova, obilno potpomognut pivom i žganjem, a glazbeno veseljačko-pijani black metal, pojačan saksofonom, harmonikom i lutnjom. Momci svoju glazbu ne shvaćaju ozbiljno, njihov je osnovni zadatak zabavljati publiku, napiti se do mrtvog nakon koncerta i potruditi se da ne povrate (što im, sudeći po izgledu njihove odjeće, vjerojatno često ne uspije). Odžagali su presjek svoje prilično opsežne diskografije, nešto veći naglasak stavili na ovogodišnju ploču En Kvest for Den Hellige Gral, pošteno razgibali publiku i podigli temperaturu u dvorani, a za kraj nastupa svi smo okupljeni u dvorani s njima pjevali refren (woof-woof-woof) njihove glasovite pjesmice o kerovima.
Publika je dakle bila spremna za malo ozbiljniji nastup i pristup ruske braće Arkona, koji su nas od prve sekunde, pod odlučnim vodstvom pjevačice Maše, poveli u pohod po prostranstvima majke Rusije te u nježnim slavenskim dušicama probudili sjećanje na slavne dane prošlosti. Uživo su (vjerojatno i zbog karizme pjevačice i doista nevjerojatnog vokala) bitno zanimljiviji i razigraniji nego na pločama, pa su te večeri imali najbrojniju publiku, a napravili su i najveći žur. Nema se tu što drugo reći. Ako je bend u formi, atmosfera prava, a ozvučenje primjereno glasno, rezultat može biti samo jedan. A Arkona su definitivno bili vrhunac večeri.
Pijani škotski pirati Alestorm, koji su ove godine izdali treći album, a on ni za milimetar ne odstupa od njihovih smjernica pijanog piratskog metala, svoj su nastup odradili korektno, oni su bili “veseli” (pijani), publika također, sve je štimalo, no istina je da su momci već pomalo monotoni te će u budućnosti morati ozbiljno razmisliti hoće li postati samo karikatura mladenački energičnog benda koji je prije dobrih pet godina krenuo u pohod na svijet metala, hoće li u svoju glazbu unijeti nešto novo ili će se jednostavno samorasformirati (“zapiti”).
Ratnici Turisas, predvodnici drugog vala ratničkih-folk-metalaca, kojima se pijani pristup ranih Finntroll vjerojatno činio malo ispod nivoa slavne prošlosti (ali momci, zajebana stvar kod prošlosti je upravo to što je već prošla…), svoj su crveno-crni nastup, koji je zacementiran i definiran još davne 2004. naslovom njihovog prvog albuma “Battle Metal”, shvatili ozbiljno, kako i dolikuje pravim ratnicima koji na bojnom pohodu žene ni ne pogledaju (iako su više od pola koncerta uporno ignorirali mladenku koja je na ramenima publike žurala samo u grudnjaku – da, draga moja, nisu sve žene dobre da ih oplode pravi nordijski ratnici… pa, možda ih žene uopće ne zanimaju…?). Odsvirali su svoje najveće hitove, promovirali posljednji album “Stand Up And Fight”, publika ih je u maršu vjerno pratila, na kraju su nas pozvali da svratimo i do štanda s majicama, još se malo napuhali (jebiga, pola je pobjede već u tome da protivnika preplašiš) i potom odmarširali s pozornice, a mi na pivo.
Posljednji su nas napali Finntroll, koji također više nisu pijano-veseljački bend čija je glazba puna iznenađenja i ludih ideja, a koji je black metal znao odsvirati tako simpatično da se i najvećem sotonistu i/ili nihilistu orosilo oko, pa je odjurio do hladnjaka po pivo ili tri. Od početka karijere zamijenili su praktički sve članove, tako da na pozornici više nisu podivljala horda bradatih trolova, nego pravi slatkići za mokre tinejdžerice i uzori za mlade metalce koji se tek bave mišlju kako će kroz godine ublažiti svoj beskompromisni stav i prezir prema svijetu. Te je večeri publika za njihov nastup već bila poprilično umorna i prorijeđena, što je šteta, jer su pokazali kako treba uživati u glazbi, navesti ljude na žuranje i kako se bend (do neke mjere) još uvijek može shvaćati ozbiljno, a istovremeno na pozornici žurati do besvijesti. Svakako bend koji bi trebali u nulu proučiti svi nadobudni tinejdžerski metalci, a ne klonuti negdje usred večeri. Njihova je glazba još uvijek black metal podržan klavijaturama, harmonikom i ritmičkim dodacima koji čovjeka razvesele, a to je naposljetku i zadaća folk metala u svim mogućim derivatima: zabava i pivo.
Ako povučemo crtu ispod večeri, možemo reći da je folk metal zapravo zarobljen u granice koje si je sam postavio, da nove fanove obično stječe samo među mladom publikom, kojoj ta glazbena vrsta predstavlja ventil za “vikend-pijančevanje”, dok novi bendovi ne pokazuju ideje ni volju da u prežvakane obrasce unesu vlastiti pečat… žalosno. Vjerojatno se zato po svijetu i pojavljuju u obliku ovakvih festivalčića, jer bi (uz rijetke iznimke) sami teško imali zadovoljavajuću posjećenost na koncertima.
fotografije: Nina Grad
Setlista
FINTROLL: Avgrunden öppnas (intro) 1.Manniskopesten 2.Kitteldags 3.Nattfödd 4.NedgÃ¥ng 5.Solsagan 6.Slaget vid blodsälv 7.Midnattens widunder 8.Under bergets rot 9.Insects Play 10.The God That Failed 11.Trollhammaren 12.Rivfader —dodatak— 13.Jaktens tid 14.SegersÃ¥ng TURISAS: 1.The March of the Varangian Guard 2.One More 3.The Great Escape 4.Stand Up and Fight 5.Sahti-Waari 6.To Holmgard and Beyond 7.Hunting Pirates 8.Rasputin 9.Battle Metal ALESTORM: 1.Back Through Time 2.Shipwrecked 3.Wenches & Mead 4.Captain Morgan’s Revenge 5.The Sunk’n Norwegian 6.Wolves of the Sea 7.Death Throes of the Terrorsquid 8.Keelhauled 9.Rumpelkombo
Galerija slika
