Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Frankfurt na Majni / Festhalle / Njemačka
Datum koncerta: 27.05.2011
Broj posjetitelja: 12.000
Iron Maiden, novi album, nova turneja! Sedam špilova u zatvorenom prostoru. Svih sedam u Njemačkoj. Dakle, mini njemačka “in-door” turneja! Prvi među njima u Frankfurtu. A tamo se uputila i naša ekipa. Festhalle u Frankfurtu rasprodana je već nekoliko mjeseci unaprijed.
Novi studijski album sastava naslovljen “The Final Frontier” izašao je prošlog kolovoza. Iron Maiden su ga predstavljali već prošlog ljeta na nekim nastupima po Europi. Tko ih je uhvatio 17.08.2010. u Codroipu (blizu Palmanove) u Italiji, dobio je sat i tri četvrt dugu avanturu kroz repertoar koji je bio usmjeren na uglavnom sviranje materijala Iron Maiden od 2000. nadalje. Tako su u set listi ponovno mjesto našle neke odlične skladbe, poput Ghost Of The Navigator, Brave New World, No More Lies te Dance Of Death.
Ove se godine Iron Maiden vraćaju s točno istom scenografijom kakvu su predstavljali na pozornicama prošle godine. To je svemirska bazna postaja, što je u skladu s naslovnicom novog albuma. Razlika je u tome da je ovaj put promocija novog albuma još izdašnija, što se posljedično odražava u donekle preustrojenoj set listi koja sadrži više skladbi s novog albuma, a u repertoar su se vratile i klasike željeznog repertoara The Trooper, Two Minutes To Midnight i The Evil That Man Do.
Deset minuta do osam navečer u veselo cvrkutavoj i zvončićima zvonkoj Festhalle nastupila je predgrupa Rise To Remain. Takvih bendova danas na sceni ima kao lišća i trave. Staviti im oznaku metalcore preusko je, cross over preohlapno. Tu su sjeckajući rifovi, stanke s breakovima, a uz to i gravura staroškolskog pečenja s dvostrukim harmonijskim linijama na gitarama. Vokal je naravno vrišteće grlen, ili pak cvileće čist, zapravo “emo”. Bend je kvintet, a na vokalu je Bruce Dickinson mlađi, točnije Austin Dickinson. Naravno, Austin je izliveni otac. Naizgled, da ne bude zabune, samo što otac početkom osamdesetih nije nosio “emo” frizuru kakvu danas nosi njegov sin. Vokalno svjetlosnim godinama daleko od oca, Austin ni ne smije biti toliko talentiran kao otac. Rise to Remain su preslabi za takvo što. Skladbe The Serpent, Purify, Illusive Existence, Salvation, Power Through Fear, Nothing Left, Bridges Will Burn nisu ostavile ništa opipljivo, osim činjenice da pred nama riče novi metalcore klon iz Velike Britanije. Bend je odradio svoj repertoar u skladu s odredbama turneje i pravilima igranja uloge predgrupe Iron Maiden, i to je to. Austin se pokazao kao netko tko u obraćanjima ipak zna spretno vrtjeti jezikom, što je nedvojbeno naslijedio od svog, puno slavnijeg, oca.. Ako ste u bendove poput Bullet For My Vaentine i Funeral For A Friend, onda svakako provjerite i Rise To Remain. Nažalost, bend nije izazvao ništa više od gorkog osjećaja da se u toj ulozi nalazi zbog dobrih veza i poznanstava. Vjerojatno ćemo ga još gledati nekih tri godine zaredom u toj ulozi pred svakim koncertom Iron Maiden, kao što je vrijedilo za bend kćeri basista Iron Maiden Stevea Harrisa, Lauren Harris. Nažalost, činjenice su takve da su predgrupe na Iron Maiden, više-manje, u pravilu samo odžderači vremena.
Napokon! Sat otkucava devet navečer! Dvorana je nabijena. Nešto mjesta ostalo je na krajnje udaljenim sjedalima tribina posve straga i u parteru, ali opet samo posve straga. Čuje se poznata melodija. Uvod u U.F.O. skladbu Doctor Doctor, kad se dvorana doslovno zapali od vrućeg vala koji pokrene višetisućglava masa parterа dvorane. Transparenti i zastave ukrašeni natpisima zalepršaju. Dvorana se zatamni. Slijedi snimljeni uvod u otvarajuću skladbu Satellite 15… The Final Frontier. Do polovice. Na krajnjim rubovima pozornice s obje se strane zasvijetle svjetiljke koje članovima sastava pokazuju put na pozornicu. Pola skladbe je prošlo! Na pozornici su siluete Iron Maiden, slijedi kratak prijelaz na bubnjevima, a na pozornici se zapali pravi Maiden.
Apokaliptična skladba pristaje liku Iron Maiden. Na bend djeluje opuštajuće, Dickinson u njoj postupno zagrijava glasnice. Iron Maiden su izuzetno uigrani. Na pozornici se vrpolje u svim mogućim položajima, a u tome prednjači Janick Gers, za kojeg ponekad nije posve jasno je li uz takvu gimnastiku uopće sposoban odsvirati točno određene gitarske dionice. Upravo to lagano trčanje i brzo kretanje te zauzimanje položaja na pozornici daje osjećaj da su Iron Maiden vječno mlad bend kojem zub vremena ne može ništa. Ako je Dave Murray dobio koji kilogramčić, što ne skrivaju njegovi uvijek napeti i rogati crveni obrazi, Steve Harris s čupavom grivom i dalje se izuzetno dobro drži. Djeluje kao pravi tinejdžer.
Iron Maiden su bend koji se stopi s publikom! Odmah. Tome pridonosi ponajprije intenzivna suradnja Dickinsona i Harrisa. Dickinson je ionako rođeni zapovjednik koji te hipnotizira svojim podivljalim nastupom. Da. Čak i nakon trideset godina. Harris je pak onaj čimbenik koji iz pozadine cijelo vrijeme nadzire zbivanja. Tako je za njega karakterističan neprestani očni kontakt s masom i praćenje stihova koje zapravo zajedno s publikom pjeva. Naravno, bila je s nama i ona legendarna Harrisova poza s nogom na monitoru i pucanjem iz bas gitare prema publici. Upravo je taj element odličan faktor podgrijavanja, pa je logično da se publika doslovno meša pod pozornicom. Meša se toliko da narod ispod pozornice već izvodi prave gluposti. No narod je toliko zanesen da pjeva baš sve skladbe s bendom, izaziva gromoglasne ovacije i na najavu najnovijih skladbi
Kao i uvijek, bend je i ovaj put imao nekoliko problemčića s kalibracijom zvuka u dvorani. Kod Coming Home malo su se vukli kao šika. Kroz nastup su na trenutke nešto lošije zvučali samo solaži i pojedinačne gitarske harmonije. Bruce Dickinson pjevao je odlično. Punim i jasnim glasom. Osjetilo se da je vokalist posve svjež, da je riječ o prvom koncertu, pa je glazbeniku u krvi ovaj put tinjao naboj euforije nestrpljivog iščekivanja da opet krene na pozornicu. Gitare su u miksu tijekom koncerta bile nešto pretiho namještene.
Postava nije promijenila pozornički kostim. Dickinson je na pozornici isti kao prošle godine. Majica Psycho Ward, dimnjačarska kapa i vojničke hlače. Bruce je poskočni čovječuljak. Vratolomni skokovi s zaletom nisu izostali, a Bruce je naravno izdašno koristio kao poligon za svoje trčanje i dodatnu pozornicu koja stoji iza McBrainovih bubnjeva i vodi do krajnjih linija desnog i lijevog ruba koncertne pozornice. U The Trooper Dickinson je obvezno navukao crveni engleski vojnički kaput i mahao trobojnicom Velike Britanije. U obraćanjima ostaje čovjek i dalje silno snalažljiv. Lijepo i ukusno spaja svoju arogantnost s humorom, pa cijela stvar djeluje kao posve slikovita dobrodošlica i nužno raspirivanje koncertne zabave Iron Maiden pedigrea. Prije Blood Brothers Bruce si je priuštio posebno dulje obraćanje u kojem je otkrio da je bend izuzetno oduevljen činjenicom da nakon dugo vremena opet može nastupiti na zatvorenoj turneji po Njemačkoj, što nije učinio već niz godina. Usput je opisao sva moguća planetarna bića pred kojima je bend u svim godinama prkosa već nastupao. Čak i pred ljudožderima, pa si je ovom prilikom pogledom provjerio vlastito međunožje i bistroumno ustanovio: “Aha, još je tu!”, a onda zaključio priču posvetom skladbe Blood Brothers publici. Na prošlogodišnjoj turneji Iron Maiden su na koncertima tu skladbu posvećivali preminuloj rock ikoni Ronnie James Diu. Pred kraj je Dickinson kao veliki nogometni zaljubljenik obavijestio ljude u dvorani da je Barcelona pobijedila Manchester rezultatom 3:1. Rezultat Nijemcima nije značio ništa, a ni Bruceu, kao navijaču Liverpoola, ništa.
Iron Maiden danas više ne sviraju kao osamdesetih. Naravno, ponajviše zbog integracije trećeg gitarista. Janick je tako preuzeo neke solaže koje je nekoć svirao Adrian Smith, što staroškolskim Iron Maiden zaljubljenicima naravno nikad neće biti posve po volji. Događa se da je taj kontrast između Murraya i Gersa na određenim točkama još posebno istaknut. Primjerice kod solaža kao što je ono u Fear Of The Dark. Kad se Gers probije kroz svoj dio, u tren ga zasjeni puno precizniji i kontroliraniji zvuk Murraya. Još više. Već sam prvi “pull off” uperen točno pod nos zvuči briljantno puno i jasno, a kad Dave počne birati svjetlosnom brzinom “trill-ove”, stvar je odmah očita i jasna: gradivni elementi postave danas kod Iron Maiden, nažalost, nisu ravnopravni. Zanimljivo je da Adrian Smith ne želi preuzeti natrag posao na nekim solažama skladbi iz osamdesetih godina. Tako je slična sudbina kasnije zadesila i klasiku Hallowed Be Thy Name, a ni The Trooper nije im pobjegao..
Sat i pedeset minuta dug koncert na kojem je jako pijana njemačka publika na kraju djelovala i poprilično iscijeđeno i ocijeđeno, prikazao je Iron Maiden u izuzetno svježem svjetlu, kao poskočne dečke iza kojih se krije rutina bogate jahe prijeđenih kilometara karijere. Kao bend, dakle, koji sve to svladava s lakoćom. U samouvjerenosti im gotovo nema ravnih. Postava je ponudila standardnu Iron Maiden zabavu, uz obaveznog Eddieja, koji se na pozornici pojavio na nekoliko trenutaka u skladbi The Evil That Man Do, odsvirao nekoliko rifova tijekom Iron Maiden, a tu se publici pridružila i orijaška Eddiejeva glava, koja je izrasla iza Nickovih bubnjeva.
Uz iznimku ne baš najboljih zvučnih karakteristika, ovaj je put bila riječ o još jednom jedinstvenom druženju s pionirima heavy metala, za koje se nakon ovakvog nastupa visoke dnevne forme ne treba bojati da bi im slučajno uskoro ponestalo daha. Ostaje samo pitanje što slijedi nakon ove turneje. Predah i nova, na kojoj bi možda svirali materijal od albuma “No Prayer For The Dying” do albuma “Brave New World”? Vjerojatno ne, ali ipak. Nikad ne reci nikad..
fotografije: Aleš Podbrežnik
Reportaža je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Setlista
1.Satellite 15… The Final Frontier
2.El Dorado
3.2 Minutes to Midnight
4.The Talisman
5.Coming Home
6.Dance of Death
7.The Trooper
8.The Wicker Man
9.Blood Brothers
10.When the Wild Wind Blows
11.The Evil That Men Do
12.Fear of the Dark
13.Iron Maiden
—dodatak—
14.The Number of the Beast
15.Hallowed Be Thy Name
16.Running Free
Galerija slika
