Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 07.12.2010
Broj posjetitelja: 70
Nema mjesta za šalu kad u Bluesianu dojuri nova falanga svjetskih asova! Evo novog “superkvarteta”, koji sam sebe (napola u šali) znakovito naziva skovanicom I.M.F.s. Dečki tu kraticu rado “dekodiraju” svim znatiželjnicima kao (the) “International Mother Fuckers”. Riječ je o vrhunskim glazbenicima, a ne baš o “mamojebcima”. To su Stevie Salas na gitari, Bernard Fowler na vokalu, Dave Abruzzese na bubnjevima i Jara Harris na bas-gitari.
Tko je dakle tko, da se uz njihove pojave “zabliska naokolo”? Stevie Salas je čovjek koji visoko kotira na ljestvicama najboljih svjetskih gitarista. Pogotovo kad tražimo najbolje funk blues gitariste. Imena Mick Jagger, Buddy Miles, Rod Stewart, Steve Vai, Zakk Wilde, George Clinton, Bootsy Collins, Duran Duran, Terence Trent d’Arby, Jordin Sparks,…Nadobudnog mladog Salasa svijetu je prvi put predstavio upravo Joe Satriani, kad je Stevie Salas otvarao koncerte na Satrianijevoj turneji “Flying In A Blue Dream” 1987. godine. Tada je Salas tek izbacio svoj prvi samostalni studijski album “Colorcode”. Popis uglednih glazbenika s kojima je Salas surađivao tijekom karijere stoga se ne može nabrojiti na prste četiriju ekstremiteta standardnog ljudskog tijela.
Bernard Fowler najpoznatiji je kao dugogodišnji prateći vokalist, i studijski i koncertni, praiskonskih rock n’ roll vodozemaca The Rolling Stones. Fowler je u prošlosti surađivao s izvođačima poput Ryuchija Sakamota, Gila Scotta-Herona, Sly & Robbie, Material, Bootsyja Collinsa, Duran Duran, Herba Alperta, Paula Carracka, Yoko Ono, Living Colour, Herbieja Hancocka, a popis se s njima još zdaleka ne zaključuje.
Dave Abruzzese snimio je kao član Pearl Jam prva tri studijska albuma pa se s “Ten”, “Vitalogy” i “Vs.” našao u samom središtu velikog procvata “grunge” pokreta u prvoj polovici devedesetih. Za njega se zanimao čak i sam Axl Rose kad je tražio prikladnog bubnjara za album “Chinese Democracy”. Postoje snimke studijskih jam session-a zajedničkih druženja pjevača Guns’ N’ Roses i Davea Abruzzesea.
Salas, Fowler i Abruzzese nerazdvojni su prijatelji još iz devedesetih, kad su zajedno surađivali u sastavu Nickelbag. Ako toj trojci u novom tisućljeću dodaš Slapback basista koji sluša na ime Jara Harris, rađaju se I.M.F.s. Spomenimo da je u prvoj polovici ove godine na mjestu basista u sastavu na pozornici stajao sam samcati T.M. Stevens. Iako su Salas i Fowler Bluesianu već nekoliko puta ranije posjetili, ovaj je nastup, nakon posjeta 17.09.2009., bio drugi za I.M.F.s.
Zaključak ovogodišnje (uvijek izvanredne) koncertne ponude u simpatičnom klubu Bluesiana tako je kao stvoren pripao vrućoj funk blues jamm zgužvanci I.M.F.s! Uz sav led, snijeg, kišu i povrh svega odvratno gustu maglu, nema ljepšeg nego kad ti se srce otopi i na usne nacrta osmijeh spontani jamm odklop, kad ga supostvaraju četiri apsolutna profesionalca koji su iskusili baš sve u svijetu glazbe što se u takvom svijetu uopće može iskusiti. Stajali su na najvećim pozornicama svijeta, stajali pred najvećom mogućom publikom. Znaju dakle sve priče, sve trikove. Zato skrivalica nema.
Pa ipak i tako visoka i cijenjena glazbena imena rado se sjete svojih početaka. Zato im je klupska scena silno domaća, ugodno iskustvo u kojem se njihov sadržaj i karakter jedinstvenih glazbenih talenata zasvijetle u posve drugačijem sjaju. A to je najprivlačniji segment posjeta svakom takvom koncertnom ambijentu.
Deset minuta nakon deset navečer stoje na pozornici! Ljudi oko 70, možda 80. Lijepo puno, čovjek bi rekao taman. Nema se što dodati. Toplina, kinetika i žar, koje pokreću moć, znanje, karizma i izvanredno samopouzdanje te prijeđena kilometraža, perjanom lakoćom u tren osvoje ljubitelje takve glazbe na svoju stranu kad se nađu oči u oči i uho u uho s njima pod pozornicom. Postava otvara koncert pjesmom Bring It Easy, koja predstavlja Salasov posljednji studijski podvig naslovljen “Set It On Blast” (2009). Kvartet u tren stavlja sve na kartu bijesno užarenog funk napona. Salas zagrmi kroz navijenu gitarsku frazu, Fowler oživljava magiju svojom baršunastom vokalnom pojavom, ritam sekcija tjera Bluesianu u čvrsti, nepopustljivi “funk rally”. Što mu se više prepuštaš, to te se više dotiče i slađe te zavodi. Radije kažem da te vodi. Ovaj je put Salas pažljivo odmjerio svoju glasnoću, skrojenu po mjeri klupskim prilikama male Bluesiane. Prošlogodišnji posjet neće biti lako zaboraviti, ponajviše zbog odlučno preglasne gitare. Ovaj su put dečki uhvatili odličnu ravnotežu i Bernard Fowler se cijelo vrijeme jasno i razgovijetno čuo.
Dečki su izveli, prema “tihom” očekivanju, i nekoliko Nickelbag skladbi poput Dope Fiend, Too Many Mountains te I Will. U usporedbi s prošlim nastupom, ovaj put se osjetilo još više spontanosti, još više opuštenosti, još više pristupačnosti i zabavljačkog nastupa. Stevie Salas posvetio je skladbu Jimija Hendrixa Little Wing vlasnici kluba Gudrun Kofler, dok je Fowler u jednoj od stanki istaknuo da je klub Bluesiana njegov drugi dom. Postava je podigla na krila uvijek promišljene i suzdržane Austrijance, pa se klub ubrzo napunio ozračjem s parom potencije nesputane funk energije. Emocijama prožeta i nabijena erogena voltaža jedinstvene mješavine funky pogonskog jurenja, u koju je utkana komponenta blues melankolije i rock nažigavanja, stvorila je u prostoru jedinstveno uzbuđenje za tvorbu magije unikatnog svijeta koji je ovaj kvartet sposoban producirati i stvoriti. Ovaj su put dečki djelovali još povezanije, čvršće i koherentnije nego prije dobre godine dana. Više prostora za svoje “slap” eskapade dobio je i Jara Harris, koji je pokazanim dokazao da je posve ravnopravna zamjena za T.M. Stevensa.
Skladbe poput Turnin The Other Way ili posebno osjećajne I Don’t Know Why I Love You (potonja je odsvirana u bisu) bile su posebni trenuci koncerta jer se u njima osobito intenzivno iskrila suptilna strana Fowlera kao vokalista i njegova moć uvjerljivog nizanja mnogobrojnih raspoloženjskih stanja. Lavina emocija, osobito boli i tuge, u tim je trenucima doslovno preplavila klub. Naravno, koketne Apple Jack, Sweet Thang i The Groove Line u drugom su dijelu kreirale vražje potentan ples kvarteta, u kojem se iskazala izvanredna moć zaznavanja među glazbenicima. Bez posebne doktrine, nego samo slijedeći iskonske osjećaje.
Sat i 40 minuta, s bisom uključivo, stvaranja jedinstvene i unikatne scenske biti koja personificira ovaj kvartet donijelo je za kraj ove godine u Bluesianu jedan od najveličanstvenijih trenutaka ovogodišnje koncertne godine u tom prostoru. I.M.F.s svojom pojavom dokazuju kako stvari mogu biti jednostavne ako se znaš i usudiš spontano prepustiti da te vodi odklop misli. Jecanje gitarskih žica neuhvatljivog funkerskog vrača Salasa, neslomljiva kemijska veza pečatnog ritam dvojca Abruzzese/Harris i naravno posebnjak Bernard Fowler u središtu zbivanja ne mogu i ne znaju se zatajiti. Profesionalci su i uživatelji. U klub su došli s velikim užitkom i velikom radošću predstaviti svoju glazbenu čarolije. A publika? Nakon dva biса nije i nije prestajala pljeskati. Bila je u transu. Pod hipnozom jedinstvenog reagiranja i međusobnog djelovanja glazbenika koji su stvoreni za to da daju i kao jedinica nesebično dijele prelijepu energiju potentnog funka, napunjenog žuboreće blues boli neobuzdane čežnje. Bio je to opet onaj jedinstveni i teško opisivi trenutak u kojem ti čarolija glazbe može ponuditi najviše. Potreban je samo spontani odklop misli. Nešto što je kvartet s rutinom i enormnom kilometražom više puta začarao tijekom koncerta na iznimno uvjerljiv i učinkovit način. A tko je i ovaj put propustio nastup I.M.F.s, učinio je tešku pogrešku, koju neka što prije ispravi. Kvartet će se sigurno vrlo skoro javiti u Bluesianu i tada će biti prva prilika da se pokajete za svoje grijehe. Dečki su zračili u svom sjaju te večeri. Večeri nabijene pozitivnom vibracijom te šćepcem iskričavog humor teatra, koja je donijela jedan od vrhunaca ove godine u Bluesianu!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Bring It Easy 2. Dope Fiend 3. Are The Gods Smiling On Me 4. Intro / Happy When It Rains 5. I Will 6. Too Many Mountains 7. Apple Jack 8. Turnin The Other Way 9. Sweet Thang 10. The Groove Line —bis— 11. Love Song 12. I Don’t Know Why I Love You
Galerija slika
