Povratak djevojčice sa Sjevera (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / SiTi Teater / Slovenija
Datum koncerta: 13.03.2013
Broj posjetitelja: 230

Za novi rasprodani koncert SiTi Teatra »kriva« je ovaj put bila Severa Gjurin. Vrijeme je sazrelo i cura je odlučila pokušati ozbiljnije graditi na svom imenu, koje je tijekom godina postalo cijenjeno i općepoznato na slovenskoj sceni glazbene umjetnosti i zabave. U pratećoj ekipi uz sebe je zadržala Olivijina kolegu Dejana Lapanju (akustična gitara) i Gašperja Peršla (bubnjevi), dok je na kontrabasu kao zamjena za brata Gala Gjurina uskočio provjereni veteran Žiga Golob.

U nabijenom prostoru Siti Teatra Severa je prisutne razmazila očekivanim reprizama Olivijinih standarda, kao što su »Najini gozdovi«, »Ledena«, »Kadar sva sama«, »Nimam več«, »Brez sramu in brez strahu«, »Kjer je toplo«. Te su u »razodjevenim« verzijama prisutnima na dlanu približile šarmantno milujući vokal Severe. Intiman, svečan, ali nimalo suzdržan večer »izvezenog« (organsko-akustičnog) glazbenog iskustva otvorila je novija skladba »Mlini in vetrovi«, a Severa je zanimljivim repertoarom dostavila iskaznicu da je riječ o iznimno samouvjerenoj i odlučnoj glazbenoj figuri, koja jednostavno uživa u svojoj ulozi dok glazbenu poruku daje i dijeli s ljudima. Jedno od takvih začinjavanja večeri bila je adaptacija klasika grupe Avtomobili »Obsedela sva sama«, a gotovo eklektično je zazvučala »Pesem za babice«, gdje je vodeću melodiju pratnje preuzeo Golob na kontrabasu, dok je Severa na vokalu držala melodiju jednostavnim mrmljanjem.

Posebno su se dotaknule srca izvrsna verzija skladbe grupe Prapapir »Ali je še kaj prostora tam na jugu?«, zatim nedavno uglazbljena »Sej vame« autorice Mile Kačič, koja potresa dubinom ispovijedi, kao i obje novije, »Ti si moje srce« i »Kakor da se nič ni zgodilo«. Upravo su novije adaptacije, nastale u duhu iskrene spontanosti na nedavnim zajedničkim »jamovima« sa slovenskim glazbenim pionirom i veteranom Borutom Činčem te objavljene na albumu »Časovne skice«, na pozornici posebno palile.

Iznimnu samouvjerenost pjevačice zrači i to što se Severa prihvatila nekoliko zahtjevnijih standarda stranih izvođača, poput »Harvest Moon« Neila Younga, pa »Not Dark Yet« Boba Dylana, u završnici R.E.M.-ove obrade »Oh My Heart« te u bisu »Hallelujah« Leonarda Cohena. U točkama u kojima je Severa sama držala akustičnu gitaru u rukama (bez prateće ekipe na pozornici) pokazali su se neki nedostaci nastupa. Jednostavno, njezina je ruka preslaba. Prilagodila je hvatove koliko je mogla, no ipak, udarac po kojoj od žica, pogotovo kad dođe do bareta, zazvuči »ugušeno«. Cura se također nekoliko puta ulovila pri prehvaćanju akorda. Tu će trebati još puno vježbe. Severa je sve te probleme s gitarom sanirala odličnim vokalom. O tome nema nikakve dvojbe. Njezin je vokal cijelo vrijeme bio široko u prvom planu predstave. Uz popustljivu i predanu pratnju izvrsno raspoložene ekipe trija Lapanja-Peršl-Golob. Pa ipak. U točkama u kojima se traži samo akustična gitara u pratnji Severina vokala, bilo bi puno bolje da je kulisu akustične gitare Severi u cijelosti držao Dejan Lapanja.

Ali nešto je sigurno. Severa ima poseban glas. Glas koji se kroz njezin unikatni karakterni domet interpretacije repertoara obrada učinkovito prelijeva u posve novu, još nečuvenu i neiskušanu avanturu, približenu jazz kabaretskom iskustvu. Misija je u svemu uspjela. Ljudi su srčano upijali Severinu osjećajnost, mjestimice zanos, ali i krhkost i djevojačnost. Bez mimikrije! U svemu organski i prirodno!

Severa je večer posolila i počastima divi slovenskog jazz soula Mii Žnidarič u skladbi »Iskre«, a na suradnju s Vladom Kreslinom podsjetila je pri kraju koncerta verzijom uglazbljenja Prešernove pjesme »O, Vrba«.

Još jedna čarobna večer u SiTi Teatru proletjela je u trenu, iako je predstava trajala gotovo dva sata, što je dokaz sažetosti i fascinantnog slikanja glazbenog krajolika onako kako ga razumije i donosi Severa Gjurin. Cura izuzetnih talenata, karizme i izuzetne glazbene širine. Očito je nešto u obitelji Gjurin što je genski strogo zacrtano, da su njezini članovi rođeni za pozornicu i pred kamere. Početak samostalnih koncerata za Severu Gjurin tako je popločan čvrstim temeljima. Nadajmo se da će im se u budućnosti pridružiti i autorski materijal te da će adaptacije još dodatno sazrijeti u aranžmanima prilagođenima pozorničkoj interpretaciji!