Izvođač: Rush
Izdavač: Mercury Records
Izlazak: 1985
Ocjena: 3/5
“Power Windows” je album na kojem su Rush konačno izbrusili svoj synth era zvuk osamdesetih, koji su bezobrazno počeli razvijati sa “Signals” (1982). Prirodni je nasljednik “Grace Under Pressure” s apsolutnom nadogradnjom produkcije (u usporedbi s kvalitetom produkcije u osamdesetima, osobito dosezima tadašnje pop, new wave i art pop produkcije) Zvuk je velik. Kontrasti među instrumentima su maksimalno naglašeni, zvučni kolaži su čisti, jasni i dinamični. Zvuk gitare je u usporedbi s prethodnikom još oštriji, još više podređen plovidbi na efektu distančnog odjeka i kao takav u dijalogu s tada modernim velikim arenskim zvukom synthesyzera, osnovnim gradivnim elementom velike atmosfere takvih albuma iz tog razdoblja, sustvara glavninu melodije i zvuka albuma. Igranje Lifesona je dodatno minimalizirano. Možakar se na “Power Windows” i dalje utječe redukciji tonova, sve većoj ovisnosti o jednostavnim riffovima od nekoliko akorda, koji tvore bogatu zvučnu sliku pozadine. Na prijelaznim dijelovima motivsko udvostručenje dijaloga između klavijatura i gitare ponekad (tek letimično) podsjeti na upotrebu trikova (koji pak zvuče posve unikatno dizajnirano) njihovih kanadskih zemljaka Saga, što vrijedi i za sam tip produkcije koji su u to vrijeme razvijale obje grupe.
Produkcija s daljnjim pranjem zvuka ponovno dodaje bas liniju na vidljiviji položaj, s obzirom na njezinu podređenost na albumu “Grace Under Pressure”. Tako se ponovno nalazi u ključnoj funkciji unosa dodatne melodije, unatoč tome što je svoj organski pečat žrtvovala već davno. To Rush na “Grace Under Pressure” nije uspjelo i tu su pogrešku s produkcijom “Power Windows” ispravili. Uz komprimirano stanjen zvuk Peartovih bubnjeva, koji nose velik i volumenozan odjek, taj odnos između gitarsko-klavijaturne zvučne zavjese, bas linije i bubnjeva djeluje idealno zvučno uravnoteženo, dinamično razigrano, bogato volumenozno i optimalno iskorišteno. Iako je, kao što smo već spominjali, nekadašnju organsku živost zamijenilo izumjetničeno igranje uz pomagala studija osamdesetih godina. A to je bit postizanja osnovnog cilja, samo uz upotrebu drugih sredstava. To dokazuje da su i Rush puno naučili između 1982. i 1985. te su na temelju stečenih novih iskustava stalno krpali rupe u produkciji i uspješno je nadograđivali iz albuma u album, koja na “Power Windows” doseže svoj optimum Rush “eighties synth” era zvuka. Podređivanje visokim tonovima, od kojeg se nisu mnogo odmaknuli ni na nasljedniku “Hold Your Fire” (1987).
“Power Windows” je znatno svjetliji brat albuma “Grace Under Pressure”, u smislu same atmosfere, iako zadržava onaj tipični i dobro poznati kontakt istraživačkog art rock avanturizma Rush, s dozom drama nepredvidljivosti, osebujnih melodijskih kombinacija vodećih motiva, što u gradnji drama momenta krunira učinkovito melodičan čisti Leejev vokal, koji djeluje mistično privlačno, istodobno odmaknuto (otuđeno), a uvijek i dojmljivo domaće (emotivno).
Preobrazba synthesizera se dakle nezaustavljivo širi cijelim albumom. The Big Money, koja otvara album, s Leejevim namjernim vikanjem “Big Money” u refrenu djeluje već posve naporno. Najudarnija je i najizravnija art rock skladba albuma. Opet unikatno otvaranje Rush albuma, neusporedivo ni s čim, a opet tipično rushevsko. Nastavak “Power Windows” je predstavljanje grupe u istraživanju novih glazbenih dimenzija i dosega, koje su joj diktirali novi trendovski izazovi, a pritom su Rush naravno zadržali sav svoj glazbeno ekspresivni genij. Skladbe nisu komplicirane. Zanimljivo je i da nijedna među skladbama ne ističe, ne ističe se ni u kvalitativnom ni u raspoloženjskom smislu. Zato “Power Windows” s te strane spada među manje zanimljive albume Rush diskografije. Iako skladbe traju nešto dulje nego one s “Grace Under Pressure”, djeluju motivski još kompaktnije i definiranije. Razvučene su na srednjim instrumentalnim dijelovima, kao i na izlaznim. Dakle dijelovima koji ne smiju nedostajati u Rush glazbenoj ekspresiji. Dijelovima koji ih unatoč daljnjem minimaliziranju zvuka i stila drže zanimljivima i za zvučne puriste.
Rush vječni prog avanturizam križan s pop utjecajem vremena osamdesetih na “Power Windows” je pobjednički ugraviran u još jedno posve novo i osebujno glazbeno iskustvo zvano Rush art rock. S njim su Rush posve uhvatili aktualnost pop zvuka trendova osamdesetih godina i s njim sustvarali najbolje što su osamdesete nudile u rock glazbi. Istodobno su sačuvali svu jedinstvenost koja im je omogućila opstanak na glazbenoj karti i strahopoštovanje glazbenih kritičara te kolesja glazbene industrije, koja su krojila tadašnje aktualne standarde rock popularnosti.
Postava
Geddy Lee – vokal, bas gitara, bas pedale, synthesizeri
Alex Lifeson – gitara
Neil Peart – bubnjevi, akustične i električne udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jim Burgess – synthesizeri
Ann Dudley – gudački aranžmani
Andy Richards – klavijature
Produkcija
Peter Collins & Rush
Popis skladbi
1. The Big Money (5:34)
2. Grand Designs (5:05)
3. Manhattan Project (5:04)
4. Marathon (6:09)
5. Territories (6:18)
6. Middletown Dreams (5:15)
7. Emotion Detector (5:10)
8. Mystic Rhythms (5:53)
Trajanje albuma: 44.28
