Autor: Rok Klemše
Izvođač: Iron Maiden
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1984
Piece of Mind je Iron Maiden konačno ustoličio među glazbene legende i najveći heavy metal bend svih vremena. S Piece of Mind su Iron Maiden zakoračili u svoje zlatne godine, koje su trajale gotovo do početka devedesetih, a istodobno je to bila ploča koja je pokazala veliki napredak benda, jer su se gotovo posve otresli NWOBHM korijena i gotovo posve razvili pravi, klasični zvuk Iron Maiden kakav poznajemo s izdanja iz osamdesetih. Piece of Mind je bio i album koji je dokazao da Maideni još zdaleka nisu rekli sve, i doista, baš kad pomisliš da je nemoguće nadmašiti najbolje trenutke prvih četiriju albuma, Djevice 1984. izdaju prijelomni Powerslave. Svatko ima svog favorita iz osamdesetih, bio to Somewhere in Time ili Seventh Son of a Seventh Son, ali bez sumnje je Powerslave esencija zvuka klasičnih Iron Maiden. Nepromijenjena klasična postava pobrinula se za nezaboravan dokument glazbene povijesti, koji besprijekorno hvata atmosferu, magiju, emocije i neukrotivu snagu koju Maideni nude sve do danas. Ali vrhunac nisu dosegnuli samo Iron Maiden; nakon kratkog izleta među podstavljene zidove Eddie je otputovao u drevni Egipat i na jednoj od najnezaboravnijih naslovnica Dereka Riggsa ustoličio se kao faraon.
Powerslave počinje tako moćnom i čarobnom skladbom da se može mjeriti samo s nezaboravnim uvodom samih početaka Djevica, Prowlerom. Štoviše, Aces High je možda čak i najbolji “opener” svih vremena! Možeš ga slušati koliko god puta hoćeš, uvodni rifovi kristalno čistih gitara svaki put izazovu žmarce, a agresivan, brz tempo, koji vrhunac doseže u izvanrednoj solaži i blistavoj “air-raid” sireni Brucea Dickinsona, vrhunski su trenuci heavy metala. Briljantna atmosfera nadzvučnih rifova, Harrisova dubokog basa, sjajnih Nickovih prijelaza i jednog od najsjajnijih Dickinsonovih trenutaka u glazbu fantastično prenosi adrenalinske osjećaje britanskog pilota u prvoj zračnoj bitci, koja se odvijala između srpnja i listopada 1940. Aces High nastavlja niz ratnih komada koji su započeli već Invaders i The Trooper, a vječna klasika je s izvanrednim tekstom i nezaboravnim refrenom postala koncertni rušitelj i favorit fanova. S 2 Minutes to Midnight Maideni su na vrhuncu hladnog rata prvi put zakoračili u političke vode. Kritički pogled na iskvarenost i amoralnost politike nosi izvrsnu poruku, koju osobito naglašava sam naslov skladbe. Ona se naime odnosi na tzv. “Sat sudnjeg dana”, koji označava prijetnju nuklearnog oružja i približavanje kraja čovječanstva. Najbliže kraju, 2 minute do ponoći, sat se zaustavio u rujnu 1953., nakon sovjetske detonacije nuklearne bombe zastrašujuće snage. Danas sat stoji pet minuta do ponoći, a 2 Minutes to Midnight i dalje nosi snažnu poruku te je, uz moćan refren i malo više hardrockersku solažu, u kojoj se možda krije još posljednji utjecaj NWOBHM-a, jedan od najpoznatijih maidenovskih komada i čest koncertni favorit. Slijedi četvrti, a ujedno i do danas posljednji instrumental koji je bend snimio, Losfer Words (Big ‘Orra). Sasvim solidna skladba ne može se mjeriti sa snagom prethodnih, iako nikako nije loš komad, ali magiju Transylvanije ili Genghis Khan ne dostiže. Možda je zato skladba dobila naslov Losfer Words (“lost for words”) (Big ‘Orra) (“big horror”). Jedan od brojnih Bruceovih talenata je i mačevanje, pa je nedvojbeno zahvaljujući tome nastala i, nažalost previđena, klasika Flash of the Blade. Zbog uvoda s mračnom atmosferom koju grade sjajni rifovi, izvrsne podloge u stihovima, odlične solaže s tercama i naposljetku fantastičnog teksta o mladom mačevaocu koji želi osvetiti ubijenu obitelj, utoliko je teže razumjeti zašto Flash of the Blade do danas nije odsvirana uživo. Isto možemo reći za sljedeću mačevalačku himnu, The Duellist, koja se temelji na istoimenom filmu Ridleyja Scotta iz 1978. Film govori o vječnom sukobu dvojice francuskih časnika u doba Napoleona. Prava je šteta što The Duellist još nije odsviran uživo, jer sadrži jedan od najboljih instrumentalnih dijelova uopće, a istodobno fenomenalno u tekst i glazbu prenosi ideal časti, hrabrosti i ljubavi klasičnih mačevalaca. Back in the Village nastavlja priču skladbe The Prisoner s albuma The Number of the Beast, koja se temelji na kultnoj britanskoj seriji The Prisoner. Tekst se temelji na epizodi pred kraj serije, kad se glavni junak “Number 6” vraća u tajanstveno Selo. I Back in the Village može se pohvaliti briljantnim instrumentalnim dijelom i misterioznim tekstom, ali među preostalim izvrsnim skladbama pomalo izblijedi. Iron Maiden su do tada već uvriježili običaj da ploču zaključe epskim komadom, a Powerslave je i u tom pogledu vrhunac. Cijela ploča naime gotovo posve izblijedi kad se probijemo do završnih epova. Da, ovaj nas put čekaju čak dva kolosalna epa, koja zajedno traju više od dvadeset minuta. Dickinson se na Powerslaveu doista pokazao u punom sjaju. Ne samo da mu je vokal već malo sazrio i često se čini kao da će svaki čas izvrištati glasnice/pluća, iskazao se i kao izvrstan pisac; s Flash of the Blade te prvim od dvaju epova, naslovnim Powerslave, koji je vjerojatno čak i njegov najbolji doprinos u cijeloj povijesti Djevica. Sedmominutni ep vrhunac je albuma, a sa zastrašujućim uvodom s puhanjem vjetra, zavijanjem vukova, otkucajima srca, krikom i zlobnim smijehom eksplodira u genijalne, orijentalne/egipatske gitarske rifove i izvanredne bas linije nad kojima u stihovima bdije zlobni Dickinsonov vokal. Epski tekst o umirućem faraonu izvrsno zaključuje Powerslave, nadahnut egipatskom mitologijom, a ujedno je to jedan od najmoćnijih maidenovskih komada, koji u svoj svojoj ljepoti zablista u spektakularnom instrumentalnom dijelu u kojem se izmjenjuju prelijepa, melankolična solaža, dvije genijalne, munjevite solaže i nevjerojatne bas linije masterminda Stevea Harrisa. Powerslave je bez sumnje jedan od najvećih maidenovskih trenutaka i ujedno jedna od najsjajnijih točaka povijesti heavy metala. A tek tako, iz rukava, Iron Maiden za sam kraj albuma istresu još trinaestominutni i pol ep o mornarima i albatrosima. Rime of the Ancient Mariner do danas ostaje najduži komad Iron Maiden, pun nezaboravnih, jezivih i moćnih dijelova koji usput podignu koju dlaku ili dvije. Možda je, zajedno s Hallowed Be Thy Name, čak i najmoćniji komad diskografije Iron Maiden. Ep se u pravom smislu riječi temelji na kultnoj pjesmi iz 1798., The Rime of the Ancyent Marinere, slavnog Samuela Taylora Coleridgea. Skladba, koja možda najbolje otkriva Harrisovu genijalnost, pravo je putovanje puno izvanrednih rifova i fantastičnih Bruceovih linija koje djeluju poput pripovjedačevih rečenica. Negdje na sredini komad presijeca mistični ambijentalni dio s nezaboravnom tajanstvenom i jezivom atmosferom, koju grade samo Harrisov bas, klavijaturna podloga, izgovorena riječ i škripanje brodskog drva, a zatim skladbu na posve drugu razinu diže presijecanje mirnog dijela s bržim bas linijama, upadom gitare i vokala, što je izvedeno tako majstorski da žmarci dolaze sami od sebe. Doista trenutak koji se može mjeriti samo s izvanrednim instrumentalnim dijelom epa Seventh Son of a Seventh Son. Da nisi znao trajanje skladbe, ne bi je ni bio svjestan, jer stalno mijenjanje tempa, ritmova, Adrianovo i Daveovo sviranje s nezaboravnim linijama te raznolika ritam sekcija pobrinu se da je Rime of the Ancient Mariner tako šaren i raznolik da prođe u tren oka. Doista primjeren, golem završetak moćnog albuma!
Powerslave se može opisati samo jednom riječju, koja se već nekoliko puta ponovila: nezaboravno! Iron Maiden su s Powerslaveom napisali neizbrisiv dokument heavy metala. Čarobnost albuma, virtuoznu svirku i jedan od najboljih vokalnih nastupa uopće nije uspjelo nadmašiti nikomu; možda samo Maidenima s kasnijim izdanjima. Powerslave je izašao tik prije mog rođenja i nažalost monumentalnu World Slavery turneju nisam mogao doživjeti, zato je utoliko teže opisati moje veselje zbog trenutačne turneje, koja ponovno oživljava spektakularnost osamdesetih s legendarnom egipatskom scenskom produkcijom i nezaboravnim klasicima. Vidimo se onda na Somewhere Back in Time turneji!
Postava
Bruce Dickinson – vokal
Steve Harris – bas, klavijature
Dave Murray – gitara
Adrian Smith – gitara
Nicko McBrain – bubnjevi
Produkcija
Martin Birch
Popis skladbi
1. Aces High 04:29
2. 2 Minutes to Midnight 05:59
3. Losfer Words (Big ‘Orra) 04:12
4. Flash of the Blade 04:02
5. The Duellists 06:06
6. Back in the Village 05:20
7. Powerslave 06:47
8. Rime of the Ancient Mariner 13:36
