Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 14.02.2014
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 10,00€ (žene) / 20,00€ (muškarci)
Duh američke pretjerane slatkoće, koji se nažalost proširio i po Europi, potaknuo nas je da potražimo kako preživjeti lijepu večer izvan srdašaca, crvene boje i uopće svega iz iskomercijalizirane branše Valentinova. Osim ljubavi, naravno. Nije nam trebalo predugo tražiti, ovaj put smo utjehu našli u glazbenicima s Balkana. Samo što zbog toga nismo krenuli na jug, već prema sjeveru, opet naravno u omiljeni klub Bluesiana u austrijskom Veldenu.
Već prije prelaska granice kroz opet naizmjenično zatvoren karavanški tunel (upozorenje za potencijalne posjetitelje Bluesiane – tunel će biti naizmjenično zatvoren do sredine travnja) dočekao nas je snježni pokrivač, koji se do Veldena samo još pojačavao. Pa, barem nije snijegalo. Očarani zimskom idilom parkirali smo se ispred kluba. To što se nakon devet navečer još nađe parkirno mjesto ispred kluba obično je loš znak – znači skroman posjet. No kad uđeš u klub, više te to ne opterećuje. Ugodan razgovor s vlasnicom kluba Gudrun Kofler uz užareni kamin ispunjava te mirom i domaćom atmosferom, a slike nastupajućih zvijezda koje su već prošle kroz Bluesianu i bulje u tebe sa svih zidova dodatno ti pojačavaju koncertni apetit. No ovaj smo put došli na koncert grupe Sex Tension s Alenom Brentinijem na čelu.
Alen Brentini – gitarski virtuoz s Rijeke u Hrvatskoj. Sastojci jadranske klime, hardrockerskog srca i mekše blues-funky duše stvorili su mješavinu glazbenog talenta svjetskog kova. Naravno, ako i kad bi se poklopile i sve ostale okolnosti koje kroji glazbena industrija i na koje glazbenik sam može tek malo utjecati. Tako glazbenicima samoukima Brentinijeva kova umjesto sviranja u velikim dvoranama ostaje intimnija klupska scena s manje gledatelja, ali s utoliko vrjednijim iskrenim kontaktima s publikom. Da, ponekad je manje zapravo više – barem za slušatelje.
Alen se s gitarom susreo već kao dijete, a kao tinejdžer već je svirao u prvim glazbenim sastavima. U karijeri je izdao tri solo albuma, posljednji, Soul’d Out, upravo ovog siječnja. Njegov glazbeni talent ostavio je trag i šire po svijetu, jer je Alen surađivao s mnogim velikim glazbenicima, među ostalima i s Richiejem Kotzenom, Keejem Marchellom, Michaelom T. Rossom i još bismo mogli nabrajati. Na suradnju ga je pozvao i pjevač grupe Parni Valjak, Aki Rahimovski, na svom solo projektu, a surađivao je i s hrvatskom grupom Ayra. Ovaj se put u Bluesiani predstavio sa svojim svježim sastavom Sex Tension, koji je ugledao svjetlo dana početkom prošlog ljeta, a uz Alena na gitari i vokalu čine ga još Arsen Uran na basu i Dejan Turk na bubnjevima.
Koncert je počeo točno u pola deset. Skromna gomila toplo je pozdravila trojac na pozornici, koji je odmah zauzeo svoje položaje i otvorio događanje brzom obradom Skid Row – Slave to the Grind. Sex Tension većinu svog repertoara čine obrade iz 80-ih prošlog stoljeća, a posežu i unatrag u 70-e. Vještim odabirom više ili manje poznatih skladbi glazbenih velikana prošlosti grupa je opijala većinom sjedeću publiku ispod sebe. Alenov talent ne obuhvaća samo savršenu gitarsku improvizaciju, nego i odličan vokal, mjestimice s dašom soula i bluesa, a drugdje s hrapavom hard’n’heavy notom. Vješta scenska igra uključuje i elemente uživljavanja u glazbene zvijezde čije pjesme trojac svira, i to kroz pokret, ne samo doživljaj, a Sex Tension ipak ostaju autentični. Svakoj obradi dodaju nešto svoje, bilo da su to odmaci u ritmu ili dodaci improvizacije tijekom sviranja do posljednjeg tona naučenih solaža. Dejan i Arsen su svog vođu lijepo i usklađeno pratili, no sve su oči publike ipak bile uprte u Alena, koji je svojim dugim prstima vješto obirao žice i izvlačio zvukove mirne melodičnosti i istodobno živahne valove tonova, koji su se s basom i bubnjevima slili u savršenstvo u svakoj gitarskoj solaži. Iako grupa nema dugu povijest, djeluje planirano i potpuno usklađeno i među svim improviziranim umetcima, što je došlo do izražaja ponajviše kod Kotzenove Go Faster, koju su vješto slili s Long Train Running (The Doobie Brothers) pa se uz umetke grupe Kiss opet vratili na Go Faster. Karizmatičan Alenov vokal sve je samo još zaokružio u zvučno savršenstvo za slušateljeva uha i mogao si se samo još prepustiti savršenstvu melodije koja je zazvučala s pozornice. Pravi melem za sve zaljubljene duše, kojih je ovaj put među posjetiteljima Bluesiane bilo najviše.
Grupa je uz šetnju kroz obrade Whitesnake, Europe, Kotzena, Testament, Steel Dragon,… odsvirala i nekoliko Alenovih autorskih skladbi. Čuli smo skladbu Trust, instrumentalnu Transexpress i 2 pjesme s novog albuma – Losing You i Someone’s Love. Odmah je postalo jasno da Alen nije samo izniman instrumentalist i vokalist, nego i autor i aranžer. Alen je i sa sastavom Sex Tension već snimio autorske komade (mogu se čuti i na Youtubeu), no nažalost ih grupa ovaj put nije odlučila odsvirati.
Koncert je završio nakon nepunih dvaju sati. Grupa se za bis odlučila ponoviti Skid Rowov Slave to the Grind, iako je pri škiljenju na setlistu bilo jasno da nisu odsvirali sve što su planirali. No ono što su nam dali bilo je više nego zadovoljavajuće, a dovoljno ionako nitko nikad ne može dati. Ipak je nakon koncerta zaboljelo gledati pripremljenu bonus setlistu – sadržavala je naime obrade Hendrixa, Claptona, Garyja Moorea,… Nažalost, Alen se nije odlučio odsvirati i bluesom obojenije skladbe, ali to možemo shvatiti kao poticaj da Alena i Sex Tension svakako treba još kad vidjeti uživo, da čujemo i bonus.
Valentinovo bez pretjerane slatkoće i iskomercijaliziranih elemenata. Osim ljubavi, naravno. Nje Alen Brentini ima napretek. Prije svega prave ljubavi prema glazbi, sviranju i nastupanju uživo. Valentinovo koje je svakako potrebno proživjeti više puta godišnje.
Setlista
1. Slave to the Grind (Skid Row)
2. Symphony of Destruction (Megadeth)
3. Electric Crown (Testament)
4. Fool for your Loving (Whitesnake)
5. Oh my God (Richie Kotzen)
6. Anarcy in the UK (Sex Pistols)
7. Fire (Jimi Hendrix)
8. Superstitious (Europe)
9. Give me all your Love (Whitesnake)
10. On the Loose (Europe)
11. Trust (Alen Brentini)
12. Transexpress (Alen Brentini)
13. Losing You (Alen Brentini)
14. Someone’s Love (Alen Brentini)
15. Shot in the Dark (Ozzy Osbourne)
16. Go Faster (Richie Kotzen)
17. You Give Love a Bad Name (Bon Jovi)
18. Wicked Game (Chris Isaak)
19. We all Die Young (Steel Dragon)
20. The Deeper the Love (Whitesnake)
—dodatak—
21. Slave to the Grind (Skid Row)
Galerija slika
