Izvođač: Malik
Izdavač: ZARŠ Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 43:00
Ocjena: 4.6/5
Ako je prva asocijacija nakon slušanja četiriju skladbi na ploči Urok bila vrlo usko povezana sa zvukovima Alice In Chains, bratski savez braće Černelč i Drašler ni ovaj put ne odmiče od sigurne luke poprilično mračne i od Boga nadahnute post grunge melodike. Kaleidoskop osjećaja naslanja se na devedesete i magično nasljeđe Seattlea, a umjesto drogerske zanesenosti u prvom su planu ekstaze božanske zanesenosti, vjere u Jedno i obračuna s modernim praznovjerjima i bezvjerjima. Malik su poput odjeka loše savjesti sadašnjeg vremena, a Praznoverje je evanđelje njihovih propovijedi. Svijet je tajanstveno mjesto, a otkrivenje božanskog dano je nama samima u introspektivno otkrivenje. Ako smo izgubili središte i svoje stanje doživljavamo kao stanje izgubljenosti, nakon toga može uslijediti samo ozdravljenje i odgonetavanje tajne života. Nakon poništenja slijedi upotpunjenje i smirenje u stapanju s Jednim, sažimaju Malik. Ostaje Ništa koje obuhvaća sve, a svako utjecanje obrascima instrumentalnog ponavljanja praznih riječi samo je besmisleno mrmljanje šupljih konstrukata, bez značenja. Je li čovjek stvorio boga zato da bi bog stvorio čovjeka ili je Bog stvorio čovjeka zato da bi čovjek stvorio Boga. Proturječje je počelo stvaranja, smisao života pak u njegovu besmislu, sažimaju Malik. Upravo je ta igra s ontologijom svijeta i Svetoga središnja crvena nit oratorija obsotelskog kvarteta, a Malik se propovjednički predaju mantri o tome da je samo vjera temelj opstojanja, izvan misli i izricanja riječi pak ništa ne postoji. Vrlo rafinirano i nihilistički, vrlo subverzivno i vrlo solipsistički. Solipsizam je nazor da je moja egzistencija jedina egzistencija, odnosno da postojim samo ja odnosno moja duševna stanja i da je cjelokupno moje osjetilno iskustvo podloga opstojanja svega. Filozofsko lutanje koje fascinira, ali ne daje osnove za zdravo osjećanje i viđenje svijeta …
No prijeđimo na glazbu. Oktet skladbi otvara vrata u beskonačni svijet mogućnosti, a Malik posežu za masivnim oblicima i gustim zvukom, gustim teksturama ritma i prelijevajućih se melodija. Možda je zvučna paleta čuvenih zvukova već čuvena, no nikako joj se ne može predbaciti isprazničnost i dosadu. Barem ne ako ste u svoj osnovni koncept doživljavanja glazbe uklopili genski zapis grungea. Ako ste pak puristički i manje fin-de-siècleovski nastrojeni, molovski izraz zna lagano zamoriti i izliti se u boršč monotonije. Unatoč svemu, Praznoverje je vrlo kvalitetno iskovan glazbeni uradak, u kojem se zrcali više od desetljeća glazbenog dotjerivanja i sinteze te međusobnog druženja sastava. Basist i bubnjar Jošt i Vid Drašler uz pjevača Simona Černelča u sastavu su od osnutka 1998. godine. Nakon nekoliko godina glazbenog traganja pridružio im se gitarist Andrej Černelč, nedavno i Damjan Dobrina, također na gitari. Glazba je teška, a hipnotika distorzije odražava suradnju s kalifornijskim magom masteringa, Daveom Collinsom, koji je već surađivao s Joeom Cockerom, Fu Manchuom, Soundgardenom, QOTSA-om i brojnima drugima. Temelj je dakle čvrst, a osnove glazbe (i sadržaja) duboke kao vrag, pardon – bog. Hitova kao hitova na ploči nema, sve što se računa jest cjelokupan uradak, koji je nadprosječan!
Osam skladbi ovdje je osam konceptualnih pripovijesti i priča u kojima se Malik na new agersk način suprotstavljaju kotačima bezidejne sadašnjosti, krizi vrijednosti i vjere. Praznoverje je nešto manje od tri četvrt sata dug projektil iskrene filozofije koja se zrcali kroz tekstove, a post rockerska kulisa glazbenog samo je potpora svemu. Teški sadržaj treba teške zvukove, a Malik obje strane cjeline vješto i ukusno obuzdavaju. Tako dobro da zaslužuju nedvojbeno jedno od važnijih mjesta u zlatnoj šaci domaćih novotarija ovogodišnje godine premazanih maslacem. Zdušno za!
Sastav
Andrej Černelč – gitara
Vid Drašler – bubnjevi
Jošt Drašler – bas, prateći vokal
Simon Černelč – vokal
Produkcija
Matej & Damir Grginič
Popis skladbi
1. Prehod
2. Usoda
3. Prikazen
4. Urok
5. Skrivnost
6. Razodetje
7. Onstran
8. Duh
