Autor: Urban Bolta
Mjesto: Glavni trg pri vodnjaku / Kranj / Slovenija
Datum koncerta: 27.12.2013
Broj posjetitelja: 400
Cijena ulaznice: 0€ (ulaz slobodan)
Blagdansko vrijeme, vrijeme darivanja, lijepih gesta i još ljepših riječi, naravno i vrijeme kad se sjetimo starih prijatelja i znanaca pa nakon dugo vremena zajedno provedemo koju večer. Možda čak uz živu glazbenu pratnju koja dodatno ubrza protok krvi kroz žile i pomaže oživjeti davna zajednička sjećanja? Kranjčanima je rodni grad poslužio provođenje večeri po gore navedenom receptu na pladnju, nakon što je u staroj gradskoj jezgri, točnije na Glavnom trgu, za vikend između Božića i Nove godine u goste pozvao najprije zasavske Orleke, a dan kasnije i kantautora Adija Smolara.
Posljednje petkove večeri stare godine već nekoliko minuta nakon sedam navečer na trg kod vodnjaka kasnoće, među kojima sam se našao i sâm, mamio je veseljački zvuk Orleka, koji se širio tajanstvenim uličicama stare gradske jezgre gorenjske prijestolnice. Otkako sam se zadnji put susreo s Orlekima, kod njih se puno toga promijenilo. Krajem prošle godine iz njihova tabora stigla je tužna vijest da nas je napustio dugogodišnji trubač i jedan od osnivača, Janez Tori, kojeg je u sastavu još prije odlaska s ovoga svijeta zamijenio Jan Adamek. I za bubnjevima je sjedilo novo lice, Saša Marna zamijenio je mladi Miha. Nema što, u devetočlanom kolektivu uvijek je živahno, pa su tako i povremeni kadrovski propuhi kroz godine djelovanja kod Orleka postali već stalnica.
Orleki su na Glavni trg privukli lijepu masu ljudi. Kako i ne bi, kad je njihova pučka pojava razumljiva svakom čovjeku koji se može poistovjetiti s pričom običnih, radnih ljudi o kojima govore njihove pjesme? Orleki su Kranj zazibali u rockerske zvukove s snažno prepoznatljivim trubadurskim etno melosom melankoličnog predznaka. Iako su njihove pjesme poskočne i veseljačke, govore o teškom životu u zasavskim revirima i problemima s kojima se u »tri doline« susreću svakodnevno. Prvo grlo grupe Vlado Poredoš između je pauza odsvirane komade povezivao u logičnu cjelinu i svojom skromnom i simpatičnom osobnošću odmah se omilio većinom zreloj publici, pa mu nije bilo teško ni nasmijati ih komičnim ubačajima. »Se dobiva jutri ob desetih dopoldne v Prešernovem gaju«, uporno je tako ponavljao jednoj od beskućnica koja je cijelo vrijeme ispod pozornice plesala u taktovima grupe. Orleki su jednostavno otrovno primamljivi kad je riječ o nesvjesnom ovladavanju njihovim izrazom, koji u tren oka otme slušateljeve noge i zazibe ih u plesne korake!
Grupa je predstavila svoj željezni repertoar, u kojem nisu izostali Lojze gobc, Ko so lipe cvetele i Mala Zagorjanka. Pesem za ačkija s ciganskim prizvukom dokazala je da je riječ o kolektivu svjetskih nazora, no slušatelje su se kao i obično najviše dotaknule one pjesme s najsnažnijom izražajnom notom, poput Punca s šohta i Adijo knapi. Unatoč zimskim temperaturama i posljedično smrznutim prstima, glazbenici su se dobro držali! Jure Tori s prepoznatljivim, blago pogrbljenim držanjem vladao je lijevom stranom pozornice, a desnu je potpuno okupirala puhačka sekcija Kristjan / Jan / Ečo, koja zvuku Orleka dodaje karakterističan genski zapis. Jedan od (brojnih) vrhunaca bila je izvedba Porno polke, u kojoj je do trenutne pozornosti reflektora pri izgovaranju stihova teta vaša Mica je pa prasica / se je dala za 5 jurjev kontrahirat došla i vjerna posjetiteljica njihovih koncerata Monika. Kao i uvijek ugodno kapitalizirani sat i pol vječno zelenih Orleka, ovaj put u sjaju novogodišnje ukrašene stare gradske jezgre gorenjske prijestolnice. Može li se uopće poželjeti išta više?
Fotografije: Aljaž Anžič – Tuna
Za dopuštenje objave fotografija zahvaljujemo otvorenom gradu Kranj.
Galerija slika
