W.A.S.P.
srijeda, 29. 10. 2025.
Media Center, Ljubljana, Slovenija
“El-ou-vi-i …”
Osice (kako smo ih mi metal nadobudnjaci zvali u osnovnoj školi) zaustavile su se u Ljubljani na pretposljednjem koncertu turneje Album One Alive, na kojoj su po već pomalo prežvakanom konceptu svirale cijeli prvi album, redom kojim ide na ploči, što je izgleda strašno smetalo šefa Štefa Durena, metalski prekrštenog u Blackieja Lawlessa. Tijekom koncerta je naime prigovarao da je to prva turneja u povijesti benda na kojoj koncerte ne otvaraju pjesmom On Your Knees.
Da počnem od početka, čini se da su odlasci na metal koncerte s Primorske prema prijestolnici u bijelom kombiju osuđeni na probleme i neuspjeh. Nakon odiseje na koncert Riot V u Medvodama u svibnju ove godine (reportaža ovdje) ovaj smo put zbog nesreće ispred nas dva sata zapeli na primorskoj autocesti. Ta stanka rezultirala je kojim popijenim pivom (viskijem, votkom) više od planiranog, što se za neke pokazalo kobnim pred kraj večeri.
Još gore, propustili smo prve tri pjesme i pol. U ugodno napunjen Media Center uletjeli smo usred B.A.D. i odmah pali u headbangersku ludnicu koju nam je priredio Blackie s ortacima. Nisam bio ljut (samo me je razjebalo) što sam propustio The Flame, koja mi je zapravo najdraža pjesma s ploče. Ali vremena za oplakivanje nije bilo, pa sam odmah pao u vrućicu 1984., kad je sirovi prvi album prijetećih osa razvalio LA glam scenu uzduž i poprijeko. Stvar je naime poprilično heavy od suvremenika, sirova energija i izravna produkcija, da ne spominjem Blackiejev monstruozni vokal, osvojili su srca i ušne bubnjiće svih nas koji smo u glam revoluciji nedostajali malo teži zvuk.
Na Blackiejevoj se siluetu prvo moglo primijetiti da se čovjek poprilično vratio u formu od zadnjeg ljubljanskog koncerta (reportaža ovdje). Iznenađujuće vitak i okretan te u prilično kvalitetnoj vokalnoj formi, bez pretjerane komunikacije s publikom vladao je prostorom. Izbor pjesmica (možete ga pogledati ovdje) bio je s obzirom na sastav i klasičnu dužinu W.A.S.P. koncerta gotovo savršen. Osobno mi ti veneci idu na živce, ali šef ih se drži već duže vrijeme, pa tu nema što. Lik zna što radi, zato nismo čuli ništa starije od 1989. (album The Headless Children).
Uživao sam u završnom dvojcu s prvog albuma, Tormentor i The Torture Never Stops, a posebno posljednja oličava nemilosrdni heavy metal u pravom smislu riječi. Potresla je klasična polu-balada Forever Free, koja i dalje zareže u crijeva kao katana pri harakiriju. Blackie je rado iskoristio činjenicu da je originalni album izdan bez kontroverzne pjesmice o spolnom životu ljudskih životinja pa je ovaj put nije odsvirao. Propustio je i priliku da za zezanciju odsvira bonus pjesmu Show No Mercy, ili čak, ne daj bože, odličnu obradu Paint It Black. No dobro.
Ova reportaža ne može biti kompletna bez spomena mog najdražeg power metal bubnjara Aquilesa Priesterja, koji je u bendu već osam godina! Otkako sam ga prvi put čuo na albumu Rebirth (2001.) brazilskih prog-power majstora Angra, bez konkurencije zauzima prvo mjesto na osobnoj ljestvici power metal bubnjarskih manijaka. Prilično jednostavne ritmičke sekvence W.A.S.P. pjesama začini perkusijama, prijelazima i poigravanjem s dvostrukom bas pedalom, pravo ga je uživanje slušati. Očito ga jako cijeni i gazda, jer ga je cijeli koncert zaljubljeno pogledavao i pokazivao na njega.
Po mom skromnom mišljenju zvuk je bio prilično dobar. O nasnimljenim stvarima ovaj put ne bih, jer ih je stvarno bilo samo za uzorak. Lijepa, mirno divlja metal večer!
Neko smo vrijeme još očajno postajali pred zadnjim izlazom u nadi za kojom fotkom ili autogramom, ali najviše što smo uspjeli dobiti bio je pogled na Aquilesa, koji je pomlatio svoju teško zaslужenu večeru. Tako smo krenuli još na “supu od grožđa i salatu od mesa” pa kući. Ovaj put bez zastoja.
Počasno spominjanje zaslužuju nepokolebljivi podupiratelji njegove crne visosti, basist zadnja tri desetljeća Mike Duda i možda jedan od najzapostavljenijih gitarskih čarobnjaka metalske glazbe, Doug Blair, koji je svoje čarobne partiture pridonio na zadnja četiri od boga i đavla zaboravljena W.A.S.P. albuma. Ako vam je imalo stalo do metalnih opiljaka, poslušajte!
Tekst: Igorac
Fotografije: Aleš Podbrežnik
W.A.S.P. – setlista:
1. I Wanna Be Somebody
2. L.O.V.E. Machine
3. The Flame
4. B.A.D.
5. School Daze
6. Hellion
7. Sleeping (in the Fire)
8. On Your Knees
9. Tormentor
10. The Torture Never Stops
—dodatak—
11. The Big Welcome
12. Inside the Electric Circus / I Don’t Need No Doctor / Scream Until You Like It
13. The Real Me (orig. The Who)
14. Forever Free / The Headless Children
15. Wild Child Play
16. Blind in Texas
