Testament / Obituary / Destruction / Nervosa
utorak, 21. 10. 2025., od 17.30 h do 23.00 h
Ljubljana / Media Park / Slovenija
Dolaze oni posebni koncertni događaji! Naravno, u Sloveniju! Takvi kojima jednostavno ne smiješ okrenuti leđa. I takvi kojih nam jednostavno nedostaje. Vražja kombinacija klasičnih dana thrash metala i death metala, na krilima tri veteranska sastava Testament, Destruction i Obituary te vrućih brazilskih thrash/death metalki Nervosa, koje se na sceni drže već 15 godina.
Media Center bio je takoreći rasprodan. Publika gladna dobrog šuta natrpala se do posljednjeg kutka. Teško se bilo micati po prostoru. Bilo naprijed, bilo straga! Posjećenost je bila izvanredna. Bio je cijeli Balkan, bili su Austrijanci, Talijani i naravno naši! Pričest po notama ekstremnog metala, koji na svjetlo dana izvlači samog vraga!
Sve je teklo prema rasporedu. Nervosu sam nekoć davno uhvatio ispred Suffocation i Venom.inc u grazovskom Explosivu, tada u posve drugačijem sastavu. Bend u kojem se kroz vrijeme izmijenio ogroman broj članova sve je ove godine držala na okupu gitaristica Prika Amaral, koja se ponovno vratila i na glavni vokal, točnije growl. Sasvim ženski kvartet ponudio je stvarno odlično uvodno zagrijavanje. Ništa novo u glazbenom smislu cure ne donose, ali sviranje, odnosno izvedba, ostavilo je oduševljavajući dojam. Prika u growlu ima dovoljno otrova koji isijava bestijalnost, a uz demonstraciju velike zavzetosti, predanosti i srčanosti ekipe, koju uz nju zastupaju još grčka gitaristica Helena Kotina, nizozemska basistica Emmelie Herwegh i bubnjarica te uz Priku još jedna Brazilka Gabriela Abud, uvodno zagrijavanje prošlo je u tren oka. Cure su redale komad za komadom, a u repertoaru je pozornost privlačio posljednji i ukupno peti studijski album “Jailbreak” (2023). Iskren udarac ravno u nos!
Destruction pak vrijede za legende i jedan od stupova teutonskog thrash metala. No da su sami krenuli na turneju, kod nas bi vjerojatno jedva napunili Orto bar. Bez obzira na status legendi koji uživaju Schmier i društvo. Opet kvartet! S 16. studijskim albumom “Birth of Malice”, koji je izašao u ožujku ove godine, u džepu, Destruction su isporučili upravo ono po što su sljedbenici sastava toga dana došli u Ljubljanu. Sipanje napalma i nemilosrdno bičevanje u najvišoj brzinskoj brzini, koje nije za sobom ostavljalo preživjelih. Vremenski ograničena izvedba od svega 40 minuta bila je odlučno premalo. Publici se utrgnulo već uz uvodnu klasiku Curse the Gods, a nevjerojatnu energiju na najvišoj razini ‘uništenja’ nastavili su održavati očekivani Mad Butcher i prije kraja Bestial Invasion. Tokarilica nije popuštala. Schmier se odlično drži. I u vokalnom smislu. Bio je odličan pogled na legendarnog Randyja Blacka, kojeg smo pratili na mnogim prošlim koncertima, kad je još svirao s Annihilator i Primal Fear. Čovjek ostaje bezgranično razoran na svojim kožama! Zvuk odličan (stajao sam malo na desnoj strani – naravno bliže šanku i negdje 15 m od pozornice).
Posve drugu energiju na prostor su donijeli Obituary. Legende stare škole floridskog death metala ostaju konstanta. Kvintet koji već dulje vrijeme svira u nepromijenjenoj postavi svoj je repertoar za novu turneju utemeljio tako da je u njemu odlučno istaknuo svoj drugi studijski album “Cause Of Death”. Budući da je izašao prije 35 godina, red je da sastav na takav način obilježi njegov jubilej. Cijeli nastup sastava uz bezgraničnu egzekuciju pratio je još jedan vrlo važan čimbenik. Gotovo savršen zvuk. Zato su ovaj put Obituary za mnoge predstavljali čak i vrhunac koncertne večeri. Pogotovo s obzirom na žanrovski razmak od Testament, koji generira različite ukuse i preferira različitu sklonost pojedinca prema obama sastavima. John Tardy se ne mijenja. Njegov fenomenalan i jedinstven ‘growl’, koji opusu sastava daje poseban zloslutan karakter, ostaje sadržajno razoran. Uz zauzimanje karakterističnih poza. Tu je ona valovita duga kosa gotovo do koljena, koja posebno pobjeđuje. Čovjek, mit, legenda. A zvuk izniman. Zato je i nastup tako savršeno grabio i, s obzirom na narav i vibracijska odstupanja, donio u dvoranu mnogo više zanimljivosti od nastupa Destruction, koji su svoj nastup odvalili manje-više u jednoj jedinoj vibraciji. To su potvrđivale i reakcije publike s izvanrednim moshevima, kakve ni kasnije nisi zamijetio. Snare bubanj zvučao je veličanstveno. S čudovišnom jekom kontrastno je detonirao kroz death metalski groove lomatajućeg fraziranja obiju gitara. Zapravo su gradivni elementi zvučne slike bili izuzetno dobro kalibrirani. Najzanimljiviji dio koncerta bio je srednji, kad je bend nanizao šest uzastopnih klasika s albuma “Cause Of Death”, koji je kulminirao u vrhuncu pred sam kraj koncerta, kad je bend odsvirao još klasiku I’m In Pain s trećeg albuma “The End Complete” (1992) i svoj vrhunski nastup zaključio očekivanom istoimenom klasikom s prvijenca “Slowly We Rot” (1989). Jedan sat primordijalne škole death metala. Kao da tih 35 godina nikad nije prošlo.
Slijedi gotovo polusatna pauza i nastup thrash metal odličnika, možemo slobodno reći jedne od najcjenjenijih thrash metal postava koje su nastale iz Bay Area. Testament. Mnogi bi ih voljeli vidjeti među velikom četvorkom thrash metala. Bend koji ne budi zanimanje samo kod ljubitelja thrash metala, nego na koncerte privlači i zahtjevniju publiku. Susreo sam dosta kolega koji su čisti ‘proggeri’ te večeri u dvorani i došli su jednostavno uživati u vražjoj tehnički visoko kompleksnoj egzekuciji po kojoj su Testament poznati.
Bend je početkom listopada izdao novi album “Para Bellum”. Odličan novi proizvod kojim je dopunio svoj bogati opus. Testament su svirali sat i petnaest minuta i repertoar sastavili po uzoru na diskografski presjek karijere, pri čemu je najnoviji album došao na red duboko u drugoj polovici koncerta, kad se bend prihvatio podivljale Infanticide A. I., gdje thrash fraze odlično supostoje s prijelaznim, gotovo black metalskim umetcima te nakon nje odlične nove i silno mračne balade Shadow People. Iz ranog razdoblja je u cijelosti ispao ponovno album “Souls Of Black”, a inače su već u prvom dijelu koncerta zidovi pucali po šavovima, kad je bend uzastopce ispalio naslovnu skladbu albuma “Practice What You Preach” i nakon nje albumskog suputnika Sins Of Omission.
Bend je isijavao izuzetno vedro raspoloženje, za što su u prvom redu brinuli poglavar, nevjerojatno karizmatični vokalist Chuck Billy, koji je ponovno isporučio izniman vokalni performans i tome dodao nekoliko sočnih komentara, i jedan od najcjenjenijih basista u svijetu ekstremnog metala i metala općenito Steve Di Giorgio, koji se više puta zabavljao hrpom iskrivljenih grimasa dok je koketirao s publikom, a i brižno skupljao Dovasove palice po pozornici te mu ih bacao natrag prema bubnjevima. Pa, Chris Dovas, novi član sastava, pravo je otkriće. Obuću slavnih prethodnika Genea Hoglana, Paula Bostapha i Davea Lombarda razgazio je velikim stilom i u tren oka opravdao svoju poziciju u društvu tehnički izuzetno izbrušenih drugova. Zato mu je pripao i bubnjarski solo, koji ni na tren nije ostavljao ikakvu ravnodušnost (Di Giorgio mu je pomagao sviranjem po činelama). Dovas ruši i bend to dobro zna. Više puta su ga dečki okružili kao što hokejaška momčad okružuje svog vratara. Peterson i Skolnick poglavlje su za sebe. Njihovi solo dionice i dueli ostaju prava pravcata poezija. To su oni dijelovi koncerata za koje uopće ne želiš da bi se ikad završili. Soliranje koje može trajati i trajati. U nedogled.
Nakon mračne, ali odlične nove balade Shadow People, bend je isporučio dva krošea s klasičnog albuma “The Ritual” (Return To Serenity i Electric Crown) te okrunio vrhunsku predstavu očekivanim završnim udarcem Into The Pit s prvijenca “Legacy” (1987). Testament su predstavom ponovno potvrdili da ih godine jednostavno ne love. Zajedno sa zvukom (za dobar zvuk si obavezno morao stajati negdje ispred mikserskog pulta, bilo lijevo ili desno, uvjet je bio da si u dvorani ispred mikserskog pulta).
A za kraj? Dobiješ dakle više nego što očekuješ ili zahtijevaš. Lud provod, lud opći metalski praznik. Luda predstava ekstremno živopisnih sastava u odličnoj koncertnoj formi. To je to.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Nervosa – setlista:
1. Seed of Death
2. Behind the Wall
3. Kill the Silence
4. Perpetual Chaos
5. Venomous
6. Jailbreak
7. Endless Ambition
Destruction – setlista:
1. Curse the Gods
2. Nailed to the Cross
3. Scumbag Human Race
4. Mad Butcher
5. No Kings No Masters
6. Thrash ‘Til Death
7. Bestial Invasion
8. Destruction
Obituary – setlista:
1. Redneck Stomp
2. Sentence Day
3. A Lesson in Vengeance
4. The Wrong Time
5. Infected
6. Body Bag
7. Dying
8. Cause of Death
9. Chopped in Half / Turned Inside Out
10. I’m in Pain
11. Slowly We Rot
Testament – setlista:
1. D.N.R. (Do Not Resuscitate)
2. WWIII
3. Practice What You Preach
4. Sins of Omission
5. Native Blood
6. Trail of Tears
7. Low
8. More Than Meets the Eye
9. Drum solo
10. First Strike Is Deadly
11. Infanticide A.I.
12. Shadow People
13. Return to Serenity
14. Electric Crown
15. Into the Pit
