Mjesto: Tolmin
Datum koncerta: 08.08.2014
Protekli dani šarolikog koncertnog događanja, divljanja i općeg žurkanja ostavili su prilično očite tragove na licima posjetitelja. Neprospavane noći polako su stigle do živog čak i onih koji u svojim redovima važe za veterane festivalskog posjećivanja. Jutarnje kave i veganski sendviči nisu ni izbliza pomogli unesrećenima, za koje je festivalska organizacija postavila posebne medicinske šatore. Mnogi nisu uspjeli sebi priuštiti hranu i piće; festivalske su cijene strancima bile prihvatljivije nego lokalnim posjetiteljima, povrati vrećica (za koje su posjetitelji platili određeni polog) često su završavali bez kompenzacije, a za tuširanje su stranci radije koristili obližnju Sočo. U pomoć dehidriranima po kampu su paradirali sponzorovi zaposlenici i dijelili Monster napitke svima kojima su zatrebali. Za pušače su pak duhanske tvrtke nudile besplatna punjenja duhana u zamjenu za vrećice konkurencije.
Tijekom dana i (neočišćena) prijenosna zahodska kućica dodala je svoj miris prizorištu, a posebno štetni mirisi skupljali su se u beach stageu, koji je već pokazivao znakove tjedna znojenja, pljuvanja i bljuvanja. Većinom su pozornice dobile manje posjetitelja, s jedne strane zbog odmora i priprema za završnu večer, a s druge zbog odlaska onih koji nisu bili dorasli događanju. Manjak se vidio na prizorištu, ali Talco se unatoč okrnjenoj publici nisu dali. Talijanski ska-punk s malo melankolije tolminska je publika lijepo prihvatila. Naglasak na plesnom prizvuku povoljno je djelovao i na one koji su ludovali ispod pozornice i na one koji su se skrivali u svojim šatorima. Odličan efekt na pozornici, s vizualnog stajališta, postigle su zastave koje su prekrile gitarska pojačala i tako dale mašti slobodan prolaz za one opsjednute opremom. Talco su sve do kraja seta držali publiku PRH-a na nogama, bez prestanka i bez popuštanja. Spomena vrijedan nastup izveli su i A Wilhelm Scream, koji su se svojom odličnom tehničkom izvedbom pridružili nekolicini izvrsnih izvođača ovogodišnje instalacije festivala. Za razliku od prethodnih dana, petkovo je događanje pratila i prilično jasna zvučna slika, u kojoj je većina naglaska glasnoće pala na gitarske snage. Jureća solaža imala je podlogu koja ju je konstantno stabilno držala u redu, a povremeno se ponašala i kao posve samosvojna solaža. Robinson je unatoč neprestanom skakanju i trčanju munjevito brzo nudio rifove ispod svojih spretnih prstiju, a Angelini je cijeloj postavi s lakoćom davao savršene ulaske i izlaske. Melodični hardcore punk iz Massachusettsa svojim je vokalnim i frontmanskim sposobnostima oplemenio Pereira, koji je unatoč jakim bolovima u leđima koncert odradio neprestanim skakanjem.
U usporedbi s Ignite, A Wilhelm Scream kraljevali su na petkovoj pozornici: “Puno bendova postane veliko i zaboravi da to (pokazuje na publiku) treba zaslužiti, i nikad ne smijemo uzimati poštovanje zdravo za gotovo!”. Suprotan put odabrao je Téglás, koji je nakon prve skladbe zamolio obožavatelje u prvim redovima da radije plešu samo na stagedive pozornici. Kao razlog je naime naveo jake bolove u leđima, pa je radije lagano poskakivao po pozornici. Razine energije između A Wilhelm Scream i Ignite konkretno su se razlikovale; energija koju su A Wilhelm Scream nudili kao od šale kod Ignite je pala. Osim istinski zagriženih obožavatelja, zadnji su se redovi raspršili po kuhinjama i štandovima sa žestokim pićem te ondje dočekali završni punk karaoke s Pigs Parlament na beach stageu.
Galerija slika
