Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ponty, Jean-Luc
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1980
Trajanje: 39:40
Ocjena: 4/5
Jean-Luc Ponty, najvažniji, ako ne i najbolji jazz violinist svih vremena, koji je u svojoj iznimno bogatoj karijeri surađivao s takvim glazbenim velikanima kao što su Frank Zappa, Elton John, John McLaughlin, Mahavishnu Orchestra, Chick Corea, Al Di Meola, Stanley Clarke i Return To Forever, da navedemo samo neka od najpoznatijih imena, imao je početkom osamdesetih iza sebe već dugačak ‘prijeđeni’ put samostalnog glazbenog izvođača, a do tada je izdao niz albuma koji su zasluženo doživjeli razna laskava priznanja. Francuski virtuoz, koji je, osim briljantnog sviranja violine, vladao i klavirom, raznim klavijaturama i klarinetom, većinu je svoje karijere prisezao na jazz fusion, pri čemu se ni u razdoblju kada je spomenuti žanr počeo gubiti popularnost nije dao smesti i nastavio je svirati ono što ga je najviše veselilo.
Na albumu »Civilized Evil«, koji je izašao 1980. godine, prekaljeni violinski majstor nastavio je uspješnu skladateljsku i aranžersku formulu prethodnih albuma uz tu promjenu da je u zvučni kolaž aktivnije uključio sintesajzersku tehnologiju osamdesetih, za što se pobrinuo klavijaturist Chris Rhyne. »Civilized Evil« predstavljao je prvu suradnju između Pontyja i američkog basista Randyja Jacksona. Potonji je postao poznat kao tražen povremeni glazbenik i kasnije je u karijeri surađivao s tako različitim izvođačima kao što su Journey, Boston, Blue Ӧyster Cult, Billy Cobham, Roger Waters, Bruce Springsteen, Michael Bolton, Aldo Nova, Bob Dylan, Jon Bon Jovi, Stevie Nicks, Mariah Carey, Paula Abdul i Aretha Franklin, da navedemo samo neke. Upravo je sviranje na Pontyjevim albumima s početka osamdesetih i suradnja s engleskom new wave grupom Taxxi Jacksona lansiralo u stratosferu najtraženijih povremenih basista.
Jean-Luc je imao naviku na svakom svom solo uratku surađivati s nekim gitarskim virtuozom. Na »Civilized Evil« to je bio nitko drugi nego američki gitarski heroj Daryl Stuermer, najpoznatiji po svojoj dugogodišnjoj suradnji s progrock titanima Genesis i Philom Collinsom. Stuermer je na albumu odsvirao samo dva solaža, i to na skladbama »Happy Robots« i »Good Guys, Bad Guys«. Na ostalim skladbama na gitari se iskazao znatno manje poznati Joaquin Lievano. Pontyjevu suradnju s američkim glazbenicima upotpunio je nažalost već pokojni bubnjar Mark Craney, kojeg su ljubitelji progrockovskih legendi Jethro Tull zapamtili po bubnjanju na albumu »A« (1980).
»Civilized Evil« je, kao i većina Pontyjeva stvaralačkog opusa, instrumentalne naravi, iako naslovi skladbi nagovještavaju društveno kritičnu notu koja kritizira pogubno djelovanje ljudske civilizacije i nekontrolirano širenje (tadašnje) suvremene tehnologije. Naravno, to ni u čemu ne utječe na strukturu i sam ambijent skladbi. Simfonijskih aranžmana na klaviru i sintesajzerima ima u izobilju, što znači da većina kompozicija na »Cvilized Evil« sadrži i zamjetan simfoprogrockovski prizvuk.
»Demagomania« se otvara mračnim sintesajzerskim motivom i profinjenim bas linijama koje povezuju Pontyjeve strastvene violinske pasaže. Jean-Luc tu klavijaturistu Rhyneu dopušta mnogo improvizatorske slobode, pa se on dodobra razmaše na svom Korg sintesajzeru. Usputni zvučni efekti danas djeluju pomalo jeftino. Pontyjev violinski solo s druge je strane čista pobjeda i tek jedna od brojnih demonstracija njegova instrumentalnog, ali i skladateljskog genija. Unatoč opsežnim varijacijama na violini, basu i sintesajzeru, ovu skladbu, kao i ostala djela na albumu, obilježava melodična narav pojedinih aranžmana.
Na »In Case We Survive« do nešto većeg izražaja ipak dolazi i električna gitara, koja je inače produkcijski i količinski posve u sjeni Pontyjeve violine. Nakon burnog uvoda nastupa smirena improvizacijska sekcija u kojoj Jean-Luc i njegovi drugari polako razvijaju eteričnu atmosferu. Iako je Ponty cijelo vrijeme okružen vrhunskim glazbenicima, svake je sekunde jasno tko je glavni virtuoz, pa na svakoj kompoziciji zauzima središnje mjesto, osobito kad razvije svoje osebujne violinske improvizacije. »Forms Of Life« otvara se suptilnim klavirskim aranžmanima koji polako stvaraju nježnu melodiju, dok sintesajzerske teksture u romantično-baroknu atmosferu, za koju je najzaslužnija violina Jean-Luca, unose lagan futuristički prizvuk.
»Peace Crusaders«, u kojoj Craney izvodi nekoliko vrlo raznolikih bubnjarskih kanonada, dok Jackson oduševljava dinamičnom ponudom zadebljanih bas linija, ritmički je gledano znatno temperamentnija tvorevina. I Lievano se dodobra razmaše na električnoj gitari i dokazuje zašto ga je Ponty odabrao u ekipu koja je snimila ovaj album. Violinski maestro ne dopušta da ga nadjačaju izazovne Rhyneove varijacije na sintesajzerima i ponovno servira fenomenalan solistički odlijep koji je prava paša za uši. »Happy Robots« nešto je ‘tradicionalnija’ jazz fusion tvorevina s brojnim lukavim ritmičkim meandrima i razgranatim sintesajzerskim prostranstvom, dok violinski majstor svojim briljantnim pasažama brine za razvijanje živahne i pomalo nostalgične atmosfere.
»Shape Up Your Mind«, u kojoj maestro i njegovi kamerati ponovno oduševljavaju spajanjem visoke tehničke potkovanosti i ambijentalne profinjenosti, sadrži iznimno melodičan središnji aranžman koji bi se mogao iskoristiti i za uvodnu špicu neke TV serije ili emisije. »Good Guys, Bad Guys« sadrži živahne harmonije između violine i električne gitare, dok uz simfonijske ukrase sve skupa podupiru minimalističke bas linije i raznoliki zamasi po činelama. »Once a Blue Planet« otvara se elegantnim, neoklasicističkim varijacijama na klaviru i violini čime se postupno oblikuje melankolična i gotovo opominjuća atmosfera koja se brine za dubok i kontemplativan završetak albuma.
Unatoč tome što je srodnoj glazbi u komercijalnom smislu početkom osamdesetih počelo ići loše, Jean-Luc si zbog toga nije previše razbijao glavu. »Civilized Evil« bio je stoga još jedan vrlo dobar jazz fusion uradak koji je zbog brojnih sintesajzerskih varijacija jednom ‘nogom’ stajao u simfonijskom prog rocku. Jedan iz elitne šačice glazbenih suradnika koje je Frank Zappa iznimno poštovao, uvođenjem tadašnje sintesajzerske tehnologije minimalno je moderniziirao svoj prepoznatljiv zvuk, što je ujedno i jedina prava mana ovog albuma, jer većina takvih sintetičkih tekstura zvuči pomalo hladno u inače tradicionalno toplom Pontyjevu ambijentalnom pristupu.
Postava
Jean-Luc Ponty – violina, klavijature, prateći vokal, bas sintesajzer
Randy Jackson – bas gitara
Joaquin Lievano – gitara
Daryl Stuermer – gitarski solo na 5 & 7
Mark Craney – bubnjevi
Chris Rhyne – klavijature
Produkcija
Jean-Luc Ponty
Popis skladbi
1. Demagomania (6:25)
2. In Case We Survive (4:06)
3. Forms of Life (4:48)
4. Peace Crusaders (5:38)
5. Happy Robots (4:14)
6. Shape Up Your Mind (5:15)
7. Good Guys, Bad Guys (4:41)
8. Once a Blue Planet (4:02)
