Izvođač: Sheehan, Billy
Izdavač: Magna Carta
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Oduvijek sam smatrao da je potez diskografske kuće Magna Carta s kompilacijama iz serije ”Prime Cuts” odličan način za brzo predstavljanje glazbenika koje spomenuta kuća ima u svom okrilju. Iako se za sličan potez već ranije odlučilo nekoliko drugih diskografskih kuća, i dalje smatram da Magni Carti to u tom smjeru najbolje polazi za rukom. Sve njihove kompilacije omogućuju umjetnicima da zasjaju u punom sjaju, a slušatelju istodobno daju što bolju retrospektivu glazbenikova stvaralaštva.
Ovaj put Magna Carta predstavlja nam izvanserijskog basista svjetskog formata, Billyja Sheehana. Album obuhvaća 9 skladbi, pa je odabir pjesama iz opusa Mr. Sheehana bio prilično težak posao. Pet skladbi obuhvaća umjetnikovo solo stvaralaštvo, a preostale četiri plod su zajedničkog rada u “monster progression fusion” bendu Niacin i na Rush “tribute” albumu “Working Man” s odličnim Terry Bozziom na bubnjevima… Za moje uši takav je izbor vrhunac kompilacija “Prime Cuts”, a ujedno i odlična prilika za bliži susret za one među vama kojima Billyjev dosadašnji rad još nije baš poznat. Iako ste ga svi vjerojatno već čuli u nekoj od postava, vjerojatno samo niste znali o kome se radi. Eh, tako već ide da su najcjenjeniji glazbenici najčešće najpodcjenjeniji.
Ako se orijentiramo na sam album, u ovom je slučaju uglavnom riječ o albumu dimenzija “tko je tko?”, pa uz Billyja na njemu prepoznajemo još Jordana Rudessa, Stevea Morsea, Mikea Portnoya i Stevea Howea. Iznenađujuće, ovaj put bez komercijalno zasladenih David Lee Rotha i Mr. Biga solo. Jednom riječju, album bismo mogli opisati kao glazbenikov gurmanski fan album. Album startuje Niacinovom skladbom “Elbow Grease”, koja nam pokazuje Billyjevo poznavanje jazzovske strane, a ujedno nas vodi u sljedeću Niacinovu skladbu, “Sugar Blues”. Za sve koji još niste čuli za Niacin, neka vam kažem da je riječ o projektu vrijednom spomena, mješavini bluesa i jazza s primjesama klasičnog rocka. Slijedi izvanredni Rush klasik “The Trees” s prepoznatljivim Mikeom Portnoyem na bubnjevima. Skladba se izvorno nalazi na Rush “tribute” albumu “Working man” i predstavlja Billyjev poklon još jednoj od prog-rock legendi. Ukratko, odlična izvedba odlične skladbe. Za moj ukus najbolju skladbu na albumu predstavlja “Crack The Meter”, izvorno s Jordan Rudess solo projekta “Feeding The Wheel”, s gostujućim super gitaristom Steveom Morseom i bubnjarskim maniјakom Terryjem Bozziom. U spomenutoj skladbi do kraja zasja čvrsta i bombastična ritam sekcija Sheehan-Bozzio, koju ćemo se nadam imati prilike čuti i na kojem zajedničkom projektu, te Steve Morse, kojeg prepoznajemo već po prvih nekoliko odsviranih tonova. Pritom se možemo upitati postoji li u “rock” svijetu još koji gitarist koji je sposoban odsvirati “kromatsku” ljestvicu s takvim osjećajem i profinjenošću te s druge strane matematički odmjerenom preciznošću, kao upravo gospodin Morse?
Ako vas drugi slični projekti ne uvjere dovoljno i ne pokrenu vas, “Prime Cuts” gospodina Sheehana zasigurno hoće. Ako pored toga sviraš još neki instrument, slušanje ovakve kompilacije zasigurno će te “zapaliti”, u tolikoj mjeri da ćeš zgrabiti instrument i barem se djelomično utažiti u glazbenom smislu.
Od Niacina do Rush “tribute”-a, gdje završava redovni studijski dio, pa sve do bootlega, koji obuhvaća isječak iz 1994. godine uživo na “hand-held” mikrofon odsviranog bass sola gospodina Sheehana iz njegova, po mom mišljenju najdivljeg rockerskog razdoblja stvaranja, na kraju nam pokazuje pravu vrijednost ovog glazbenika, koji među ostalim nadilazi i ruši zacrtane granice klasične bas gitare, kao što bismo s druge strane mogli reći i za njegova kompanjona iz gitarskog rock svijeta, Stevea Vaija.
Ukratko, album jednom riječju: za!
Popis pjesama
1) Elbow Grease
2) Sugar Blues
3) Sub Continent
4) The Trees
5) Clean Up Crew/Do A Little Dirty Work
6) Crack The Meter
7) Time Enough (More Than Enough Mix)
8) Super Grande
9) Bass Solo (Buffalo 1994)
