Autor: Primož Novak
Mjesto: Ljubljana / Cankarjev Dom / Slovenija
Datum koncerta: 24.03.2018
Cijena karte: 15€/18€/20€/24€
Prismojene profesore bluesa nije potrebno posebno predstavljati. Neumorni kvartet posljednjih je godina svirao praktički u svakoj rupi. Odradili su mnogo nastupa u inozemstvu. Nakon godina ustrajnosti grupa je uspjela nastupiti i u ljubljanskim Križankama. Prije dvije godine svjetlo dana ugledao je prvijenac Family. Unatoč uspjehu prvijenca, dečki su odlučili da neće počivati na lovorikama kao mnogi slovenski sastavi koji izdaju prvijenac i nadaju se svjetskoj slavi. Uslijedio je koncertni album »Križanke – Live«, na kojem je bilo mnogo novosti. A u mislima je već bio novi studijski album, koji je dobio uvodnu predstavu na koncertu u Cankarjevom domu, gdje je grupa obilježila i 10 godina djelovanja. Dakle, čak dva razloga da koncert bude doista poseban.
Grupa je prije koncerta dala do znanja da će nastupiti s mnogim gostima, tako da rutinski koncert nije bilo za očekivati. Uostalom, poznato je da Prismojenci znaju svirati i po tri sata ili više, pa su koncert u Cankarjevom domu najavili tako da posjetitelji mogu sjediti i prepustiti se glazbi, iako je prismojena epopeja zahtijevala dosta koncertne kondicije. Na prvom mjestu bila je dakle glazba, uz nju nije bilo šanka ni pušionice, nego samo Prismojenci i gosti. Riskantan potez, jer blues zna biti i prilično naporan, no s obzirom na to kako ga Prismojenci upakiraju, blues je sve prije nego suhoparan.
Grupa je svoj dugi set započela novitetom Poorboy, a zatim se vratila na prvijenac, s kojeg je odsvirala nekoliko skladbi. Nije dugo trebalo da grupa na pozornicu pozove prvog gosta, Andraža Mazija, koji je zasvirao na specifičnom instrumentu, pedal steel gitari, čime je glazba Prismojenih dobila dimenziju više i dodanu vrijednost jedinstvenosti. Gosti su se nakon Mazija stalno izmjenjivali. Pridružili su se Domen Gracej na trubi, Jasna Kmetec na saksofonu i Andrej Tomazin na conga bubnjevima, s kojima je odsviran niz skladbi, a usput su i »zajamali«, što je naravno redovita praksa grupe. Još jednu nijansu više nastup Prismojenih dobio je klavijaturama Aleša Uhana. Grupa se svojim repertoarom doticala svih mogućih žanrova. Moglo se čuti blues rock po britanskom uzoru, a s druge strane i po uzoru na Delta blues. Grupa je možda doista uzela blues kao osnovu, no mogli su se osjetiti konkretni ekskurzi u soul, funk, country, psihodelični rock i što sve ne još. S gostujućim glazbenicima i dodatnim instrumentima Prismojenci su dokazali koliko je blues zapravo otvoren, čime se srušio mnogi stereotip.
Naravno, ni ovaj put nije prošlo bez obrada. Hendrixova skladba Voodoo Chile već je postala stalnica, a odsvirana je s izuzetnom mjerom preciznosti i autentičnosti. Gitarist Julijan Erič naučio je praktički svaki pokret gitarske legende. No bilo bi nepošteno reći da je na koncertu žario samo Julijan. Prismojeni djeluju kao entitet, svaki član odlično odrađuje svoj dio. A iznad svega treba pohvaliti komunikaciju članova i izuzetnu uigranost. Miha Erič bio je ponovno sjajan sviranjem usne harmonike i vokalima. Sjeo je i za lap steel gitaru i tako dodatno začinio ionako raznolik repertoar. Cijelo vrijeme oduševljavala je i ritam sekcija. Bubnjar Zlatko Đogić stalno je pomagao s vokalima, publiku je oduševljavao šaljivim obraćanjima, a u dobra tri sata uzeo je samo kratku stanku, kad je na redu bio bas solo Mihe Ribariča, koji je svoju solo točku dobio i dodatno repanjem skladbe Fuck the Police od N.W.A. Ukratko, Prismojenci doista nemaju ograničenja.
Gostujućih glazbenika bilo je prilično mnogo. U nekoliko skladbi pomogao je i gitarist Grega Smola Crnkovič, koji je pomagao i pri snimanju aktualnog albuma sastava. Ako je Julijan Erič oduševio Hendrixovim stilom, Crnkovič je oduševio stilom Stevieja Rayja Vaughana. Solaže obojice gitarista bile su prava poslastica za ljubitelje gitarske virtuoznosti. Za saksofon je bilo pobrinuto već ranije, a dodatak je stigao i od Lovra Ravbarja, koji je svojom virtuoznom točkom pokazao znanje na instrumentu.
Koncertni program bio je nedvojbeno bogat, ali za priličan broj posjetitelja predug, što se nakon dva i pol sata vidjelo po odlasku nekih posjetitelja. Grupa je to pred kraj počela uviđati i da je polako došao trenutak za pozdrav. No u igri je bilo još jedno iznenađenje, koje je požnjelo najglasniji aplauz na koncertu. Na pozornicu je stupio Pero Lovšin, koji je s grupom otpjevao pjesmu »Na svoji poti«, čime je koncert dobio još onu višnju na torti.
Unatoč dugom koncertu, grupa je nakon tri sata pozvana natrag na pozornicu. Nakon predstavljanja članova i gostiju pao je još posljednji »jam« i tako je završila duga epopeja kojom je predstavljen novi album »Wacky Blues Professors«.
Prismojeni profesorji bluesa koncertom u Cankarjevom domu, na kojem su proslavili 10 godina rada, još su jednom dokazali nevjerojatnu jedinstvenost i autentičnost kojoj u Sloveniji nema ravne. Grupa je puna neočekivanih obrata, zna biti ozbiljna, zna se i odlično našaliti. Može ponuditi nešto jednostavno ili zahtjevnije. Ograničenja tu nema, a prisutan je progresivan način razmišljanja koji će ih odvesti još daleko, ako grupa naravno ustraje u tom smjeru.
