Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Explosiv / Austrija
Datum koncerta: 24.03.2018
Broj posjetitelja: 350
Cijena ulaznice: 34,00€
Tri tjedna nakon što smo uživali u nastupu velike Sepulture, koja u novim vremenima proživljava artistično buđenje, alibi za novi posjet graškom Explosivu ponudili su bendovi: Venom Inc., Suffocation, Nervosa, Aeternam i Survive. Pet karakterno različitih glazbenih priča, dakle. Privlačno, nema što!
Tko bi pomislio da će u istoj večeri na istoj pozornici moći slušati glazbu sastava koji se smatra pionirskim u doba N.W.O.B.H.M. buma, ali i sastava koji je krčio put tehničkom death metalu? Silno posrećena i zanimljiva kombinacija. Ipak, većina koja je došla na koncertni spektakl pripadala je generaciji ljubitelja metala negdje oko tridesete i malo iznad. Dakle, s ukusom koji se priklanjao ekstremnoj raznolikosti metala, to jest u ovom slučaju death metalu!
Prvi su na pozornicu oko pola osam navečer stupili Japanci Survive. Kvartet bruši kombinaciju death metala s thrash metalskim elementima, za vokale se brinu pjevač i gitarist Nemo te basist Sinjilow, a postavu popunjavaju gitarist Gaku i bubnjar Shintarou. Japanci, koji djeluju, reci i piši, od 1998. godine, dakle čvrstih dvadeset godina, i nakon dva desetljeća iskazuju iznimnu angažiranost na pozornici, oštar fokus i visoku predanost svemu čega se late. Sviraju s puno žara i strasti. Survive su imali vrlo pristojne zvučne uvjete pa su i poslužili optimalan, dobro uigran i kompaktan nastup koji je trajao tek dobrih pola sata. Iako bend ne donosi ništa novo i neviđeno, kompozicije ga na trenutke zbližavaju s metalcore napjevima, ne manjka ni jasnih melodičnih dionica. Tehnički izuzetno dobro potkovana skupina. Bend je u uvodu silno dobro zagrijao publiku, pred kojom su stajali nastupi još četiriju sastava. »Human Misery« ukupno je već šesti album skupine i aktualan, bend mu je posvetio više promocije, »Dean« gitare, doteran zvuk, vrlo dobro usklađena četvorka koja može razviti izuzetnu brzinu. Možda je upravo ta modna estetika na trenutke postavljena tako da bi mogla biti nadahnuta metalcoreom tipa Trivium. No Survive je ovaj put u nastupu pomogao bubnjar Antoine Guerrin, kojeg su Survive posudili od Kanađana Aeternam.
Aeternam dakle. Kanađani, skupina gotovo deset godina mlađa po nastanku od Survive. U džepu imaju tri studijska albuma, a posljednji među njima, »Ruins Of Empires«, izišao je prošle godine. I Aeternam su zabavno koncertno osvježenje, osobito kad na koncert dođeš po uzoru na »očekuj neočekivano«. Stilsko polazište je death metal, ali s popriličnom dozom pompe i bombastike. U glazbu skupina na izražen način uključuje dionice sastavljene od orijentalnih motiva, a u aranžmane upliće čak i zvuk tradicionalnih marokanskih instrumenata, što im daje i »folk« predznak. Izuzetno dopadljiv growl vođe Achrafa Loudiyja, koji se brine i za ritam gitaru, povremeno kombiniran s čistim pjevanjem. Na vokalima mu je povremeno pružao oslonac basist Maxime Boucher. Oživjeli su Babilonci, Mezopotamija, Egipat. Ne čudi, jer je Achraf podrijetlom Marokanac, pa je jasno odakle dolaze takve ideje, budući da je glavni skladatelj u skupini. Aeternam se ne ustručavaju ni integracije povremenih blastbeat rafala kojima prošaraju pojedine dionice. Silno atmosferičnu i zapaljivu izvedbu pratile su matrice orkestracija. Bend je ponudio miješani izbor materijala sa sva tri albuma pa su se redom izvele Damascus Gate, The Coronation of Seth, Praetor of Mercury, Sun Shield, Fallen Is the Simulacrum of Bel, Hubal, Profaner Of Light, Paropamisadae, Goddess of Masr i Angel Horned. Aeternam su skupina koja zvuči malo drukčije, iako se takvih pristupa već laća poprilično njihovih vršnjaka. No bend je koncertno kompatibilan s bendovima tipa Orphaned Land i Melechesh.
Nervosa su tri nabrijane Brazilke iz Sao Paola, s tri albuma u džepu. Sa skupinom smo se susreli 2015., kad su cure nastupile u Tolminu na Metaldays festivalu. Već su tamo uvjerile svojim iznimno samouvjerenim i karizmatičnim nastupom, u kojem je prštalo od sve kipuće energije i žara. Ovaj put nije bilo drukčije. Štoviše. Bend je zreliji i djeluje još uvjerljivije u svojim pozornicama nastupima. Iako u glazbenom smislu ne otkrivaju Einsteinovu teoriju relativnosti, Nervosa za ženski bend, odnosno za ženski kolektiv, djeluju zacijelo natprosječno. Razvijaju verziju silno nabrijanog, beskompromisno rušilačkog thrash metal revivala (osjećaju se utjecaji teutonske škole) koji ne poznaje predah ni odmor. Energična pjevačica i basistica Fernanda Lira cijelo je vrijeme trčkarala po svojoj polovici pozornice, ispaljivala plejadu najraznovrsnijih grimasa, nesuzdržano isplaženim jezikom čas lijevo čas desno i poneki pogled prilično ošTro i bijesno uperila u publiku. Trio izvrsno klapa zajedno. Poslužio je iznimnu mjeru uigranosti i usklađenosti, pri čemu je uz glavni pozornički magnet, pjevačicu Fernandu, koja je divlje siktala svojim bjesomučnim vokalnim nastupom, snažan oslonac pružala gitaristica i prateća vokalistica Prika Amaral, a Nervosa pritom nikad ne bi bile tako uvjerljive da za bubnjevima u pozadini nije bdjela bijesna Luana Dametto. Bend je već predstavio nešto materijala s nadolazećeg novog studijskog albuma »Downfall of Mankind«, koji izlazi ovog lipnja. Brutalne cure ispljunule su salve bijesa i zloslutnosti! Izvrstan nastup u svakom pogledu.
No, i nastup skupine koja je privukla najviše pozornosti te večeri, američkih legendi tehničkog death metal pinorstva Suffocation. Naguralo se dobrih tristo ljudi. Konkretno nabrijanih i nazubljenih. Temperaturu su podizali i neki ljubitelji teških zvukova koji su stigli iz susjedne Hrvatske, bilo je i nekoliko »izgubljenih i zaboravljenih« Slovenaca (zato što na koncerte u inozemstvo uvijek putujemo odvojeno) iz Štajerske. Bend je isporučio novi vrhunski nastup u kojem je naravno krenuo punom parom i pucao svom raspoloživom artiljerijom i sa svih položaja. S obzirom na to da je Frank Mullen, prvo grlo skupine, prije nekoliko dana obrazložio da zbog poslovnih obveza trajno napušta Suffocation, to jest na neodređeno vrijeme, sad se otvara pitanje hoće li skupina na njegovo mjesto integrirati upravo dosadašnjeg povremenog koncertnog pomagača, koji je ušao u četvrtu godinu takvog službovanja kod Suffocation. To je inače bubnjar skupine Disgorge Ricky Myers, koji je i ovaj put svojim prodornim growlom isporučio silno uzoran nastup, vrijedan toga da nosi Mullenove cipele. Bend se izuzetno dobro drži bez obzira na to što je u posljednje vrijeme prošao kroz lijep paket potresa u postavi. To je ponovno potvrdilo i izvrsno bubnjarsko znanje i nastup novajlije Erica Morottija, koji se skupini pridružio prije dvije godine kao zamjena za izuzetnog i u mnogočemu teško zamjenjivog virtuoza »na kožama« Mikea Smitha. Ako idemo dalje u toj maniri, u ekipi je još jedan prilično svjež član. To je Charles Errigo, koji je isto tako isprva službovao kod skupine kao privremena zamjena za preopterećenog Guya Marchaisa, no nedavno su ga dečki priključili stalnoj postavi skupine. Tako je uz jedinog izvornog člana skupine Terencea Hobbsa, koji je naravno sa Suffocation preživio sva teška i dobra vremena, basist Derek Boyer, koji drlja bas gitaru kod Suffocation od 2004. godine. Bend je u lipnju prošle godine izdao svoj ukupno osmi studijski album »…Of the Dark Light«, s kojeg je predstavio dvije skladbe, Return to the Abyss i Clarity Through Deprivation, koje zajedno s ne mnogo starijom Pinnacle of Bedlam s prethodnog albuma uspješno održavaju visok kvalitetni ugled i razvikanost koju je skupina zahvaljujući svojoj skladateljskoj širini ekstremnih tehnički kompleksnih brutalnih vidika zaslužila kroz godine i koju uživa kod svojih fanova i u zrelim godinama djelovanja.
Bend nije mogao razočarati. Već sama set lista to nije dopuštala. Bend je naime repertoar obilno začinio materijalom iz početne ere djelovanja, jer je ispalio i tri klasika s prvijenca »Effigy Of the Forgotten« (Liege of Inveracity, naslovnu skladbu i Infecting the Crypts), tome dodao dvije točke s albuma »Pierced from Within« (naslovnu skladbu i Thrones of Blood) te pridodao još dvije skladbe s EP-a »Despiced the Sun« (Catatonia, Funeral Inception). Ludnica. Hobbs je i dalje nevjerojatan kad mu se otme i kad ga energija posve obuzme i povuče u njegov svijet na pozornici. S mirnim, ali dlakocjepački preciznim Errigom, dakle, više su nego izvrsno uhodani. Boyer je ponovno odbasirao koncert tako da je svoj bas postavio u uspravan položaj na tlo i gotovo se nasloni na njega, pritom u svom stilu prečupao cijeli koncert. Bubnjanje je krajnje rušilačko i tako ostaje jedan od najzanimljivijih elemenata slike ove kultne skupine. Upravo ta ritmička rahlost inače uništavajuće energije kompozicija i struktura ostaje jedna od glavnih privlačnosti ove starosjedilačke floridske death metalske utvrde, koja je naravno isporučila pravi obračun sa svim kvazimoralizmom nove ere, kojem robujemo. Nemilosrdno i krajnje »natezalno«! Umotano u bezdane zla i propasti, odakle nema povratka. Apokalipsa je tu. Bend je požnjeo ekstremne ovacije zadovoljne (ali ne posve zadovoljene) »zadušene« mase, ali se nije vratio na bis, iako je turneja s Venom Inc. trebala biti co-headlinerska. Odsvirali su točno sat vremena repertoara i svojim izvanrednim koncertom napustili poprište, na kojem je izgladnjela masa tražila još.
Najave je potvrdio posljednji izvođač te večeri. Priličan dio publike naime se nije vratio u dvoranicu kad su na pozornicu stupila tri velika veterana svog zanata. Tony Dolan, Mantas i Abaddon. S malom korekcijom. Potonji je zbog obveza prema obitelji morao propustiti ovu turneju, a na bubnjarskom mjestu zamijenio ga je Jeramie Kling iz sastava The Absence. Da nisu Venom Inc. Samo još jedna verzija sastava Venom (skupinu s izvornim imenom naime vodi njihov (doslovno) nekadašnji drug Cronos), koju vodi tek nagon za koncertnom zaradom, potvrđuje izdanje novog studijskog albuma »Ave«. Taj je u repertoaru bio uzorno zastupljen. Između uvodne nove Ave Satanas i ništa manje nove Metal We Bleed, u uvodnom je dijelu uhvaćena prva klasika Welcome To Hell. Pred kraj je bend uključio od novijih još skladbu War te Motorheadovsku Black’n’Roll, a inače je kotrljao klasiku za klasikom.
Suvišno je govoriti da skupina posjeduje neku bezvremensku rockovsku energiju kojom su se očito nadahnuli svi pravovjerni glazbenici prve metal generacije kad su ušli u proces pionirskog stvaranja nečega što je u glazbi kasnije postalo metal i što im se pretače krvotokom kroz sve te godine prkosa na sceni. Bez obzira na to što je diskografija skupine Venom u mnogočemu često iskorištavana za predstavljanje početka nečega što se kasnije razvilo u novi žanr (black metal), to je samo zahvaljujući albumu koji se tako zove, kao i grlenom vrisku Cronosa, kojeg u Venom Inc. tako uspješno oličava, ako ne i nadograđuje, nezasitni ludak Tony Dolan. S mikrofonom na stalku uperenim prema dolje i držanjem punim grimasa, The Demolition Man u mnogočemu podsjeća na energetsku pozu Motorheada. Odjeveni u “old school metal outfit”! I sam zvuk, posve elementaran i u kojem kraljuje energija blasfemičnog »pra-poslanja« u rock’n’rollu, nesuzdržanih kontrasta gitare, bas gitare i bubnjeva, djeluje posve iskonski i trenutačno opčinjavajuće. Bend je kotrljao komad za komadom. Mantas je postao vrlo savršen gitarist, a njegove često naivne »potegavščine«, koje bilježe osobito studijski albumi prve ere djelovanja sastava Venom, već dulje vrijeme ostaju apsolutna prošlost.
Dolan je ovaj put mnogo manje obraćao publici nego što mu je običaj i što je bio slučaj npr. kod nastupa skupine na prošlogodišnjem izdanju Metaldays festivala, kad se skupina vratila na pozornicu čak za tri dodatka. Očito nije bio dovoljno motiviran, jer je pred kraj nastupa koncert pratilo sve manje i manje ljudi. Time smo bili uskraćeni za hrpu zabavnih crnih humoreski koje Dolan tako spretno stresa iz sebe tijekom koncerta. Skladbu Parasite je primjerice posvetio Abaddonu, koji se razišao sa svojom partnericom, pri čemu je bilo više nego očito da se oznaka »parazit« nije odnosila na Abaddona. Inače je Dolanu priređena neugodna nevolja. Cijelu večer tog dana u dvorani je u publici bio i invalid u kolicima, koji je savjesno pratio sve koncerte. No očito je savjesno pratio i zalihe piva kod konobarica. Tijekom Venom Inc. njegov su duh i tijelo bili već toliko snažno opskrbljeni viškom alkoholnih derivata da je ispod pozornice neprestano vrišteći blagoslivljao Dolana: »Fuck you, fuck you, fuck you…!!!«, što je Dolana u jednom trenutku toliko razbjesnilo da je čak zalijepio stalak s mikrofonom o pod. Isprva razdraženi glazbenik zatim je posve mirno rekao publici da je jako tužno kad neki još uvijek nalaze vremena da mrze jedni druge. Bend je profesionalno odsvirao cijeli repertoar i prilično hladno i rutinski se vratio na bis. Venom Inc. mogu više. No graška publika ovaj put to nije ni zaslužila. Mantas i Dolan brzo su se nakon koncerta pokupili s pozornice, samo se Kling zaustavio na prednjem dijelu pozornice i rukovao s posjetiteljima. Šteta one provokacije, ali tako to ide. Znam samo da se Venom Inc. obavezno gleda ponovno sljedeći put. Na prvu pravu priliku. Naježenost tijekom njihovih nastupa naime ne izostaje, toliko su stvarni u svemu čega se late.
Završni dio pripao je klasikama albuma »Black Metal«: Countless Bathory, Black Metal, Leave Me In Hell , Don’t Burn the Witch Bis je bend zaključio kultnima Sons of Satan te Witching Hour (prvijenac »Welcome To Hell«). Tu su bile izgubljene klasike Warhead i Lay Lust. Razveselio je i uključak već spomenute Parasite (»Prime Evil«, 1989.) s jednog od tri albuma na kojima je umjesto Cronosa basirao i pjevao u Venomu Tony Dolan. Suma sumarum. Pakt s vragom traje neokaljano dalje. Nadajmo se da će se sljedeći put ekipa Venom Inc. ponovno pojaviti u Sloveniji, gdje se nadamo da će na pozornici doživjeti i ljepši doček nego u Grazu. Bilo bi zanimljivo upitati Dolana, uz vrč piva ili dva, što iskreno misli o takvim posjetiteljima koncerta kakvog oličava npr. spomenuti »Wheels of Steel« zaljubljenik.
Setlista
SUFFOCATION:
1. Thrones of Blood
2. Return to the Abyss
3. Effigy of the Forgotten
4. Funeral Inception
5. Abomination Reborn
6. Clarity Through Deprivation
7. Pierced from Within
8. As Grace Descends
9. Entrails of You
9. Liege of Inveracity
10. Catatonia
11. Infecting the Crypts
VENOM INC.:
1. Ave Satanas
2. Welcome to Hell
3. Metal We Bleed
4. Die Hard
5. Live Like an Angel (Die Like a Devil)
6. Parasite
7. Warhead
8. Don’t Burn the Witch
9. War
10. Lady Lust
11. Leave Me in Hell
12. Black n’ Roll
13. Black Metal
14. Countess Bathory
—bis—
15. Sons of Satan
16. Witching Hour
Galerija slika
