Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gradež (Grado) / Diga Nazaro Saurio / Italija
Datum koncerta: 04.07.2014
Broj posjetitelja: 1000
Ultimativni glazbeni čarobnjak i jedan od najvažnijih glazbenih vizionara osamdesetih godina, koji je pridonio popularizaciji skovanice »gitarski rock« i koji je svojom djelatnošću pomogao mnogim drugim gitarskim majstorima da svoje neslućene talente u obliku autorske glazbe približe glazbenim masama, naravno, jest jedinstveni Joe Satriani. Čovjek je prošle godine objavio studijski album »Unstoppable Momentum« – RockLine recenzija OVDJE, koji i dalje ostaje aktualan i ove godine. Već je prošle godine kroz svibanj i lipanj boravio na europskim koncertnim pozornicama, gdje ga je predstavio i 25.05.2014. – RockLine reportaža OVDJE, na svojoj do tog dana ukupno trećoj stanici u Sloveniji. Prvi put Satriani je kod nas nastupio 09.07.2004. u sklopu G3 turneje, tada u društvu svojeg bivšeg učenika Stevea Vaia i veličanstvenog Roberta Frippa (King Crimson), a drugi put u sklopu svoje samostalne turneje posvećene promociji tada aktualnog studijskog izdanja »Black Swans And Wormhole Wizards« – RockLine recenzija OVDJE. To se dogodilo 10. studenoga 2010. – RockLine reportaža OVDJE. Joeova popularnost, zapravo za današnje doba preciznije rečeno omiljenost među svima koji išta polažu na velemajstorstvo gitarske igre, ne jenjava i ne popušta. Njegovi su koncerti i dalje puni i zrelih i mlađih glazbenih entuzijasta – osobito onih koji uživaju u Satrianijevoj velikoj vještini spajanja visoko definiranih melodija unutar kojih si taj velikan uvijek snalažljivo krči obilje prostora za demonstraciju zapanjujućih gitarskih vragolija. One pak ostaju glavna atrakcija i draž njegovih koncertnih posjeta. Pritom njegove skladbe održavaju (u smislu kompozicija) neprekidnu crvenu nit velike kompaktnosti, jer ne dopuštaju eksperimentalna čudaštva koja bi vodila u njihovu motivsku fragmentaciju. Avangardnosti je dakle ulaz zabranjen. Čovjek i 2014. ostaje dobrodošao na svakoj koncertnoj pozornici. Budući da je jako tražen, rado produljuje svoje turneje. Tako je produljio i turneju u prilog promociji albuma »Unstoppable Momentum«. Ljetni termini doveli su ga tek na kamenu bacanja od slovenske granice, točnije u talijansko ljetovališno mjestašce smješteno blizu Tržiča (Monfalcone) zvano Gradež (Grado), gdje je nastupio u sklopu godišnjeg festivalskog ciklusa »Ospiti Di Autore«.
Joe Satriani je i za ovaj dio turneje zadržao uz sebe suradnike koji su ga pratili već na prvom dijelu turneje, kada je s njima nastupio i u Ljubljani. Najatraktivnije među njima jest ime koje pripada multiinstrumentalistu Mikeu Keneallyju, koji je među ostalim poznat po suradnjama s Frankom Zappom i koji je nekoć nastupio već i u Ljubljani, i to sa Steveom Vaijem. Bilo je to 13.04.2000. u ljubljanskoj dvorani Tivoli. Uz Satrianija na pozornici i dalje ostaje i izvanredni ritamski dvojac njemačkog velemajstora na bubnjevima Marca Minnemanna i briljantnog američkog basista Bryana Bellera, koji čine dvije trećine šaljivo razbarušenog društva eksperimentalne fuzije unutar trija The Aristocrats.
Iako je sat odavno odbio devet, prostor kod Diga Nasario Sauro bio je razmjerno prazan. Na pozornicu su kao predgrupa stupili Raven Eye. Američki retro zvučni rockeri koji pretražuju arhive jednostavne riffovske retorike davnih dana, kad je rock još bio mlad, i koji nadograđuju inače prisutnu predvidljivost i trivijalnu zamisao svojih izražajnih figura neobuzdanim naponom eruptivne adrenalinske žurbe, kakvu diktira višak testosterona mladih pastuha voljnih dokazivanja! U razodjeveno jurišne riffove rado se uvuče doomovski odjek Sabbath poruke, a po sadržajima garažne živosti moguća su etiketiranja s nekim MC5. Naravno. Stvar je opet aktualna reciklaža. Fale još samo poderane Lumberjack košulje. Netko je u njima čuo revitalizam Wolfmother, drugi Graveyard, a treći je opet brzo dodao treću smislenu asocijaciju. Takav je revitalizam u naletu i aktualan. Garažno, sirovo, nabrijano, bez težih stupnjeva zahtjevnosti kad je riječ o osvajanju njihova glazbenog dosjea. Nikakve posebne glazbene filozofije, niti ičega što već nismo čuli. Unatoč tome, bend je generičnost sanirao srčanošću i velikom izvedbenom zagrijanošću! Takvim neobuzdanim pristupom uzorne pozornične dinamike i izvedbe materijala, dečki Oli Brown, Sam Weston i Kev Hickman brzo su stekli naklonost mase, koja je nastup skupine na kraju ispratila konkretnim pljeskom. O kompatibilnosti Raven Eye s glavnom zvijezdom koncertne večeri, naravno, nema smisla trošiti suvišne misli.
Nekih petnaest minuta do deset navečer prostor je bio konkretno popunjen. Pozornica se zamrači, uz snimljeni uvod na pozornicu stupaju četiri majstora, predvođena gitarskom ekselencijom Joeom Satrianijem. Bend se laća svima dragog i poznatog komada! Cool #9. Publika je u tren oka Satchova!
Odlično raspoloženi velemajstor, koji će za dobar tjedan napuniti “okruglih” 58 godina, iako ih izgleda najviše tridesetak, isijavao je mladenačku razigranost, obješenjaštvo, apsolutnu opuštenost i ono što je njegova velika vrlina i zaštitni znak. Opći pozitivizam kojim u tren oka osvaja naklonost baš svakoga. Suvišno je govoriti da je Joe i ovaj koncert odsvirao bez ikakve pogreške. Ako ju je gdje i bilo, primijetio ju je vjerojatno samo on sam. Uz tako odlično raspoloženog vođu skupine ni njegova trojica kompanjona nisu škrtarili s prštavim raspoloženjem velike izvedbene vedrine. Već je druga točka repertoara Devil’s Slide (album »Engines of Creation«, izdan 2000. godine) pred sam rub pozornice dovela i Mikea Keneallyja, koji je inače bio zadužen elementarno za klavijature! Keneally je u usporedbi s onim Keneallyjem koji je nastupio prošle godine u ljubljanskoj Cvetličarni izgubio konkretnu šaku kilograma. Čovjek koji je nosio službenu majicu sastava Mastodon za Satrianija je već godinama ključni element glazbenikove postupne tranzicije iz strogo »one man band« kulture pristupanja glazbi k onoj koja isijava timski duh. Satrianijeve posljednje ploče naime zvuče znatno više timski nego one koje je majstor snimao prije dobrih deset i više godina. Keneally je majstor jazz rock fuzije, realizacija njegovih najluđih zamisli, ako ne i eksperimentalno avangardnih »potegavščina«, naslijeđenih i iz druženja s Frankom Zappom, za njega je stvar pernate lakoće. Kao da grize vruće lepinjice. Ništa mu ne ostaje skriveno! I Satriani ga s pravom iskorištava u baš svakoj idejnoj avanturi. Keneally, koji je potpuno uključen u popunjavanje Satrianijevih gitarskih ludorija, gdje obično drži kulisu klavijaturama, kao i dodatnim improvizacijskim ubacima popunjava raspoloživi motivski prostor skladbi, nerijetko se pojavi uz Satcha rame uz rame, gdje ga prati na gitari. Na tim pozicijama dobije čak i djelić prostora da ispali kakav solo ubačaj. Kemijska veza između Satcha i Keneallyja intenzivnije je zasjala vrlo brzo. Kad se na popisu repertoara našla nova, progresivno razigrana Three Sheets to the Wind.
Nepošteno je zanemariti Satrianijev ritam dvojac, koji se zamjećuje u transu. Ako poznajete glazbeni domet bezgraničnog eksperimentalizma sastava The Aristocrats i činjenicu da je Minnemannu falilo za dlaku da završi u Dream Theater umjesto tada »izgorjelog« i sada »skrušenog« Portnoya, daljnja je rasprava zapravo suvišna. Satriani je osobito novim točkama kojima se mjestimice korjenito primiče koketiranju s elementima jazza i rock fuzije nagovijestio da za njega i dalje postoje glazbeni horizonti koje želi otkrivati te s njima umjetnički sazrijevati. Jedna od takvih izvanrednih točaka, koja je oduševljavala izvanrednom uigranošću uz izvedbenu zahtjevnost, dobila je mjesto u izvedbi skladbe Lies nad Truths. Isto je tako izvanredno godila posebno mekano odsvirana Three Sheets to the Wind, koja je odlična mješavina bluesa, jazza i naravno rocka i gdje je Satrianijev genij savršeno nadograđen Keneallyjevom šaljivošću improvizacija. Tu leži i odgovor zašto je album »Unstoppable Momentum« tako snažno zastupljen u repertoaru turneje. Jednostavno. Kvartet uživa u timskom duhu, gdje skladbe novog albuma daju posebno puno prostora za trenutak zajedničkog jamma. Satriani se počeo ovamo izdašnije usmjeravati uz svoju avanturu s Chickenfoot, gdje je na prvom mjestu skupina (ekipa) i gdje ego pojedinca mora najprije poslušati timski duh skupine!
Kad se odvrtjela polovica koncerta, Satriani je pozvao sve prisutne na vožnju u velikom Cadillacu: »Don’t worry. It’s really large Cadillac and you can all fill in!«. Naravno, nije zaboravio napomenuti da je baš na dan koncerta u Gradežu američki praznik Dana neovisnosti. No dobro… Lijepo je biti domoljub (ali ne pod svaku cijenu, ostala razglabanja na tu temu radije prepustimo Slavoju Žižeku). Bend se naime laćao izvedbe nove Shine On American Dreamer, posvećene SAD-u. Neka spomenem i to da je skupinu u pozadini pratio prostrani panel ispunjen reprodukcijom filmova i animacija koji su smisleno nadograđivali osjetilnost i raspoloženjska stanja pojedinih točaka repertoara.
Satch je naravno začinio svoj repertoar klasicima po koje u prvom redu dolazi njegova publika! Tu je prvi među njima Flying In A Blue Dream, pa dalje Ice 9, Satch Boogie, iznenađenje u set listi odnosno izvedba skladbe Time Machine, koja je u repertoaru zamijenila novije Jumpin’ In te Jumpin’ Out, koju je Satch odsvirao s plavom Ibanez gitarom JS24PCA, koja nosi crveni Chickenfoot znak. Za njom je prihvatio crnu Ibanez gitaru i odsvirao najprepoznatljiviju skladbu svoje karijere. Jedinstveni instrumentalni evergreen Always with Me, Always with You, a ulje na vatru dolio je u grandioznom završetku regularnog dijela izvedbom naslovne skladbe svojeg nezaboravnog i za svjetsku rock scenu u mnogočemu prijelomnog albuma »Surfing With the Alien«. Završetak koncerta bio je očekivan. S obveznim bisevima Crowd Chant i Summer Song te korjenito razvučenim »fade-outom«, koji je sadržavao tri ponavljanja.
Sat i pedeset minuta hoda izvanredne glazbeno instrumentalne estetike po idealnoj središnjoj crti između ultra melodične zaraznosti i slobodoljubive šaljivosti improvizacija jedinstvenog majstora šesterožičane biblije izvedbenom je briljantnošću ostavio bez daha prisutne, koji nikako nisu prestajali nagrađivati kvartet burnim reakcijama oduševljenja. Jednostavno! Gitarski čarobnjak isporučio je još jednom najbolje što zna. A u tome ostaje jedinstven i neponovljiv.
Setlista
1. Cool #9
2. Devil’s Slide
3. Flying in a Blue Dream
4. Unstoppable Momentum
5. The Weight of the World
6. Ice 9
7. The Crush of Love
8. I’ll Put a Stone on Your Cairn
9. A Door into Summer
10. Lies and Truths
11. Satch Boogie
12. Shine On American Dreamer
13. Three Sheets to the Wind
14. Cryin’
15. Drum solo
16. Time Machine
17. Always with Me, Always with You
18. Surfing with the Alien
—dodatak—
19. Crowd Chant
20. Summer Song
Galerija slika
