Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Bayley, Blaze
Izdavač: Blaze Bayley Recordings
Izlazak: 2010
Trajanje: 55.40
Ocjena: 4/5
Blaze Bayley, poznat po tome što je zarađivao kruh u jednom od najozloglašenijih metal bendova svih vremena, ove je godine opet stigao s novim albumom. Petim po redu u karijeri i drugim otkako je svoj sastav preimenovao iz Blaze u Blaze Bayley.
Ako itko razumije što je u metalu klasično, a što udarno, onda je to Blaze Bayley, jedno od najljepših post-NWOBHM otkrića koja je dala inače u klasičnom metalu danas posve osiromašena Velika Britanija. Blaze Bayley je 2007. potpuno obnovio svoju ekipu u sastavu. Tako je 2008. izdao fenomenalno studijsko izdanje “The Man Who Would Not Die”, koje je publika diljem planeta dočekala s velikim odobravanjem i proglasila ga njegovim, do tada, najboljim studijskim dosegom. Danas je Blaze svojom ustrajnošću postao sinonim za glazbenika koji punom strašću živi svoju heavy metal propovijed. Želite korjenit odgovor na vječnu intrigu što je pravi, a što lažni metal? Poslušajte Blaze Bayleya i u tren će vam očistiti slušne kanale od sve lažne metal nečistoće.
“Promise And Terror” je album zaprisegnut klasičnoj heavy metal baštini. Polovica skladbi okrenuta je opjevavanju povijesnih priča i/ili fikcije, a polovica je osobno ispovjedna. Skladbe nose naglašen osjećaj tuge. Izrazito mračno lice albuma svojom iskrenošću vodi slušatelja na moćno intenzivan i nepovratan način u vrtlog Blazeova osobnog pročišćenja, kroz koje ga je u posljednje vrijeme vodila ponajprije tragedija gubitka vlastite supruge. Teško ćete naći glazbenika koji bi u tako jasnoj dikciji diktirao propovijed kroz oblikovanje stihova i koji se s elementarnom kompatibilnošću tako upečatljivo uklapa u odabrane himnične napjeve. To je ono što je pomoglo živjeti Iron Maiden između 1994. i 1999., ili ako hoćete, ono što od 2000. živi samostalno i neovisno dalje, bez zaposlenja u Iron Maiden. A ipak su jedni drugima toliko blizu u pojedinim točkama načina skladanja materijala da teško nalaziš metal fana kojem bi se sviđali Iron Maiden, a da bi pritom zanemario opus Blaze Bayleya. Danas su Iron Maiden korupcijsko čudovište koje u blještavo-vanilijskom pakiranju prodaje svaku kap znoja, bila ona iscijeđena pošteno ili “manje pošteno”, dok je Blaze Bayley navikao znojiti krvavi znoj. Pa znoji li se još uvijek na “Promise And Terrror”? Odgovor je: “Prokleto jest!” Prokleto je i to da će Blaze Bayley sa svojim karakterom i iskrenim odnosom zauvijek ostati osuđen na nastupe po klupskoj sceni. Cijena nije visoka ako imamo pred očima činjenicu da mu nitko nema pravo osporavati njegovu istinoljubivost i čistu savjest, koju diktiraju njegova djela.
Otkud skok s albuma “The Man Who Would Not Die” (2008.) i “Promise And Terror” (2010.) na višu kvalitativnu razinu? Činjenica da je Blaze Bayley oko sebe našao prave ljude, koji također aktivno sudjeluju u skladanju i oblikovanju materijala na oba albuma, bit će dovoljna za adekvatan odgovor. Nakon odlično primljenog prethodnika, sastav je našao puno kreativnog zamaha da ostane u istim skladateljskim sferama i na novom albumu. A ipak je ovaj put, osim tipičnih osjećaja koje Blaze tako bez kočnica servira slušatelju, pokretao i osjećaj žalovanja zbog gubitka voljene osobe. No to ne znači da je Blaze slučajno omekšao. Ni govora! O tome najneposrednije svjedoči uvodnica Watching The Nightsky. Udarna himna, koja nosi sve paralele bilo sa skladbom Man On The Edge bilo s otvaranjima albuma iz Blaze ere, u tren oka osvaja svu pozornost zaraznim melodičnim diktatom refrena. U Madness And Sorrow izražajna vodilja kvinteta ostaje na istoj razini, a Blaze Bayley zadržavaju razorni klasično orijentirani metal juriš i kroz drugu skladbu.
Ono što godi jest činjenica odlične žive produkcije. Gitare su niže ugođene u rifanju, oba gitarista koriste čak i sedmožičane gitare. Rifanje tvori agresivnu mračnu, ali masivnu zavjesu, u koju se prigušeno, niže do srednje intonirana jedinstvena boja Blazeova vokalnog pristupa uklapa kao salivena. Blaze Bayley dodaju u izričaj ritmičku podlogu silovitog tempa, koju često podupiru dvostrukom pedalom za bas bubanj (City Of Bones, Time To Dare), ili je spretno upliću na pravim točkama te tako razgibavaju sliku skladbi i razapinju karakter same dinamike albuma. Glazbenici su “izdrilani” do maksimuma. Tako svjedočimo intenzivnim prelijevanjima gitarskih dijaloga obaju gitarista, koji djeluju posve ravnopravno, a istodobno raspored nota u solažama nepredvidive konotacije beskrajno godi, jer proizlazi iz klasičnih elemenata njihova osmišljavanja, što znači oslanjanje na jedinstveni genij velikana sviranja električne gitare poput Michaela Schenkera, Randyja Rhoadsa ili Tonyja Iommija.
Struganje gitara ne popušta ni na trenutak kroz cijeli album. Blaze Bayley ne poznaju termin balada. Promjene u raspoloženju naravno diktira Blaze melodijama u diktiranju stihova te razigrana ritam sekcija na koju se vežu slikovite gitarske pasaže. Galileo Galilei dobio je Blazeovo posvećenje u skladbi 1633, koja svjedoči o procesu inkvizicije protiv hrabrog zagovornika heliocentrične teorije. Ovdje sastav podlaže rifove marševskim srednje brzim rikanjem, koje podsjeća na saharsko zavijanje saracenskih konjanika. God Of Speed je ponosna himna, rođena za pozornicu, čiji se refren jednom u trenutku podkožno ukopa. Novo povijesno stajalište čeka nas u skladbi City Of Bones. Ovdje Blaze nije naišao na nalazište fosilnih ostataka jurske faune pačjokljunih dinosaura, nego nas vraća u vremensko krilo bitke za Lenjingrad. Osjećaj ratne agonije u njoj je dočaran doista snažno.
Gitarski ukrasi, trzanje preko rifova, uključujući harmonije u tercama, naslijeđeni su još iz vremena NWOBHM-a i popularizacije tog atributa od strane braće Iron Maiden. Čuti ih danas na bilo kojem albumu na tako autentičan način pravi je božji dar slušatelju i ljubitelju staroškolskog oblika metala odsviranog u modernom držanju produkcije. Skladba Faceless odnosi se na obrazno bezličje prosječnog konformista zapadnog društva i stilski bi se i po izraženoj srži s lakoćom mogla postaviti na mjesto otvaranja albuma umjesto skladbe Watching The Nightsky. Skladba Surrounded By Sadness u prvom je dijelu odsvirana akustično. Riječ je o odličnoj polubaladnoj tvorevini koja eksplodira u izlaznom dijelu i bez zadrške bi našla mjesto u koncertnom repertoaru sastava.
Blaze Bayley ostaje sinonim za odlično podavanje metalskog izjednačavanja između agresivnog i zahtjevnog udarnog stava te melodične himničnosti. Sve je odsvirano i otpjevano u takvoj maniri da emocije doista žive i otvoreno izazivaju konzumenta ovog albuma. To je najviše što ti glazbenik može ponuditi. Vatra osobnog pročišćenja sipa svoje jezike s posebnom vehemencijom ponajprije u završnom dijelu albuma, kad nas Blaze Bayley vode kroz skladbe The Trace Of Things That Have No Words, Letting Go Of The World i Comfortable In Darkness. Nepopustljiv stav skladbi, koje u redoslijedu nižu intenzivan i emocijama nabijen album, održava Blaze Bayleya na visokoj ispovjednoj razini, koja spretno gazi stope kakve je zacrtao album “The Man Who Would Not Die”.
Na albumu se može uočiti samo jedna stvar koja je mogla biti bolje podnesena. Produkcija zvuka basovskih linija. One su u zvuku pomalo prikrivene i mogle bi se još malo pojačati, jer snare bubanj tek malčice previše tjera u prvi plan. To vrijedi i za dvostruku pedalu za bas bubanj. I za nju je ostalo nešto neiskorištenog prostora spektra zvučne slike na albumu. Inače, uobičajenoj autentičnoj živosti zvuka tog usijanog klasičnog manifesta metala ni u čemu se ne može prigovoriti.
Dvije su godine prošle između izdanja oba albuma. Evolucija sastava ovdje je na trenutak stala. No istodobno drukčije jednostavno nije ni moglo biti. To je vremenski interval u kojem je osobnost Blaze Bayleya zarobljena u životnim iskustvima kakva si mnogi od nas ne bi usudili dijeliti s njim ni u najluđim snovima. Za to moraš biti snažan i prkosan. A Blaze Bayley to nedvojbeno jest. Ustrajnost, vjernost i nepopustljivost na putu ovog glazbenika svojstva su koja se ne mogu poreći. Zato i album “Promise And Terror” ostaje manifest vrijedan svakog poštovanja. Ne donosi uočljiv izražajno-stvaralački odmak od prethodnika, ali u svemu zadržava visoku razinu njegove kvalitete i naravno jedinstveno izražajno lice Blaze Bayleya. Da bi Iron Maiden danas posluživali s takvim bijesom ostaje prava utopija i zato im Blaze Bayley u ovom slučaju jednom više postavlja pravu poduku!
Postava
Blaze Bayley – vokal
Nick Bermudez – gitara
Jay Walsh – gitara
David Bermudez – bas gitara
Lawrence “Larry” Paterson – bubnjevi
Produkcija
Jase Edwards & Blaze Bayley band
Popis skladbi
1. Watching the Night Sky
2. Madness and Sorrow
3. 1633
4. God of Speed
5. City of Bones
6. Faceless
7. Time to Dare
8. Surrounded by Sadness
9. The Trace of Things That Have No Words
10. Letting Go of the World
11. Comfortable in Darkness
