Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 03.10.2013
Istina je da jesen u Ljubljanu donosi kišu, hladnoću, mrak i maglu, a za kraj lijepog vremena i nošenja kratkih krpica srećom postoji barem utjeha. Svoju drugu sezonu prošlog je četvrtka naime započela Kadilnica of Death, a Orto bar je s njom nakon ljetnog zatišja ponovno otvorio vrata i za tjedno metaliziranje. Već za prvu koncertnu večer odlično posjećena Kadilnica ponudila je trojac domaćih sastava – zf thrash sastav Teleport, bledski atmosferični black metal sastav Nephrolith i belokranjsku death metal zvijer Mephistophelian.
Kao prvi je umjesto medvoškog thrash metal benda Classified na pozornicu stupila ljubljanska thrash četvorka Teleport, koja je Orto odvela na tuđinske, nezemaljske planete na kojima vlada tehnologija. I voivodski inspiriran thrash metal. Teleport su u Orto bar stupili tek tjedan nakon koncerta u Channel Zero, a ovaj put dečkima je uz put išao prije svega odličan zvuk. U prvi plan tako se probio sirov i agresivan vokal Jana Medveda, uigrana ritam sekcija te fantastična rifovska igra obojice gitarista. Teleport su odsvirali još jedan u nizu dobrih koncerata, samo zbog njihova čestog pojavljivanja na koncertnim pozornicama ovaj put nije ostavio tako snažan dojam. Unatoč tome širom otvorenih ruku čekamo nasljednika dema Galactic Usurper!
U sendviču između thrash i death metala kao drugi se našao bledski black metal sastav Nephrolith, koji se među vidljivije predstavnike domaćeg black metala zavinuo odlično prihvaćenim prvijencem Xullux. Bledani su zbog zdravstvenih problema vokalista Nerthaga nastupali s njegovom zamjenom, čije ime nažalost nisam zapamtio, ali je svoj zadatak obavio izvanredno. Govorio je doduše prilično malo, a vrištao kao da su ga nataknuli na kolac i polako vrtjeli nad vatrom. Nephrolith black metal obilježava prije svega izrazita dualnost glazbe, jer ona valja kao voda – jednom brutalno, olujno i s visokim nemilosrdnim valovima, a drugi put smireno poput površine bledskog jezera. Duševno djeluju atmosferični dijelovi koje lijepo grade gitarske melodije te jednostavnost i nekompliciranost, a ambijent katarzično presijecaju sirovi black metal orkani, bliski švedskom black metalu s Watain na čelu. Nažalost, nadnaravno je iskustvo malo pokvario lošiji zvuk, koji je doduše u prvi plan gurnuo životinjsku vokalnu izvedbu, ali je zbog toga izazvao dosta pištanja gitara. Zanimljivo će biti čuti što će donijeti nova ploča, koja polako već dobiva svoj oblik i kako se čini neće biti samo puna brzih tremolo rifova i blast beatanja, nego i melodike i atmosfere prožete ljepotom prirode.
Posve suprotno može se reći za belokranjsku death metal pošast Mephistophelian, koja se u kratkom vremenu svojeg postojanja ustoličila kao vjerojatno najbolji domaći death metal sastav. Mephistophelian su naime uglazbljenje Pakla, ali ne romantičnog Dantea, nego one neumoljive tame i patnje iz Hellraisera. Da je Pinhead dirigent, njegova bi simfonija, njegov magnum opus bili upravo Mephistophelian. Sastav svira death metal onako kako se i spada! Bez uljepšavanja, bez »bullshita«, samo tehnički vrhunska izvedba, brutalni vokali a la Frank Mullen bez ikakvih mlakih »clean« dijelova te energija i snaga eksplozije vodikove bombe. Brutalni, tehnički death metal Mephistophelian toliko je dobar i toliko uvjerljiv da se može – bez pretjerivanja – usporediti s velikim imenima poput Suffocation, Dying Fetus i Origin. Masni rifovi, masivan zvučni zid, fenomenalne bas linije koje bez srama i lako prate i najbrže gitarske rifove, razarajući bubnjevi i ubilačko režanje; ne, Mephistophelian nisu za nježne dušice. Eksplozivan death metal sastava već je tijekom prve skladbe pokrenuo cijelu dvoranu i moshanju nije bilo kraja do posljednjeg preživjelog. Sastav svojim djelovanjem dokazuje da zna samo napredovati, novije skladbe očit su napredak u kvaliteti jer se bohote još kompleksnijim aranžmanima i još dah oduzimajućim, tehnički izbrušenim gitarskim potezima koji uši kidaju poput lanaca iz spomenutog filmskog gravža. Prvijenac sastava, koji trenutno već nastaje, bez sumnje je jedan od teže očekivanih domaćih metal albuma i prema onome što smo čuli, ako parafraziram kultni Pinheadov citat, može biti samo ovo: »I have such sounds to show you!«
Besplatna priroda koncerta i povratak studenata u Ljubljanu bili su »krivi« za nabijen Orto bar, ne samo u dvorani nego i u donjim prostorima. Tako se moglo vidjeti i mnogo lica kojih na drugim plaćenim koncertima gotovo da nema, pa bi bilo lijepo da se sličnom posjećenosti mogu pohvaliti i sve sljedeće Kadilnice of Death.
Galerija slika
