Mjesto: Orto Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.03.2008
Broj posjetitelja: 190
Cijena ulaznice: 14,00€
“Punk nije mrtav!”
S tim geslom počeo je u ponedjeljak, 31. ožujka, ovogodišnji već tradicionalni Ortofest, koji će nam i ovaj put, baš kao i svake godine, poslužiti raznorazne grupe raznoraznih žanrova. Festival su otvorili mariborski punkeri novog vala iz osamdesetih – grupa Preporod, koja ove godine slavi trideset godina postojanja. Dečki su na pozornicu Orto bara nahrupili oko deset navečer i iako je u to doba gornji kat bio još napola prazan, pjevač Smiljan Kreže našalio se da u Mariboru Mariborčani nikad ne dođu na koncert ljubljanske grupe u tolikom broju, a nije propustio ni dodati: “I to za cijenu od 14 €, što je u Mariboru već cijela plaća!”. Sa zatamnjenim naočalama i majicom s dvosmislenim natpisom “Nočem se hvaliti, ampak meni hitro pride”, Smiljan se kroz cijeli nastup pokazao pravim šaljivdžijom, koji ne zna ni popiti pivo a da pjena ne šmrkne iz boce. Dok su Preporodovci energično svirali komad za komadom, Orto bar se iz minute u minutu sve više punio.
Nakon otprilike četrdeset minuta i više-manje odsviranih starih komada, koji usput zvuče vrlo svježe i aktualno, Preporodovci su već prilično zagrijanu publiku, među kojom su se, između ostalih, njihali i pankrt Peter Lovšin te reper Trkaj, prepustili još jednom legendarnom bendu s dvadesetpetogodišnjom poviješću – metlničkim punkrokerima Indust-bag. Istina, grupa spada među punkere novog vala, no njihov je nastup bio obojen više rokerski nego punkerski. Vjerujem da su dečki svirali najbolje što su mogli, ali je nažalost sve skupa ispalo prilično jadno i energija koju je stvorio Preporod osjetno je popustila. Indust-bag su, među ostalim, odsvirali nekoliko svojih velikih hitova, poput “Psihoza”, “Brez provokacije”, “Za hitre dni”, “Zrasli smo divji”.
Možda je njihov nastup ispao toliko jadniji jer je publika uzela predah i izašla napuniti pluća “svježim” zrakom, budući da je većina došla na koncert zbog iznenađenja večeri.
Oko dvadeset i tri sata i četrdeset minuta na pozornicu je izašao radijski voditelj Jure Longyka i riječima koje su zvučale otprilike ovako: “Svaka vlast znači policiju, a svaka policija oružje u svojim rukama. Svako oružje donosi patnju, a svaka se patnja izrodi u pobunu. I svaka pobuna preraste u revoluciju. Revolucija donosi novu vlast …” najavio slovenske punk legende Niet, koji su se nakon više od šesnaest godina ponovno okupili. Da su Niet ustali iz mrtvih bila je definitivno najljepša vijest prošle jeseni, kad su 1.12.2007. trebali nastupiti pred još jednim legendarnim bendom – Pankrti (oni su tada u rasprodanoj Hali Tivoli proslavili svoj povratak na glazbenu scenu), no njihov je nastup tada nažalost otpao.
Niet bi u Ortu teško mogli vidjeti u originalnijem sastavu. Basistu Alešu Česnovaru, gitaristima Igorju Dernovšku i Robertu Likaru te bubnjaru Tomažu Bergantu pridružio se pjevač Borut Marolt, koji se, kako se pokazalo tijekom koncerta, više nego odlično nametnuo kao nasljednik, nažalost pokojnog, izvornog pjevača Primoža Habiča.
Jure Longyka je svoju najavu legendi preuzeo iz njihova komada “Ritem človeštva”, kojim su Niet otvorili ponedjeljkov repertoar. Mnoštvo ih je pozdravilo bučnim pljeskom i već od prvih rifova krenula je ludnica koja do kraja večeri nije popustila. Borut je već prvim komadom pokazao da je od pravog tijesta. Slijedio je komad “Molk” i mnoštvo je u jedan glas pjevalo “mi za zidovi, mi za zidovi, mi za zidovi molčimo …”. Niet su bez suvišnog brbljanja između komada odsvirali još jedan legendaran komad – “Depresija”. Ah, pa svi su njihovi komadi legendarni! Jedan od vrhunaca večeri bio je tijekom komada “Vijolice”, kad je mnoštvo bilo još za nijansu glasnije. “Melanholija” i “Heroj”, pa su slijedile “Perspektive – pijanih noči, perspektive – pokozlanih juter …”. Još komad “Izobčeni”, a onda najbolji, najljepši trenutak večeri. Iz gitara su počeli izvirati rifovi jednog od njihovih najprepoznatljivijih komada. “Sonce je sijalo in sirene so tulile, nebo je bilo modro, skoraj brez oblačka …” Da, to je bio “Lep dan za smrt”! Iz sveg glasa dreknula su sva grla. Kako i ne bi, jer uz ovaj komad ne možeš stajati zatvorenih usta!
Slijedila je kratka stanka i mnoštvo je, čim je bend sišao s pozornice, počelo vikati: “Hoćemo još!”. Nakon nekoliko minuta dečki su opet bili na pozornici. Povratak su počeli malo otužnijim “Bil je maj”. Doduše, to je za nijansu mirniji komad, ali je mnoštvo ludovalo jednako kao na početku, kad su Niet izašli na pozornicu. Večer se polako primicala kraju. Zapalili su još “Februar” i još jedan malo mirniji komad, “Ruski vohun”, a komadom “Umiranje” Niet su se nakon skoro sat vremena sviranja za ovu večer doista oprostili.
Gornji kat Orta u trenu se ispraznio, jer su pluća bila gladna dima, a grla žedna, a bend su odmah napali novinari, koji su se za izjave članova malo manje nego potukli. Dajte im disati!
Nakon početnih zavrzlama s podizanjem akreditacije i načetih živaca, sve se lijepo završilo. Niet su dali sve od sebe i kao što sam već spomenula, Borut je odlično naslijedio Primoža.
Setlista
1. Ritem človeštva
2. Molk
3. Depresija
4. Vijolice
5. Melanholija
6. Heroj
7. Perspektive
8. Izobčeni
9. Lep dan za smrt
10. Bil je maj
11. Februar
12. Ruski vohun
13. Umiranje
Galerija slika
