Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Stadio Comunale Teghil / Lignano Sabbiadoro
Datum koncerta: 04.08.2017
Ljeto, more, punk. Da, definitivno bolje nego ljeto, more i glazbene abominacije terasa bendova na našoj ili hrvatskoj obali. Na vrhuncu ljetne sezone u mondenom Lignanu, dva sata vožnje od Ljubljane, nastupili su naime američki velikani The Offspring, a sa sobom su doveli i švedske skate punkere Millencolin. Amerikanci su za mjesto zločina odabrali stadion Comunale Teghil, koji se nalazi tik uz ulaz u grad, a prije koncerta bilo je dovoljno vremena i za kupanje u moru, čija je temperatura bila sličnija termalnim toplicama.
Organizatori su netom prije koncerta dodali i trećeg izvođača, gotovo domaće, Rumatera, koji dolaze iz Venecije. Dečki ove godine slave deset godina djelovanja i sami sebe deklariraju kao punk rock s elementima elektro popa. Rumatera su očito heroji domaće publike, jer ih je već rano navečer, dok je vrućina još poštenо pritiskala, ispod pozornice dočekala poprilično velika masa, koja ih je tijekom nastupa i glasno i zdušno pratila. Glazbeni su ukusi naravno različiti, ali osobno nešto toliko loše nisam čuo već poprilično dugo. Mlečani su naime predstavili hrpu neinspiriranih komada s blesavim napjevima i još goreg refrenima, povrh svega otpjevanih isključivo na talijanskom, koji u punku jednostavno ne funkcionira. Rumatera već ionako lošoj osnovi dodaju i očajne ska i elektro pop umetke te u najboljem slučaju zvuče kao zaista loša verzija Blink 182. Da ne govorim o showu na pozornici, koji s glazbom nema baš nikakve veze, a obuhvaća navijačice odjevene u kostime sumo hrvača, neku kvazi hrvačicu i ne znam što sve ne. Može li biti išta gore od lošeg talijanskog benda? Da. Loš talijanski punk bend.
Puno veće nade zato sam polagao u švedske skate punkere Millencolin, koji su obilježili moje rane gimnazijske godine, a njihovi su cedeovi za vrijeme skejtanja vrlo često bili u CD playeru (sjećate se još tih naprava, drugari, hehe?). Švedani su od osnutka 1992. do danas izdali osam studijskih albuma, aktualni True Brew prije dvije godine, a među velikane žanra upisali su se albumima Life on a Plate, For Monkey i Pennybridge Pioneers. Upravo s potonjeg odsvirali su najviše komada, od hitića No Cigar, Fox, Penguins & Polarbears, do balade The Ballad (duh), no nažalost je izvedba bila sve prije nego zadovoljavajuća. Ne samo da je zvuk grupe bio poprilično loš, dečki iz Ӧrebroa su si povrh toga dopustili (pre)mnogo fuševa i kiksova, vokal Nikole Šarčevića bio je daleko od onog melodičnog glasa koji se može čuti na albumima, a najgore su prošle višeglasne dionice, koje su većim dijelom bile potpuno promašene. Nekoliko je komada bilo čak toliko grozno odfušano da ih je bilo teško prepoznati. Unatoč tome što su Milencollin ponudili super setlistu punu klasika (Olympic, Twenty Two, Lozin’ Must, Bullion), razočaranje nakon kraja koncerta bilo je poprilično i mislim da ću ubuduće jedan od većih Burning Heart/Epitaph bendova skate generacije radije pratiti isključivo studijski.
Do kraja Millencolina »golden ring« već je bio nabijen do daske i zaštitari su imali podosta posla sa spašavanjem onesviještenih, jer je vrućina bila doista katastrofalna, a tijekom nastupa američkih velikana The Offspring, koji su devedesetih godina zajedno s Green Dayom približili punk mainstreamu, ona se samo još podigla. Stadion je doduše bio daleko od ispunjenog, ali je publika otprilike do mikserskog pulta bila poprilično gusto posijana. The Offspring su uz bučno oduševljenje stadiona na pozornicu istupili s lepršavim You’re Gonna Go Far, Kid i publiku odmah osvojili. Lignano je eksplodirao još više kad su The Offspring kao sljedeći poslužili hit All I Want, a nakon toga se odlično raspoloženje samo još stupnjevalo. U postavi je ovaj put doduše zjapila poprilična rupa, jer s bendom nije nastupio originalni gitarist Noodles, koji je zbog obiteljske situacije morao odletjeti u SAD, ali je zamjenski gitarist svoj posao odradio suvereno, a češće je za gitaru poprimio i vrlo zgovorni i odlično raspoloženi frontmen Dexter Holland. The Offspring su u sat i pol odsvirali odličnu setlistu koja je nudila ponešto za sve. Najveći odaziv publike dobili su doduše ludi hitovi poput Pretty Fly (For a White Guy), Original Prankster i Why Don’t You Get a Job, ali smo čuli i smrtonosnije i pravovjerne punk rušilice Bad Habit, Genocide, All I Want i Mota. Zanimljivo, The Offspring s još aktualnog albuma Days Go By (2012) nisu odsvirali niti jedan komad, a u set su ubacili djelomično odsviranu himnu The White Stripes Seven Nation Army. Na pozornici je cijelo vrijeme među članovima vladala zafrkantska interakcija, a Dexter je publiku pred potpunim vrućinskim kolapsom spasio prskanjem vode iz vatrogasnog crijeva. Redovni dio seta The Offspring su zaključili prekrasnom himnom izgubljenoj generaciji The Kid’s Aren’t Alright, a u bisu se oprostili rušilicama American i mega hitom Self Esteem, koji je grupu stavio na kartu. The Offspring su odsvirali odličan, energičan i silno simpatičan koncert koji će se zapisati u lijepo sjećanje, a smetale su zapravo samo vrućina i dosadni komarci.
Setlista
MILLENCOLIN:
1. No Cigar
2. Sense & Sensibility
3. Ray
4. Olympic
5. Penguins & Polarbears
6. Cash or Clash
7. The Ballad
8. Twenty Two
9. True Brew
10. Lozin’ Must
11. Kemp
12. Pepper
13. Mr. Clean
— bis —
14. Egocentric Man
15. Bullion
16. Fox
17. Black Eye
THE OFFSPRING:
1. You’re Gonna Go Far, Kid
2. All I Want
3. Come Out And Play
4. Genocide
5. Seven Nation Army/Original Prankster
6. Staring at the Sun
7. Mota
8. Want You Bad
9. What Happened to You?
10. Bad Habit
11. Gone Away
12. Hit That
13. Why Don’t You Get a Job?
14. (Can’t Get My) Head Around You
15. Pretty Fly (For a White Guy)
16. The Kids Aren’t Alright
— bis —
17. American
18. Self Esteem
Galerija slika
